Preuzmi PDF View Word

Međupredmetna tema: Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije - Opis teme

Međupredmetna tema: Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije

Međupredmetna tema: Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije - Opis teme

hrvatski

Međupredmetna tema Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije je nužna kako bi učenici bili u koraku s tehnologijom koja se razvija iz dana u dan te kako bi je mogli primjenjivati u svakodnevnom radu i životu. Činjenica je da je razvoj IKT-a jedna od najbrže rastućih grana tehnologije. Promijenio se način na koji ljudi komuniciraju i obavljaju svoje poslove (što posebno dolazi do izražaja u otežanim uvjetima rada). Sama tema podrazumijeva učinkovito, primjereno, odgovorno i stvaralačko korištenje informacijsko-komunikacijskom tehnologijom učenika radi njihovog osobnog razvoja i doprinosa društvu. Današnja djeca i mladi odrastaju s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom pa im je ona u svakodnevnom životu bliska, stoga je korištenje aplikacija za objavljivanje i dijeljenje sadržaja, komentara, poveznica, pretraživanje informacija i služenje različitim izvorima u svakodnevnim aktivnostima potrebno premjestiti u redovni nastavni proces.

Služeći se tehnologijom, u početku uz pomoć i podršku učitelja, a kasnije samostalno, učenici razvijaju odgovornost za svoje učenje, doživljaj vlastitog integriteta i digitalnog identiteta (odlučuju gdje će, kada i na koji način učiti). Učenicima tehnologija može biti podrška za samostalno, kreativno i odgovorno učenje i ostvarivanje odgojno-obrazovnih očekivanja. Učenici imaju priliku izraziti svoju kreativnost putem video sadržaja, interaktivnih materijala, animacija, plakata. Pri tome je potrebno učenika usmjeravati na zaštitu privatnosti i poštivanje drugoga i drugačijeg, te na ispravno odlaganje elektroničkog otpada.

Podučavanjem međupredmetne teme Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije kroz sve nastavne predmete dostiže se standard znanja koji se može uspoređivati na međusobnoj, europskoj i svjetskoj razini te se učenici osposobljavaju za cjeloživotno učenje u suvremenom svijetu.

 

 

Učenjem i podučavanjem ove teme nastoji se postići razvoj mladih osoba u njihovom punom potencijalu i mogućnostima. Digitalno doba traži od njih da kritički promišljaju, analiziraju i obrađuju informacije, donose zaključke, razvijaju komunikacijske kompetencije. Učenik postaje inovativan, surađujući s drugim učenicima razvija komunikacijske vještine kako na materinskom tako i na stranim jezicima, te je svjestan određenih opasnosti koje tehnologija nosi sa sobom, poput razvijanja ovisnosti.   

Podučavanje i učenje ove međupredmetne teme, potpomognuto računalima i drugim digitalnim uređajima, smješteno u stvarnim, ali i virtualnim učionicama i računalnim oblacima, doprinosi razvijanju digitalne, informacijske, računalne i medijske pismenosti djece i mladih.

Međupredmetna tema Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije je kao i sve ostale međupredmetne teme povezana sa svim predmetima i ostalim međupredmetnim temama. Ovladavanje ovom temom povoljno utječe na učenikovo samopouzdanje, otvara mu više mogućnosti za daljnje obrazovanje kao i zaposlenje. Podučavanjem ove teme dobijamo mladu osobu koja je konkurentna i aktivna na globalnom tržištu rada.

Ova tema po svom određenju pripada području tehnike i informacijske tehnologije, no ovdje o njoj govorimo u kontekstu međupredmetne teme koja se provlači kroz sve razine obrazovanja. 

Podučavanje ove teme temelji se na kombinaciji sadržaja određenog nastavnog predmeta s upotrebom IKT te je kao takvo provedivo kroz sve nastavne predmete. Pri tome valja poštovati razvojnu dob učenika, njegove individualne razlike u predznanju i izloženosti učenika sredstvima IKT-a te svrsishodnost same upotrebe IKT-a. Nastavni proces s učenikom u središtu i naglaskom na praktičnim zadatcima učenika su temelj za stjecanje ključnih kompetencija. Učitelj/nastavnik ima široku paletu sadržaja, metoda, sredstava za osmišljavanje nastave uzimajući u obzir činjenicu da se to područje najbrže razvija te se svakodnevno pojavljuju novi, dostupni alati za korištenje u nastavi.

Međupredmetna tema Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije proteže se kroz sve razrede osnovne i opće srednje škole.

Fizika - opis predmeta

Fizika

Fizika - opis predmeta

hrvatski

Fizika proučava prirodne zakone, opće koncepte energije i materije, međudjelovanja i gibanja u prostoru i vremenu. Opisuje realni svijet od njegova najmanjeg dijela do cijelog svemira. Fizika kao temeljna prirodna znanost osnova je za sve prirodne, tehničke i biomedicinske znanosti. Fizika je teorijska znanost, upoznaje učenike s činjenicama i principima znanosti, kao i njihovim primjenama. Kao eksperimentalna znanost služi se promatranjem i mjerenjem. Vrši sustavnu analizu, razvija i stvara nove teorijske modele i osmišljenim eksperimentima vrši njihove provjere. Eksperimentima otkriva nove zakone koji omogućuju bolje razumijevanje i predviđanje vremenskih promjena materije i proizvoljno odabranih sustava. Fizika razvija kognitivne vještine koje dovode do stvaranja i potvrđivanja znanstvenih spoznaja. Zbog potreba za preciznijim mjerenjima koristi postojeće i razvija nove tehnologije, te se fizika i i tehnologija međusobno podupiru.

Traganjem za univerzalnim zakonima i sveobuhvatnim teorijama, razmišljanjem o problemima slijedeći metodu istraživanja, fizika izoštrava naš intelekt i poboljšava kritičko i kreativno razmišljanje i zaključivanje. Fizika razvija svijest kod učenika o prirodi i svemiru oko nas, upoznaje nas s praktičnom primjenom znanstvenih otkrića, njihovim dobrobitima i opasnostima, razvija moralne vrijednosti traganja za istinom, uči učenike da budu intelektualno pošteni i istinoljubivi, da njeguju različitosti i poštuju temeljne slobode, te postanu punopravni članovi društva, priprema ih se za cjeloživotno učenje i buduće poslove.

Kao nastavni predmet, Fizika omogućuje optimalni razvoj učenika u skladu s uzrastom, mogućnostima i sposobnostima uz pristup informacijama i znanju, osiguravajući jednake mogućnosti za kvalitetno obrazovanje usporedivo s regionalnim i svjetskim razinama. Učenjem fizike razvija se svijest za spol, rasu, nacionalnu pripadnost, jezik, društveno i kulturno podrijetlo i vjeroispovijest, promiču se ljudske slobode, opća načela demokracije i vladavine zakona, razumijevanje različitosti uz međusobno razumijevanje i  toleranciju.

Konstruktivistički pristup učenju i poučavanju fizike potpomaže cjeloviti razvoj učenika, odabirući one modele učenja koji se oslanjaju na učeničke sposobnosti stavljajući učenika u središnje mjesto nastavnoga procesa. U nastojanju izgradnje znanja i vještina učenici se traženjem novih informacija uče upravljati vlastitim vremenom, razvijaju komunikacijske i informacijske vještine, kao i jezične kompetencije kroz usmeno i pismeno izlaganje. 

Učenjem fizike se razvijaju sistematičnost, preciznost, vještine uočavanja i prepoznavanja, slušanja i izlaganja, obrazlaganja i interakcije.

Podučavanjem fizike usvajaju se matematička znanja koja se primjenjuju kako u prirodnim, tako i u ostalim znanostima. Razvijanjem modela atoma fizika se povezuje s biologijom i kemijom dajući objašnjenja korištenja fizikalnih zakona u kemijskim procesima koji su osnova svih procesa živih bića. Također, može se prepoznati u zdravim navikama i ishrani. Proučavanjem prirodnih pojava fizika daje modele poučavanja u geografiji poput klimatskih promjena, geomorfološkim procesima, dinamike atmosfere. Fizika je povezana i s umjetničkim područjem poput osnovnih zakona stojnih valova i zvuka u glazbi, učinke Dopplerovog efekta.

Nastavni predmet Fizika pripada prirodno-znanstveno-matematičkom području zajedno s matematikom, kemijom, biologijom i geografijom. Fizika kao nastavni predmet koristi matematička znanja za razvijanje modela i opis prirode. Koristeći tako razvijene modele povezuje se s kemijom, posebice preko atomske i molekularne fizike i svojstava tvari, biologijom preko fizikalnih modela koje opisuju parametre unutar bioloških sustava, te s geografijom preko geofizičkih modela primijenjene fizike kao što su zatvoreni i otvoreni sustavi, zakoni očuvanja, klima i klimatske promjene, dinamika atmosfere, itd. S drugim predmetima fizika je općenito povezana na način da izgrađuje i opisuje realne modele, kako u našem okruženju tako i u društvu i društvenim odnosima općenito.

Razvojem društva i promjenjivim zahtjevima za znanja u suvremenom društvu mijenja se i koncepcija nastave. Izbor metoda i oblika rada u nastavi je od izrazite važnosti. Za razliku od tradicionalnih metoda u kojima je nastavnik bio aktivni sudionik procesa i prenositelj znanja, a učenik pasivni sudionik, u suvremenom pristupu nastavi učenik se uključuje u nastavni proces. U skladu s tim mijenjaju se metode poučavanja i tehnike učenja. Tehnike učenja su alati kojima se pospješuje razumijevanje sadržaja poput sažetaka, kartica, mnemotehnika, bilješki, modeliranja i vizualizacija problema. Suvremene metode aktivnog poučavanja usmjerenog na učenika su: dijaloška metoda, igra, učenje putem rješavanja problema, simuliranje i istraživačka metoda. 

Nastavni predmet Fizika se poučava u osmom i devetom razredu osnovne škole i u svim razredima gimnazije. 

Međupredmetna tema Poduzetnost - Opis teme

Međupredmetna tema: Poduzetnost

Međupredmetna tema Poduzetnost - Opis teme

hrvatski

Svrha učenja i podučavanja ove međupredmetne teme je razvijanje poduzetničkog načina promišljanja i djelovanja u svakodnevnome životu i radu kako bi se ostvarili osobni, profesionalni i društveni ciljevi. Poduzetan učenik je aktivan sudionik društvene zajednice koji, stjecanjem radnih navika i razvojem osobina poduzetne osobe osposobljene za kritičko promišljanje o vlastitim snagama i slabostima, te prepoznavanje i upravljanje prilikama i prijetnjama iz okoline, pretvara ideje u djelo. Razumijevanje temeljnih ekonomskih i financijskih pojmova i procesa bez isključive usmjerenosti na pokretanje vlastitog poslovanja omogućuje učeniku da prepozna i iskoristi prilike ili realizira svoje ideje i time donosi koristi sebi i drugima. Učenik preuzima odgovornost za strateški boljitak zajednice, živi u skladu s prirodom i usvaja ponašanja u skladu s održivim razvojem.

Integracijom poduzetničke ključne kompetencije u školsko učenje u današnjem turbulentnom i dinamičnom društvu i uvjetima ubrzanog tehnološkog razvoja osigurava se osnova za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja, cjeloživotnog učenja i sposobnost prilagodbe. Obrazovanje se usmjerava na razvoj kompetencija potrebnih za život i rad u 21. stoljeću.

 

Razvojem poduzetničke kompetencije razvijaju se znanja, vještine i stavovi učenika koji mu omogućavaju da pretvori ideje u aktivnosti, da sam pokrene neku promjenu, odnosno da prihvaća promjene na koje ne može utjecati. Spreman je na rizik i osposobljen da planira i upravlja projektima kako bi se ostvarili ciljevi. Učenik prihvaća odgovornosti za vlastite postupke, razvija stratešku viziju, postavlja ciljeve i odgovara za njihov uspjeh. Ekonomski i financijski pismen učenik ideju pretvara u aktivnosti koje daju vrijednosti, brzo se prilagođava promjenama na tržištu rada na način koji je pozitivan za zajednicu i društvo i učinkovito upravlja osobnim ili društvenim financijama.

 

Učenik je odgovoran i samokritičan prema svojim postupanjima i odlukama, racionalan u odnosu na upravljanje osobnim i društvenim dobrima i financijama, motiviran za individualni rad, ali i rad u skupini. Aktivan je sudionik društva koje ga okružuje u smislu da svojim promišljanjem i djelovanjem istražuje i pronalazi nove načine zaštite okoliša i racionalan je pri upotrebi resursa iz okoline. Prilagodljiv je u neizvjesnim i rizičnim okolnostima, svoje odluke donosi kompleksnim i kritičkim promišljanjem, svjestan posljedica svojih odluka te argumentirano raspravlja o svojim zaključcima i donesenim odlukama.

Upotrebom informacijsko-komunikacijskih tehnologija učenik uspoređuje različite izvore informacija te utvrđuje izazove i probleme u zajednici. Otvoreno pristupa drugačijem i tuđem mišljenju te se komuniciranjem na materinskom i stranim jezicima, argumentirano uključuje u konstruktivan i kritički dijalog. Koristi matematičke izračune i prikaze kako bi riješio probleme i izazove u svakodnevnim situacijama, na matematički procijenjenim činjenicama temelji analize i donosi zaključke. Suočava se s vlastitim pogreškama i motivira druge na zajedničko djelovanje.

Svjestan je svoje uloge u društvu i posljedica svojih odluka, ali i posljedica koje on ima uslijed donošenja odluka drugih. Kao odgovoran građanin predlaže mjere i provodi aktivnosti s drugima u zaštiti životne sredine.

 

Didaktičko-metodički pristup razvoju poduzetničke kompetencije treba biti interaktivan, motivirajući i svrsishodan te prilagođen razvojnoj dobi učenika uz uvažavanje individualnih razlika. Projektni rad zahtijeva suradničko učenje uz razvijen sustav samovrednovanja i vrednovanja drugih. Analizom stvarnih situacija i zahtjevom za kritičkim promišljanjem potiče se samostalno traganje za činjenicama, pronalaženje relevantnih veza i odnosa među prikupljenim i sortiranim podacima, prestrukturiranje podataka, donošenje zaključaka te predlaganje kreativnih i inovativnih rješenja.

Sadržaji kojima se integrira poduzetnička ključna kompetencija u školsko učenje se svrstavaju u međupredmetne teme ili interdisciplinarne sadržaje u osnovnim i srednjim školama, što znači da poduzetnost pripada interdisciplinarnom području. Teme kojima se potiče i razvija poduzetnička kompetencija se izučavaju u svim predmetima, međupredmetnim područjima i izvannastavnim aktivnostima.

Poduzetnička kompetencija se integrira u školsko učenje na svim odgojno-obrazovnim razinama.  Međupredmetna tema Poduzetnost proteže se kroz sve razrede osnovne i opće srednje škole. 

 

 

Etika - opis predmeta

Etika

Etika - opis predmeta

hrvatski

Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Etika u srednjoj školi osigurava uvođenje učenika u etiku kao filozofijsku disciplinu koja sustavno istražuje i objašnjava filozofsko-etičke spoznaje primjenjujući ih u oblikovanju moralnih pogleda, odlučivanja i sagledavanju moralnoga ponašanja i djelovanja. Svrha je njezina učenja i poučavanja u razvijanju vještina i formiranju stajališta potrebnih za moralno odlučivanje i djelovanje te razlikovanje ispravnog od neispravnog kroz usvajanje odgojnih i obrazovnih iskustava. Znanje koje se stječe tijekom učenja i poučavanja Etike pomaže učeniku razumjeti da je za procjenu toga što je moralno ispravno ili neispravno u ponašanju potrebna refleksija o tome što je ispravno ili neispravno, a da se odluke ne donose prema subjektivnim mjerilima i trenutnim okolnostima. 

Kao predmet kojim se kod učenika razvijaju moralno i etičko promišljanje i djelovanje ima naglašenu odgojnu ulogu, te je jedna od okosnica kurikula jer neposredno utječe na stvaranje vrijednosti koje su u samim temeljima odgoja i obrazovanja: znanju, slobodi, dostojanstvu, solidarnosti, odgovornosti, jednakopravnosti i dr.

Učenje i poučavanje nastavnoga predmeta Etika ključno je za odgovorno sudjelovanje mladih u lokalnoj i globalnoj zajednici, osigurava osobni i moralni razvoj učenika, te potiče na stvaranje pozitivnih promjena u zajednici u kojoj žive i rade.

Etika kod učenika razvija socijalne i građanske kompetencije, a nužna je i za usmjereno i ispravno razvijanje i svih drugih ključnih kompetencija definiranih za obrazovne sustave u BiH, nužnih za uspješno sudjelovanje u društvu. 

Poučavanjem nastavnoga predmeta Etika kod učenika se razvija komunikacija, suradnja, sposobnost rješavanja problema, donošenja odluka, kritičko mišljenje, kreativnost, upravljanje sobom i osobnim i profesionalnim razvojem, te aktivno građanstvo.

Kada je riječ o statusu  Etike i odnosu s međupredmetnim temama, neposredno je povezana sa svim komponentama međupredmetnog područja definiranog u Zajedničkoj jezgri: Pojedinac i društvena odgovornost: poduzetništvo, karijerna orijentacija i antikorupcija.

Etika je svrstana u društveno-humanističko područje iako posredno može djelovati unutar svih odgojno-obrazovnih područja. Ishodi učenja i poučavanja ovoga predmeta i etički sadržaji posredno utječu na sve predmete i međupredmetne teme.

Osnova za etičko promišljanje i moralno djelovanje u svim područjima i znanostima su filozofske metode spoznaje i kreativno mišljenje. Polazište u učenju i poučavanju treba biti neprestano povezivanje teorije i prakse na različite načine i na različitim razinama: promišljanje i djelovanje, razmatranje konkretnih situacija, informacija, proučavanje tekstova, diskusije o problemima itd. Učenje i poučavanje teorije trebalo bi poticati djelovanje, a s druge strane djelovanje može biti nadahnuće za prepoznavanje i obrazlaganje problema te argumentirano donošenje vlastitog suda o njemu.

Etika ima status alternativnog izbornog predmeta u odnosu na Vjeronauk i obvezni je dio školskoga kurikula. Učenici i njihovi roditelji imaju pravo izbora između Vjeronauka i Etike, a oni koji na početku srednje škole izaberu Etiku, ona za njih postaje obvezni predmet. U gimnazijskom obrazovanju poučava se tijekom sve četiri godine školovanja. Ovisno o mogućnostima pojedine škole i interesu među učenicima, preporučuje se nastavu Etike ponuditi kao izborni ili fakultativni predmet i učenicima koji pohađaju nastavu Vjeronauka, a uz koji žele paralelno učiti i Etiku.

Biologija

Biologija

Biologija

hrvatski

Svrha učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Biologija je usvajanje spoznaja o organizaciji živoga svijeta, razvoju različitih oblika života na molekularnoj i staničnoj razini, na razini organizma, populacije, ekosustava te biosfere. Istražuje interakcije i međuovisnosti na svim razinama, kao i procese iskorištavanja i pretvorbi energije koje su temelj održivosti. Razvija se prirodoznanstvena pismenost, konceptualno razumijevanje te kritičko promišljanje. Suvremena koncepcija obrazovanja zasniva se na aktivnim metodama poučavanja te se usvajaju spoznaje kroz istraživačke zadatke koji se temelje na znanstvenim metodama kroz koje učenici stječu vještine postavljanja problema i pretpostavki, planiranja i realizacije eksperimenata ili zapažanja, te analiziranja i tumačenja rezultata. Biologija doprinosi stvaranju elementarnog, bazičnog znanja iz prirodoslovlja, ukazuje na bioraznolikost, razvija osobne vrijednosti, kao i odgovornost i poštivanje spram živog svijeta i okoliša.

Poučavanjem predmeta formiraju se trajne vrijednosti poput brige za sebe, ostale članove zajednice, očuvanja života i njegove raznolikosti, te osobito svijest o očuvanju okoliša. Istraživanjem organizacije živoga svijeta, struktura, funkcija i razvoja različitih oblika života na molekularnoj i staničnoj razini, na razini organizama, populacija, ekosustava i biosfere učenicima se omogućuje stjecanje osnova za sveobuhvatno poimanje pojava i procesa. Razvija se svijest o čovjeku kao dijelu prirode, jača njegova ekološka svijest, kao i pravilan odnos prema svemu što ga okružuje.

Biologija potiče zanimanje za prirodu te njezino istraživanje i razumijevanje na temelju znanstvenih spoznaja. Učeći biologiju, učenici se osposobljavaju za suradnju i komunikaciju, kritički odnos prema informacijama, argumentirano iznošenje ideja, provođenje istraživanja postavljajući pitanja, predviđajući rješenja i izvodeći eksperimente. Učenici upoznaju sebe i svijet oko sebe, te razvijaju svijest o zdravim životnim navikama, te odgovornom odnosu prema drugim živim bićima i okolišu. Znanja iz biologije omogućuju razvoj interesa prema različitim područjima života te učenike usmjeravaju u daljnjem školovanju.

Podučavanjem predmeta učenici razvijaju znanstveno-istraživačke, socijalne i tehnološke kompetencije, kao i poduzetnost. Uključivanjem IKT-a u učenje i poučavanje razvija se digitalna kompetencija, koja se temelji na sigurnoj uporabi IKT-a u svakodnevnom životu te komunikaciji, a nužna je za svladavanje osnovnih vještina u području prirodoslovlja. Prirodoslovna kompetencija se odnosi na osposobljenost na primjenu znanja i zaključivanja na temelju činjenica. Ključne kompetencije uključuju i razumijevanje promjena uzrokovanih antropogenom djelatnošću, kao i odgovornost pojedinca kao građanina.

Kroz prirodoslovnu kompetenciju razvija se sposobnost praktične primjene stečenih znanja i donose znanstveno-zasnovani i argumentirani  zaključci na temelju promatranja rezultata eksperimenta i drugih izvora. Omogućuje se učenje kroz istraživački rad te prikupljanje podataka i njihovo prezentiranje u istraživačkom radu. Razvija se kritički odnos prema informacijama, pravilan odabir i korištenje literature, kao i ostalih tehnologija koje doprinose novim spoznajama. Učenje biologije omogućava razvijanje kritičkog mišljenja kao preduvjeta znanstvenog i tehnološkog napretka.

Svladavanjem sadržaja nastavnog predmeta dobiva se određeno predznanje za nastavak obrazovanja u prirodoslovnom području, a kombinacija osnovnih znanja i aktualnih tema omogućava povezivanje bioloških spoznaja sa spoznajama svih prirodoslovnih predmeta, kao i s međupredmetnim temama. Kroz realizaciju međupredmetnih tema (Osobni i socijalni razvoj, Poduzetnost, IKT i Građanski odgoj) i njihovo integriranje u nastavni predmet, moguće je raznolikost živog svijeta, problematiku okoliša, odgovorno gospodarenje prirodnim resursima te zdravlje i zdrave životne navike promatrati interdisciplinarno, s različitih aspekata.

Biologija pripada prirodoslovnom području, uz kemiju, fiziku i geografiju, kao i s informatikom i  matematikom.

Učenjem biologije potiče se znatiželja, motivacija, samostalnost pri radu, ali i suradnja pri primjeni naučenog u svakodnevnom životu. Učenik razvija i odgovornost prema sebi, prirodi i okolišu. Učeniku je omogućeno djelovanje u zajednici, izgrađuje jasne stavove o općem dobru, značaju zaštite okoliša, očuvanja energije te bioraznolikosti.  Proces poučavanja nastavnoga predmeta Biologija usmjeren je na učenike, prilagođen njihovoj dobi, potrebama i interesima. Odabirom odgovarajućih metoda učenja kod učenika se razvija interes za biološke teme, istraživanje istih te potiče uključivanje učenika u proučavanje živoga svijeta. Nastavnik ostaje važan čimbenik u tom procesu, usmjerava učenike i balansira između uloge moderatora i predavača. 

 

Nastavni predmet Biologija dio je prirodoslovnoga područja. Biologija se poučava u 8. i 9. razredu osnovne škole te u 1., 2., 3. i 4. razredu gimnazije, kao i u nekim razredima strukovnih škola. Konceptualno se nadovezuje na nastavne predmete Prirodu i društvo, koja se poučava od 1. do 5. razreda osnovne škole i Prirodu, koja se poučava u 6. i 7. razredu osnovne škole. Podučava se i kao izborni predmet u 2. 3. i 4. razredu gimnazije.  U svim razredima gimnazije i u osnovnim školama predmet Biologija se poučava 2 sata tjedno. 

Matematika - Opis predmeta

Matematika

Matematika - Opis predmeta

hrvatski

Svijet u kojem živimo opisan je jezikom matematike. Kvalitetno matematičko obrazovanje pruža temelj za njegovo razumijevanje. Učeći matematiku spoznajemo taj svijet i postavljamo čvrste temelje za ispisivanje novih stranica napretka civilizacije.

Matematika nam razotkriva savršenost i složenost procesa u prirodi, a ljepota matematike vidi se u harmoniji, uzorcima i strukturama brojeva i oblika, klasičnim idealima ravnoteže i simetrije. 

Od praiskona  pa do dana današnjeg, matematika je sastavni dio svih aspekata života. Dio je priče o ljudskoj povijesti. Ljudi širom svijeta koristili su i koriste matematička znanja i vještine kako bi opisali svijet oko sebe i razvili nove matematičke koncepte.

Primjena matematike doprinosi bržem razvoju suvremenog društva i modernih tehnologija.

Kroz nastavu Matematike kod učenika se razvijaju pozitivne osobine ličnosti kao što su točnost, preciznost, samostalnost, sposobnost timskog rada i preuzimanja inicijative, strpljivost, odgovornost i dr.

Matematika uči razlikovati važne od nevažnih elemenata, uočavati veze među objektima te koristiti stečeno znanje u novim situacijama. 

U nastavi Matematike se podučavaju matematički pojmovi i koncepti u skladu s kognitivnim razvojem učenika. Pri tome treba paziti na postupnost usvajanja matematičkih znanja kako bi učenici lakše razumjeli matematičke pojmove te ih međusobno smisleno povezivali. 

Osim ovladavanja računskim operacijama, posebno je važno podučavanjem Matematike osposobiti učenike da promišljaju, procjenjuju i modeliraju te na taj način obavljaju osobne i društvene aktivnosti i rješavaju probleme. Kroz zadavanje konkretnih problema iz učenicima bliskih situacija, potiče se kreativnost i apstraktno mišljenje.

Učeći Matematiku učenici razvijaju matematičku pismenost koja se očituje kao sposobnost kritičkog mišljenja i logičkog prosuđivanja, sposobnost prepoznavanja matematičkih problema u svijetu u kojem žive, sposobnost matematičkog izričaja i modeliranja problema, a razvijaju i matematičke vještine rješavanja problema. Razvoj ovih kompetencija na učenika djeluje motivirajuće i izazovno te mu daje smjernice za budući rad i angažman u društvu.

Podučavanjem Matematike doprinosi se osobnom i socijalnom razvoju učenika, stjecanju liderskih sposobnosti i promišljanju koje vodi ka donošenju učinkovitih odluka. Stjecanjem matematičkih znanja i uočavanjem povezanosti između koncepata, uči se kako pravilno i kvalitetno učiti. Poznavanjem, razumijevanjem i umijećem primjene matematičkih spoznaja stvara se i temelj za usvajanje digitalnih kompetencija. Matematičke spoznaje jedan su od temelja razvoja suvremenog tehnološkog društva, tehnike, graditeljstva i ekonomije, a pomažu nam i pri razumijevanju i tumačenju građanskih zakona modernog društva.

Matematika je jedini predmet koji pripada matematičkom području.

Ona je u funkciji ostalih predmeta kurikula upravo zbog jasnog i konciznog jezika kojim je moguće opisati pojave u prirodi. Ta je odrednica snažno povezuje s prirodoslovnim područjem kurikula. 

Matematički simboli, terminologija i nedvosmisleni izričaj spona su matematike i jezičnog područja kurikula.

Koncept savršeno uređenog, apstraktnog sustava čini matematiku povezanu s društvenom-humanističkim područjem kurikula.

Snaga i ljepota matematike nisu u njezinoj gotovo savršenoj primijenjivosti u svim aspektima društva, nego upravo  u njezinoj neovisnosti. 

Matematika se izučava u svim razredima osnovne škole i gimnazije, a zastupljena je i u srednjem strukovnom obrazovanju. Zastupljenost pojedinih domena Matematike u strukovnim školama ovisi o programu koji učenici izučavaju za stjecanje određenog zanimanja.

 

Glazbena kultura/umjetnost

Glazbena kultura/umjetnost

Glazbena kultura/umjetnost

hrvatski

Učenje i poučavanje glazbe, uz ostale umjetnosti, ključno je za kvalitetan, skladan i cjelovit razvoj svakog učenika. U obrazovnom je sustavu učenje glazbe neizostavan čimbenik u oblikovanju specifično-glazbenih, ali i općih kompetencija učenika. Predmetima Glazbena kultura i Glazbena umjetnost ostvaruju se temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti i opći ciljevi odgoja i obrazovanja. Stoga nastava Glazbene kulture/umjetnosti potiče i unaprjeđuje učenikov estetski razvoj, potiče kreativnost učenika, razvija učenikove glazbene sposobnosti i interese, razvija kod učenika svijest o očuvanju povijesno-kulturne baštine i osposobljava ga za življenje u multikulturnom svijetu. 

Nastava Glazbene kulture/umjetnosti naglasak stavlja na učenikov susret s glazbom te će, ovisno o osobnim mogućnostima, učenik kao poznavatelj glazbene umjetnosti ili kao publika sudjelovati u glazbenom životu svoje sredine. Zbog toga učenje glazbe ima i višestruku društvenu ulogu. Izlaskom iz okvira škole i integracijom u širu društvenu zajednicu i kulturu, škola i lokalna zajednica povezuju se u promicanju glazbene kulture i umjetnosti, a učenici aktivnim sudjelovanjem u glazbenom životu sredine u kojoj žive pridonijet će očuvanju, širenju, prenošenju i obnavljanju kulturnog nasljeđa. 

Primarna vrijednost glazbenog obrazovanja je doprinijeti kvaliteti života svih učenika razvijajući njihove sposobnosti za sudjelovanje u glazbenoj kulturi te uključivanje učenika u učenje i poboljšanje njihovih postignuća. Temeljena u sveobuhvatnom društvenom, emocionalnom i kognitivnom razvoju učenika glazba pospješuje razmišljanje, razvija kreativnost, samodisciplinu, rješavanje problema, donošenje odluka, suradnju i maštu. Glazba omogućuje učenje o sebi, drugim ljudima i čovječanstvu općenito. 

Učeći Glazbenu kulturu/umjetnost učenici upoznaju i doživljavaju glazbu različita podrijetla te različitih stilskih razdoblja i vrsta, usvajaju osnovne elemente glazbenog jezika, glazbene pismenosti i sastavnica glazbenog djela. Također, predmet Glazbena kultura/umjetnost omogućava izražavanje ideja, misli i stavova čime se kod učenika razvija kritičko i kreativno mišljenje. Glazba izaziva emocije, ali se s glazbom i izražavaju emocije. 

Važan dio procesa učenja i poučavanja glazbe odnosi se na izbornu nastavu kroz koju učenici pohađaju jedan vid skupnog muziciranja- zbor, orkestar ili vokalno-instrumentalni sastav. Također, odvija se i kroz fakultativnu nastavu te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti (posjete koncertima) u okviru kojih učenici proširuju stečena znanja, vještine i stavove. Istodobno razvijaju u skladu svojih mogućnosti interese i ostvaruju estetski, socijalni, umjetnički rast i razvoj.  

Zbog zastupljenosti glazbe u životu suvremenog čovjeka predmet je povezan sa svim komponentama međupredmetnih tema postavljenih u Zajedničkoj jezgri definiranoj na ishodima učenja u Bosni i Hercegovini, tj. Građanskom odgoju, Osobnom i socijalnom razvoju, Poduzetnosti i Upotrebi informacijsko-komunikacijskih tehnologija.   

Glazbena kultura/umjetnost pripada umjetničkom području te dijeli temeljne obrazovne vrijednosti, ciljeve i pristupe sa Likovnom kulturom/umjetnosti, kao i drugim područjima umjetnosti poput filma, teatra, plesa i književnosti. Poučava se u svim ciklusima i vrstama odgoja i obrazovanja kao obvezan predmet. 

Nastava Glazbene kulture/umjetnosti treba biti inkluzivna, ona u kojoj svi učenici sudjeluju u nekoj od aktivnosti u skladu sa svojim mogućnostima i interesima. Učenje usmjereno na učenika stavlja veliki naglasak na učitelja koji osmišljava i provodi aktivnosti prikladne glazbenim mogućnostima učenika. Svojom glazbenom vještinom, inovativnošću, kompetencijom te upotrebom IKT-a učitelj mora osigurati visoku kvalitetu glazbe na nastavi Glazbene kulture/umjetnosti. 

Predmet Glazbena kultura uči se i poučava u osnovnoj školi od prvog do devetog razreda, a predmet Glazbena umjetnost u općoj gimnaziji sve četiri godine. Broj nastavnih sati u tjednu je jedan, osim u prvom razredu osnovne škole gdje su dva sata. 

Priroda

Priroda - predmetna nastava

Priroda

hrvatski

Priroda je predmet u okviru osnovnoškolskog obrazovanja čija je svrha uvesti učenika u prirodoslovlje i upoznati ga sa svijetom oko nas. Učenjem Prirode učenik će  razumjeti cjelovitost prirode, kao i procese i promjene u prirodi, prepoznati ulogu čovjeka na održivost života na Zemlji.

Upoznavanjem prirode učenik: spoznaje čovjeka kao dio prirode, prepoznaje njegov utjecaj na prirodu i probleme onečišćenja okoliša te važnost održivog razvoja za očuvanje prirode i napredak društva, usvaja zdrave navike i povezuje ih s kvalitetom života.

Na ovoj razini važno je razumjeti osnovne koncepte zajedničke prirodnim znanostima njegujući znanstveni pristup problemu. Znanja koja učenik usvoji kroz ovaj predmet, integralno upoznajući prirodu, značajna su za kasnije uspješno razumijevanje sadržaja iz predmeta Biologija, Kemija i Fizika.

Učenjem Prirode znatiželja učenika da upozna svijet oko sebe nadopunjuje se s jednostavnim i zanimljivim pokusima koji će ga zainteresirati za prirodoslovlje te omogućiti uspješnije razumijevanje promjena i procesa u prirodi kroz aktivno uključivanje u nastavni proces.

Kroz nastavu Prirode učenik razvija sljedeće vrijednosti: postaje osjetljiv na probleme onečišćenja okoliša, prepoznaje svoju ulogu u prirodi, ali i u zajednici kao odgovorni pojedinac koji treba donijeti pravilnu odluku.

 

Pri podučavanju i učenju primjenjuju se jednostavna istraživanja, opažanja, prepoznavanja i timski rad.  Na ovaj način podučavanje Prirode, u skladu s vizijom, svrhom i ciljevima odgoja i obrazovanja, daje temelje za nastavak obrazovanja, osobni razvoj i usvajanje pozitivnih stavova, razvija sklonost ka suradnji, kritičko i logičko mišljenje, kreativnost, uvažavanje i razumijevanje drugih i drugačijih. Odgaja se samostalan i odgovoran pojedinac koji zaključke donosi na temelju niza informacija temeljenih na znanstvenom pristupu uz primjenu novih tehnologija. Nadalje, podučavanje Prirode treba razviti pozitivan stav prema učenju i prirodoslovlju.

U nastavi Prirode moguće je ostvariti razvoj svih ključnih kompetencija. Pokusima, promatranjima i pri raspravi određene problematike učenici razvijaju komunikacijske vještine, pri planiranju i izvedbi pokusa razvijaju kreativnost, sklonost za timski rad i uvažavanje drugačijeg mišljenja. Obrada informacija o postavljenom problemu daje mogućnosti razvoja informatičke, ali i znanstvene pismenosti i samoinicijative. Prezentiranje rezultata često zahtjeva primjenu i objašnjenje grafikona, tablica i slika što doprinosi razvoju matematičke pismenosti. Učenjem Prirode razvijaju se zdravstvene kompetencije i odgaja se društveno odgovoran pojedinac.

Učenici upoznaju svijet koji ih okružuje promatranjem i istraživanjem, obradom rezultata pomoću kojih objašnjavaju promjene, procese i interakcije u okolišu. Prirodoznanstveni pristup omogućuje: kreativno rješavanje problema, kritičko promišljanje o informacijama temeljem kojih treba donijeti zaključke, argumentiranu raspravu, samostalnost u donošenju odluka i interpretaciji sadržaja. Kao predmetno specifične kompetencije mogu se istaći: prepoznavanje značaja cjelovitosti prirode i bogatstva živog i neživog svijeta, razumijevanje međuodnosa živih bića, značaj zdravih navika odgovornog ponašanja u gospodarenju prirodnim resursima.

Kombinaciju osnovnih znanja i aktualnih tema planiranih ovim kurikulom omogućavaju povezivanje s Građanskim odgojem i obrazovanjem, Poduzetništvom, ali i s Osobnim i socijalnim razvojem kroz podučavanje raznolikosti živog svijeta, problematike okoliša, odgovornog gospodarenja s prirodnim bogatstvima, zdravlju i zdravim navikama.

Primjena moderne tehnologije u stvaranju novih sadržaja ili realizaciji podučavanja i učenja bit će poveznica s međupredmetnim temama iz područja Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije.

Nastavni predmet Priroda pripada prirodoslovnom obrazovnom području. 

Učenje i podučavanje Prirode se treba realizirati aktivnim sudjelovanjem učenika u procesu učenja kroz samostalan ili rad u grupi koji je temeljen na istraživanju, promatranju prirodnih procesa, promjena i objekata. Nova znanja povezati s ranije usvojenim konceptima i olakšati njihovo usvajanje kroz problemsku nastavu, timski rad, igru, simulacije, promatranje i pronalaženje primjera u neposrednom okruženju. Učitelj usmjerava učenje i potiče učenike na raspravu, postavljanje pitanja, sučeljavanje mišljenja, uvažavanje drugih i drugačijih, poštujući sklonosti i sposobnosti pojedinih učenika. 

Priroda se podučava kao obvezan predmet u šestom i sedmom razredu osnovne škole.

Međupredmetna tema: Osobni i socijalni razvoj - Opis teme

Međupredmetna tema: Osobni i socijalni razvoj

Međupredmetna tema: Osobni i socijalni razvoj - Opis teme

hrvatski

Svrha podučavanja međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj je razvijanje kompetencija za prepoznavanje društvenih vrijednosti i normi kako bi učenik mogao kompetentno formirati vlastita mišljenja i stavove kao osnovu svojih djelovanja unutar zajednice. Učenik razvija sposobnost introspekcije, jača svoje socijalne i komunikacijske vještine kao i samopouzdanje. Razvijajući empatiju, uči se aktivnom društvenom životu. Osnažujući svoj potencijal, napreduje k uspješnijem izražavanju osobnih stavova te postaje samopouzdaniji i aktivan član zajednice. Ovom međupredmetnom temom promiče se pozitivan i odgovoran odnos učenika prema zdravlju koje promatramo kao stanje fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Učenika se potiče na usvajanje zdravih životnih stilova, primjerenih fizičkih aktivnosti te odgovornog odnosa prema sebi i drugima.

 

Stjecanjem uvida u vlastite psihičke procese i učenjem o grupnim procesima i potrebama drugih učenik oblikuje osobni identitet. Također razvija socijalne vještine potrebne za konstruktivnu participaciju u okolini u kojoj živi. Razumijevajući svoje cjelokupno ponašanje, učenik iznalazi konstruktivne načine suočavanja sa životnim izazovima. Prepoznajući psihološke fenomene u skupinama, učenik postaje stabilniji i konstruktivniji sudionik društvene zajednice.

Za učenike je izuzetno bitno ovladavanje osnovnom terminologijom psihičkih procesa, prepoznavanje određenih zakonitosti ljudskog ponašanja, kao i različitosti među pojedincima i njihovom djelovanju.

Učenjem o osobnom i socijalnom razvoju učenik zauzima proaktivan stav prema životu, prepoznaje i zadovoljava vlastite potrebe vodeći računa o potrebama drugih ljudi. Ostvaruje i njeguje zadovoljavajuće odnose kao zaštitni faktor mentalnog zdravlja i zdravlja općenito.

Učenik postaje emocionalno pismena osoba koja posjeduje kompetencije introspektivnosti, refleksije, asertivnosti, altruizma i empatije.

Stjecanjem uvida u teme iz osobnog i socijalnog razvoja učenik usvaja širu sliku o sebi kao biću protkanom fizičkom, psihičkom i socijalnom stvarnošću. Time sebi otvara put boljeg razumijevanja sebe i svijeta u kojem živi, što posredno utječe na sve njegove osobne i profesionalne odabire te ga čini funkcionalnim stanovnikom svijeta.

Osobni i socijalni razvoj kao međupredmetna tema svojim sadržajem prožima odgojno-obrazovna područja društvenih i prirodnih znanosti.

Teme ovog međupredmetnog područja podučavaju se kroz više oblika rada. U početnim razrednima osnovne škole, s ciljem emocionalnog opismenjavanja učenika, provodi se više interaktivnih aktivnosti u vidu radionica u kojima učenici uče aktivnim sudjelovanjem koristeći prigodne materijale. U predmetnoj nastavi i kroz srednjoškolsko obrazovanje učenici više sudjeluju i uče dijeleći stavove i propitujući osnovne pojmove naučenog kroz osobne istupe ili kroz rad u grupama. Poticanjem kritičkog razmišljanja pronalaze i uklapaju teorijsko znanje u kontekst vlastitog životnog iskustva. Dodatna dimenzija podučavanju je učenje odgovornom ponašanju i zaštiti zdravlja u digitalnom okruženju.

Osobni i socijalni razvoj kao međupredmetna tema može se podučavati na svim razinama podučavanja, nadopunjujući sadržaj nastavnih predmeta od početka osnovnoškolskog pa sve do kraja srednjoškolskog obrazovanja.

Likovna kultura - Opis predmeta

Likovna kultura/umjetnost

Likovna kultura - Opis predmeta

hrvatski

Svrha nastave predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost je ovladavanje likovnim jezikom, razvijanje vizualne pismenosti kod učenika, upoznavanje kronološkoga razvoja likovnih umjetnosti i umjetničkih koncepata te razumijevanje istih. Uz sve navedeno, umjetnost potiče inicijativu, maštu, sposobnost kritičkoga mišljenja, osjećaj samostalnosti i kognitivni razvoj. Učenik na nastavi Likovne kulture stječe radne navike, poboljšava koncentraciju, razumijevanja svijeta oko sebe te izražavanja vlastitih ideja. Stvaralačke aktivnosti pridonose jačanju identiteta učenika, njegovom osobnom integritetu i samopoštovanju te razvoju kulturne i ekološke svijesti. Svrha odgoja i obrazovanja u području umjetnosti jeste stvaranje kreativnih pojedinaca koji aktivno sudjeluju u oblikovanju kulture svoje neposredne i šire okoline.

Podučavanje Likovne kulture i Likovne umjetnosti razvija interes za estetiku i pozitivne društvene vrijednosti, ljubav prema vlastitoj i tuđoj kulturnoj baštini te pomaže učeniku shvatiti vizualnu stvarnost unutar društvenoga konteksta. Podučavanje ovoga predmeta pozitivno utječe na emocionalni život učenika, njegovo intuitivno i stvaralačko/kreativno razmišljanje, oblikuje njegov sustav vrijednosti i kritički stav prema svemu što ga okružuje. Upoznavanje različitih umjetničkih formi, tehnika i medija razvija spoznajne sposobnosti i psihomotoričke vještine učenika i pridonosi razumijevanju različitih društvenih i kulturalnih kontekst.

Kroz proces razmišljanja i vrednovanja učenik stvara mnoštvo umjetničkih djela pokazujući sintezu vještina, medija i koncepata. Pritom razvija maštu i sposobnost donošenja različitih rješenja objedinjujući estetski i etički aspekt. Istodobno se njeguje osobnost učenika i potreba za izražavanjem, služeći se tradicionalnim likovnim materijalima i postupcima, ali i suvremenim vizualnim medijima i konceptima. Učenik se najprije upoznaje sa osnovnim materijalima, tehnikama, medijima i likovnim elementima, koji se koriste u umjetnosti, primjenjujući brojne metode i tehnike kojima se razvija produktivnost i stvaralaštvo u ostvarivanju ideja. Učenik razvija ideje istražujući prirodu koja ga okružuje, pritom koristeći maštu i osjećaje. Upoznavanjem različitih umjetničkih djela učenik analizira metode, tehnike i sadržaje tih djela te se tako osposobljava za prepoznavanje i primjenu istih u osobnom izričaju.

Podučavanje predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost pridonosi razvoju vizualne pismenosti koja je od ključne važnosti, ako ne i presudan vid komuniciranja u 21. stoljeću. Učenik se osposobljava za kritičko mišljenje i argumentiranu prezentaciju te stječe osjećaj odgovornosti kroz rad u grupama. Od najnižih razreda osnovne škole do srednje škole, učenik stječe znanja o vizualnoj kulturi, različitim područjima vizualnih umjetnosti (crtež, slikarstvo, skulptura, grafika, dizajn, arhitektura, fotografija, film, strip, primijenjene i suvremene umjetničke prakse) i raznovrsnim načinima vizualne komunikacije

U nastavi Likovne kulture i Likovne umjetnosti, učenik usvaja likovni jezik te se istim koristi kako bi bolje razumio vizualnu okolinu, oblikovao vlastiti identitet, razvio kulturnu i ekološku svijest, osposobio se iskazati svoju kreativnost, znao izraziti maštu te u potpunosti doživio sebe i svijet koji ga okružuje. Istraživanjem i usporedbom umjetničkih djela u različitim kontekstima očekuje se napredak u razvoju kritičkog promišljanja učenika. Promišljanjem i kreativnom primjenom likovnoga jezika učenik razvijaju uvažavanje estetske raznolikosti, postajući kritički informiran stvaratelj i zreli konzument likovne kulture.

U sinergiji s drugim umjetnostima i znanostima te njima pripadajućim područjima, Likovna kultura je povezana sa svim važnim temama koji nadilaze strukturu samog predmeta. Likovna kultura je predmet u kojem do izražaja dolazi interdisciplinarnost; obrađuju se teme koje zalaze u područja drugih predmeta, a opseg realizacije međupredmetnih tema ovisi o uzrastu učenika. Uz prirodnu povezanost s glazbenom kulturom, česta je i korelacija sa sadržajima prirodne i društvene skupine predmeta. Primjerice, princip zlatnoga reza bilo bi nemoguće objasniti bez matematike, a podučavanje o bojama nezamislivo je bez pojašnjenja fizikalnih i kemijskih načela.

Predmet Likovna umjetnost pripada umjetničkom i društveno-humanističkom području odgoja i obrazovanja, a nastavni sadržaji su povezani i međusobno se prožimaju, pritom stvarajući kompaktnu cjelinu koja je s predmetima iz drugih područja povezana neraskidivom zajedničkom kronološkom lentom unutar koje su različiti društveni aspekti međusobno ovisni. 

Likovna kultura jača samopouzdanje, potiče sposobnost mišljenja, naglašava važnost timskoga rada i suradnje, pridonosi razvoju zornoga i apstraktnoga načina mišljenja prodirući maštom u znanost i razumom u stvaralaštvo. Likovna kultura pomaže učeniku razviti svjetonazor, vrijednosne stavove i spoznajnu integraciju s drugima i tako omogućuje zajednice različitosti koje predstavljaju temelj društva i pluralizma. Kako bi uspješno usvojili programske sadržaje nastave Likovne kulture/Likovne umjetnosti, potrebno je pomoću digitalnih tehnologija i tradicionalnih metoda osigurati stalni kontakt učenika s vizualnim primjerima čime se razvija pozornost, koncentracija, opažanje, analitičko i kritičko mišljenje.

Program Likovne kulture osnovnoškolskog obrazovanja temelji se na procesu istraživačkog učenja i stvaranja, a struktura programa uvažava i prati razvojne faze učenikova likovnog izražavanja i stvaranja, što od učitelja zahtijeva fleksibilan pristup, poznavanje likovne problematike te likovnog i psihofizičkog razvoja učenika. Programski sadržaji Likovne umjetnosti u prvom, drugom, trećem i četvrtom razredu gimnazije općeg smjera potiču vizualnu znatiželju za stjecanjem novih iskustava likovnog doživljaja i mišljenja putem aktivnosti usmjerenih k analitičkom, kreativnom i kritičkom mišljenju.