• opisuje povijesni razvoj logike i njenu povezanost sa znanosti i filozofijom
• primjenjuje razlikovanje formalne i materijalne istine u praksi.

• prepoznaje osnovne logičke pojmove (logika, pojam, sud, zaključak, istina, valjanost) unutar nekog konkretnog teksta te ih objašnjava.

• povijest logike
• različite podjele logike (elementarna logika, metodologija)
• uloga logike u filozofiji i znanosti
• osnovni pojmovi znanosti (teorija, činjenica, istinitost, pouzdanost, valjanost)
• formalna i materijalna istina

• pojam, sud, zaključak, verifikacija, falsifikacija
• općenito o metodama spoznaje i oblicima valjane misli

Nastavnik ima na raspolaganju vrlo različite metode za realizaciju ovoga ishoda, stoga ovisno o tehničkoj opremljenosti škole i potrebama učenika treba izabrati najprikladnije. Budući da se radi o kombinaciji teorijskih i praktičnih sadržaja pomoću kojih se učenik uvodi u svijet znanosti i logike, poželjno je kombinirati frontalni, individualni i grupni oblik rada.

Logika nije jedini predmet gdje se učenik susreće s osnovnim pojmovima i metodama znanosti, tako da naglasak ovdje treba staviti na specifičnost logike u odnosu na ostale znanosti.

Poželjno je kreirati situacije u kojima učenici sami istražuju i primjenjuju oblike valjane misli i tako dolaze do spoznaje da mnoge logičke sadržaje već koriste u svakodnevnom životu, a sada te vještine i znanja sistematiziraju i nadopunjuju. Ovo je moguće postići brojnim metodama. Primjerice, radom na tekstu, različitim oblicima samostalnog rada učenika, dijalogom s učenicima uz ukazivanje na snagu različitih argumenata i sl.

Vrlo važno je poticati razvoj učeničkih kompetencija, unutar ovog ishoda. To se posebno odnosi na metakognitivni razvoj (kritičko mišljenje, učiti kako učiti, informatička i znanstvena pismenost).

Sadržaj ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Sociologija (znanost, teorija, hipoteza, činjenica) i Psihologija (znanstveno-istraživačke metode).

Nastavnik ima na raspolaganju vrlo različite metode kako bi realizirao ovaj ishod pa, ovisno o tehničkoj opremljenosti škole i potrebama učenika, treba izabrati najprikladnije za njegovu realizaciju. Budući da se radi o kombinaciji teorijskih i praktičnih sadržaja pomoću kojih se učenik uvodi u svijet znanosti i logike, poželjno je kombinirati frontalni, individualni i grupni oblik rada.

Logika nije jedini predmet gdje se učenik susreće sa osnovnim pojmovima i metodama znanosti, tako da naglasak ovdje treba staviti na specifičnost logike u odnosu na ostale znanosti.

Poželjno je kreirati situacije u kojima učenici sami istražuju i primjenjuju oblike valjane misli i tako dolaze do spoznaje da mnoge logičke sadržaje već koriste u svakodnevnom životu, a sada te vještine i znanja sistematiziraju i nadopunjuju. Ovo je moguće postići brojnim metodama. Primjerice, radom na tekstu, različitim oblicima samostalnog rada učenika, dijalogom s učenicima uz ukazivanje na snagu različitih argumenata i sl.

Vrlo važno je poticati razvoj učeničkih kompetencija, unutar ovog ishoda. To se posebno odnosi na metakognitivni razvoj (kritičko mišljenje, učiti kako učiti, informatička i znanstvena pismenost).

Sadržaj ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Sociologija (znanost, teorija, hipoteza, činjenica) i Psihologija (znanstveno-istraživačke metode).

• objašnjava različite vrste pojmova, sudova i zaključaka
• primjenjuje različite oblike valjanih misli i analizira njihove odnose.

• grafički prikazuje odnose među pojmovima i sudovima te kreira istinosne tablice za zadanu vrstu suda
• tumači različite teorije suda.

• teorije pojma i suda 
• vrste sudova, pojmova i zaključaka
• odnosi među oblicima valjanih misli

• Vennovi dijagrami
• tablice istinitosti
• logički kvadrat

Iako redoslijed realizacije ishoda nije strogo zadan, ovaj ishod je lakše realizirati nakon obrađenih sadržaja iz prve domene. Nastavniku se tada otvaraju brojne mogućnosti primjene već usvojenih teorijskih sadržaja. Budući da ovdje dominiraju praktični sadržaji kod kojih je važno poznavati određene postupke i metode rješavanja problema, potrebno je uspostaviti dobar balans između frontalnog rada, demonstracije rješavanja problema i samostalnog rada učenika.

Moguće je koristiti i razne druge metode, no poželjno bi bilo da dominira samostalan rad učenika, s obzirom na da je za kreiranje i primjenu nekih oblika valjane misli potrebno određene metode rješavanja problema dovesti gotovo do automatizma. To je moguće jedino uz mnogo samostalne vježbe učenika. U tom mogu pomoći razne domaće zadaće, što ostavlja znatno više vremena za objašnjenja i demonstracije rješavanja problema na nastavi.

Sadržaj ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Matematika (dokaz), Biologija (Mendelovi zakoni) i Informatika (logički sklopovi).
 

Iako redoslijed realizacije ishoda nije strogo zadan, ovaj ishod je lakše realizirati nakon obrađenih sadržaja iz prve domene. Nastavniku se tada otvaraju brojne mogućnosti primjene već usvojenih teorijskih sadržaja. Budući da ovdje dominiraju praktični sadržaji kod kojih je važno poznavati određene postupke i metode rješavanja problema, potrebno je uspostaviti dobar balans između frontalnog rada, demonstracije rješavanja problema i samostalnog rada učenika.

Moguće je koristiti i razne druge metode, no poželjno bi bilo da dominira samostalan rad učenika, s obzirom na to da je za kreiranje i primjenu nekih oblika valjane misli potrebno određene metode rješavanja problema dovesti gotovo do automatizma. To je moguće jedino uz mnogo samostalne vježbe učenika. U tom mogu pomoći razne domaće zadaće, što ostavlja znatno više vremena za objašnjenja i demonstracije rješavanja problema na nastavi.

Prilikom obrade sadržaja vezanog za tablice istinitosti, poželjno je učenika polako uvoditi i u sadržaje povezane s trećom domenom, odnosno upoznavati ga sa sintaksom logičkog jezika (oznake za sudove, jednomjesne i najvažnije dvomjesne veznike).

Sadržaj ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Psihologija (Vennovi dijagrami), Informatika (logički sklopovi) i Matematika (dokaz).

• razlikuje osnovne elemente simboličkog jezika (kvantifikatori, jednomjesni i višemjesni veznici) i koristi ih za prikaz zadane forme valjane misli (sudovi i zaključci u prirodnom jeziku).

• kvantifikatori
• jednomjesni i višemjesni veznici
• tautologija, kontradikcija, dokaz
• instancijacija, generalizacija
• reductio ad absurdum, tablice istinitosti (za složenije sudove)

Najjednostavniji način za realizaciju ovog ishoda je povezivanje s prethodno obrađenim gradivom (D2I2 najvažnije). Ovaj ishod je specifičan jer kombinira praktične i vrlo apstraktne teorijske sadržaje te na temelju njega učenik najbolje shvaća zašto je logika zahvaća dijelove matematike i informatike.

Metode rada će ovdje biti specifične. Dominirat će frontalni rad pri objašnjavanju apstraktnih sadržaja, a samostalni rad učenika i demonstracijske metode uz poželjnu  uporabu IKT-a, ako to tehnički uvjeti u školi dopuštaju, pri obradi praktičnih sadržaja.

Treba napomenuti da ovo nije jedini mogući pristup realizaciji ovog ishoda. Mnogi nastavnici preferiraju odmah u uvodnim satima uz uvođenje u teorijske sadržaje logike učenike upoznati sa sintaksom logičkog jezika i tu sintaksu neprestano nadograđivati i proširivati. Takav pristup primjerice dominira u kurikulu nastavnoga predmeta Logika u Hrvatskoj. Ovdje je prikazan drugačiji pristup iz jednostavnog razloga, a to je da nastavnik ima više detaljno objašnjenih pristupa, a njegova slobodna procjena je koji će odabrati, s obzirom na to da je moguće uspješno realizirati sve ishode ovog predmeta koristeći i jedan i drugi.

Sadržaj ove tematske cjeline može se povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Matematika (kvantifikatori) i Informatika (logički sklopovi, programiranje).
 

• navodi i objašnjava osnovne elemente dokaza i česte pogreške u zaključku i dokazu.

• objašnjava osnovne metode spoznaje u znanosti (analiza, sinteza, generalizacija, apstrakcija, determinacija)
• analizira različite vrste definicija i divizija. 

• objašnjava deduktivnu metodu i primjenjuje pomoćne metode indukcije (primjerice neke elemente statistike).

• dokaz, teze i argumenti, eksplanacija
• pogreške u zaključku i dokazu, sofizmi

• analiza, sinteza, generalizacija, apstrakcija, determinacija
• definicija i divizija
• elementi, pravila i vrste definicije i divizije

• indukcija i njene pomoćne metode: brojanje, eksperiment, promatranje, mjerenje
• deduktivna metoda: aksiom, teorem, postulat, 'osnovni zakoni misli'
• statistika: osnove vjerojatnosti, najvažnije mjere centralne vrijednosti i raspršenja, normalna distribucija rezultata i prikaz kroz zvonoliku krivulju i standardnu devijaciju

Sadržaji u ovom ishodu dominantno obuhvaćaju različite praktične metode uočavanja i zaključivanja pa je za njihovo usvajanje poželjno koristiti rad na tekstu (primjerice kod uočavanja logičkih pogrešaka i pogrešaka u dokazu), demonstracijske metode (kod izvođenja dokaza ili prepoznavanja različitih pogrešaka), samostalan rad učenika i slično.

Jasno je da određene teorijske koncepte treba objasniti prije samog praktičnog rada. Nastavnik to može učiniti unutar frontalne nastave, u nekom obliku suradničke nastave ili kroz učenička izlaganja (gdje bi se sat prije odabranim/zainteresiranim učenicima dalo teorijske sadržaje koje trebaju prenijeti i ostalima).

Valja napomenuti da slijed realizacije ishoda nije zadan. Većina će ovaj ishod realizirati nakon što je obrađena većina ostalih ishoda. Zato je poželjno dati veću slobodu i autonomiju učenicima, jer su već usvojili određena logička znanja i umijeća koja im omogućavaju da dio ovih sadržaja savladaju bez nastavničke pomoći.

Sadržaj ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Matematika (dokaz) i Psihologija (motivacija).
 

Realizacija ovog ishoda je povezana s prethodnim ishodom iz ove domene pa je poželjno koristiti i slične ranije spomenute metode.

Metode spoznaje vezane za ovaj ishod najbolje je demonstrirati učenicima primjerom, a zatim unutar nekog od oblika grupnog ili samostalnog rada provjeriti jesu li učenici shvatili bit ovih metoda.

Sadržaje ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Matematika (divizija) i Sociologija (znanost).

Sadržaji ovog ishoda su svojevrsna sinteza gradiva, stoga su metode za njegovu realizaciju slične onima koje smo do sada spominjali. Budući da pomoćne metode indukcije predstavljaju temelj svih empirijskih znanosti, važno je predstaviti ih učenicima kroz brojne primjere uzete iz različitih znanosti.

Statistika u okviru vjerojatnosti može se približiti učenicima demonstracijskim metodama, pomoću novčića (vjerojatnost da dođe pismo određeni broj puta), karata (vjerojatnost da izvučete određenu kartu ili kombinaciju), igraćih kockica (vjerojatnost za određeni broj/kombinaciju ili njihov izostanak) i sl.

Sadržaj ove tematske cjeline moguće je povezati sa sadržajima nastavnih predmeta: Matematika (Gaussova krivulja, vjerojatnost, Euklid), Psihologija (osnovne metode istraživanja) i Sociologija (statistika, znanost).