Preuzmi PDF View Word

Likovna kultura - Opis predmeta

Likovna kultura/umjetnost

Likovna kultura - Opis predmeta

hrvatski

Svrha nastave predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost je ovladavanje likovnim jezikom, razvijanje vizualne pismenosti kod učenika, upoznavanje kronološkoga razvoja likovnih umjetnosti i umjetničkih koncepata te razumijevanje istih. Uz sve navedeno, umjetnost potiče inicijativu, maštu, sposobnost kritičkoga mišljenja, osjećaj samostalnosti i kognitivni razvoj. Učenik na nastavi Likovne kulture stječe radne navike, poboljšava koncentraciju, razumijevanja svijeta oko sebe te izražavanja vlastitih ideja. Stvaralačke aktivnosti pridonose jačanju identiteta učenika, njegovom osobnom integritetu i samopoštovanju te razvoju kulturne i ekološke svijesti. Svrha odgoja i obrazovanja u području umjetnosti jeste stvaranje kreativnih pojedinaca koji aktivno sudjeluju u oblikovanju kulture svoje neposredne i šire okoline.

Podučavanje Likovne kulture i Likovne umjetnosti razvija interes za estetiku i pozitivne društvene vrijednosti, ljubav prema vlastitoj i tuđoj kulturnoj baštini te pomaže učeniku shvatiti vizualnu stvarnost unutar društvenoga konteksta. Podučavanje ovoga predmeta pozitivno utječe na emocionalni život učenika, njegovo intuitivno i stvaralačko/kreativno razmišljanje, oblikuje njegov sustav vrijednosti i kritički stav prema svemu što ga okružuje. Upoznavanje različitih umjetničkih formi, tehnika i medija razvija spoznajne sposobnosti i psihomotoričke vještine učenika i pridonosi razumijevanju različitih društvenih i kulturalnih kontekst.

Kroz proces razmišljanja i vrednovanja učenik stvara mnoštvo umjetničkih djela pokazujući sintezu vještina, medija i koncepata. Pritom razvija maštu i sposobnost donošenja različitih rješenja objedinjujući estetski i etički aspekt. Istodobno se njeguje osobnost učenika i potreba za izražavanjem, služeći se tradicionalnim likovnim materijalima i postupcima, ali i suvremenim vizualnim medijima i konceptima. Učenik se najprije upoznaje sa osnovnim materijalima, tehnikama, medijima i likovnim elementima, koji se koriste u umjetnosti, primjenjujući brojne metode i tehnike kojima se razvija produktivnost i stvaralaštvo u ostvarivanju ideja. Učenik razvija ideje istražujući prirodu koja ga okružuje, pritom koristeći maštu i osjećaje. Upoznavanjem različitih umjetničkih djela učenik analizira metode, tehnike i sadržaje tih djela te se tako osposobljava za prepoznavanje i primjenu istih u osobnom izričaju.

Podučavanje predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost pridonosi razvoju vizualne pismenosti koja je od ključne važnosti, ako ne i presudan vid komuniciranja u 21. stoljeću. Učenik se osposobljava za kritičko mišljenje i argumentiranu prezentaciju te stječe osjećaj odgovornosti kroz rad u grupama. Od najnižih razreda osnovne škole do srednje škole, učenik stječe znanja o vizualnoj kulturi, različitim područjima vizualnih umjetnosti (crtež, slikarstvo, skulptura, grafika, dizajn, arhitektura, fotografija, film, strip, primijenjene i suvremene umjetničke prakse) i raznovrsnim načinima vizualne komunikacije

U nastavi Likovne kulture i Likovne umjetnosti, učenik usvaja likovni jezik te se istim koristi kako bi bolje razumio vizualnu okolinu, oblikovao vlastiti identitet, razvio kulturnu i ekološku svijest, osposobio se iskazati svoju kreativnost, znao izraziti maštu te u potpunosti doživio sebe i svijet koji ga okružuje. Istraživanjem i usporedbom umjetničkih djela u različitim kontekstima očekuje se napredak u razvoju kritičkog promišljanja učenika. Promišljanjem i kreativnom primjenom likovnoga jezika učenik razvijaju uvažavanje estetske raznolikosti, postajući kritički informiran stvaratelj i zreli konzument likovne kulture.

U sinergiji s drugim umjetnostima i znanostima te njima pripadajućim područjima, Likovna kultura je povezana sa svim važnim temama koji nadilaze strukturu samog predmeta. Likovna kultura je predmet u kojem do izražaja dolazi interdisciplinarnost; obrađuju se teme koje zalaze u područja drugih predmeta, a opseg realizacije međupredmetnih tema ovisi o uzrastu učenika. Uz prirodnu povezanost s glazbenom kulturom, česta je i korelacija sa sadržajima prirodne i društvene skupine predmeta. Primjerice, princip zlatnoga reza bilo bi nemoguće objasniti bez matematike, a podučavanje o bojama nezamislivo je bez pojašnjenja fizikalnih i kemijskih načela.

Predmet Likovna umjetnost pripada umjetničkom i društveno-humanističkom području odgoja i obrazovanja, a nastavni sadržaji su povezani i međusobno se prožimaju, pritom stvarajući kompaktnu cjelinu koja je s predmetima iz drugih područja povezana neraskidivom zajedničkom kronološkom lentom unutar koje su različiti društveni aspekti međusobno ovisni. 

Likovna kultura jača samopouzdanje, potiče sposobnost mišljenja, naglašava važnost timskoga rada i suradnje, pridonosi razvoju zornoga i apstraktnoga načina mišljenja prodirući maštom u znanost i razumom u stvaralaštvo. Likovna kultura pomaže učeniku razviti svjetonazor, vrijednosne stavove i spoznajnu integraciju s drugima i tako omogućuje zajednice različitosti koje predstavljaju temelj društva i pluralizma. Kako bi uspješno usvojili programske sadržaje nastave Likovne kulture/Likovne umjetnosti, potrebno je pomoću digitalnih tehnologija i tradicionalnih metoda osigurati stalni kontakt učenika s vizualnim primjerima čime se razvija pozornost, koncentracija, opažanje, analitičko i kritičko mišljenje.

Program Likovne kulture osnovnoškolskog obrazovanja temelji se na procesu istraživačkog učenja i stvaranja, a struktura programa uvažava i prati razvojne faze učenikova likovnog izražavanja i stvaranja, što od učitelja zahtijeva fleksibilan pristup, poznavanje likovne problematike te likovnog i psihofizičkog razvoja učenika. Programski sadržaji Likovne umjetnosti u prvom, drugom, trećem i četvrtom razredu gimnazije općeg smjera potiču vizualnu znatiželju za stjecanjem novih iskustava likovnog doživljaja i mišljenja putem aktivnosti usmjerenih k analitičkom, kreativnom i kritičkom mišljenju.

Priroda i društvo - Opis predmeta

Priroda i društvo

Priroda i društvo - Opis predmeta

hrvatski

Priroda i društvo je interdisciplinaran nastavni predmet koji integrira prirodoslovno, društveno-humanističko i tehničko-informatičko područje. Uvođenjem učenika u svijet istraživanja i spoznavanja prirode dotičemo se prirodoslovnog područja. Učenjem o životu ljudi i društvenim odnosima koji se temelje na uvažavanju i prihvaćanju ljudske prirode dotičemo se društveno-humanističkog područja. Kroz cijeli proces učenja i podučavanja neizostavno je korištenje različitih oblika tehnologije, a posebice informacijsko-komunikacijske koji se odnose na pravilnu, sigurnu i svrsishodnu upotrebu tehnologije. Svrha predmeta Priroda i društvo je poticanjem prirodne radoznalosti, želje za učenjem i otkrivanjem svijeta oko sebe, kod učenika razvijati zanimanje za prirodne i društvene pojave i odnose, usvajanje ključnih znanja i koncepata navedenih područja te razvijati vještine i stavove za promišljen, aktivan i odgovoran osobni doprinos zajednici.

Učenjem o domu, obitelji te lokalnoj i široj zajednici sustavno se izgrađuje osobni, kulturni i nacionalni identitet uz istodobno razvijanje osjetljivosti za druge i cjelokupno životno okružje. Primjenom različitih strategija aktivnoga učenja i podučavanja promiče se odgovornost i osnažuje integritet čime učenik postaje pouzdan, moralan i dosljedan pojedinac koji poštuje sebe i druge. Time se potiče i osigurava cjelovit razvoj i dobrobit učenika uvažavajući jedinstvenost svake osobe.

Znanja, vještine i stavovi stečeni u nastavnome predmetu Priroda i društvo omogućavaju učeniku bolje razumijevanje svijeta koji ga okružuje, lakše snalaženje u novim situacijama u prirodnome i društvenome okružju te donošenje odluka za osobnu dobrobit, dobrobit zajednice i prirode.

Kroz usmeno i pisano izražavanje o sadržajima, problemima te istraživanjima u nastavi Prirode i društva razvija se jezično komunikacijska kompetencija. Matematička kompetencija se razvija kroz razvijanje misaonih procesa promatranjem, uspoređivanjem, otkrivanjem svojstava, analiziranjem i sintetiziranjem. Informatička pismenost se razvija kroz prikupljanje i obradu podataka te korištenje različitih vidova komuniciranja u virtualnom okruženju. Socijalna i građanska kompetencija se provlači kroz sve segmente predmeta jer svaki učenik surađuje s ostalim vršnjacima, dijeli svoja iskustva i znanja te uvažava svakog člana društva.

Učenje i podučavanje nastavnoga predmeta Priroda i društvo usmjerava učenika na:

• postavljanje pitanja o prirodi i promjenama koje se zbivaju oko nas

• otkrivanje povezanosti i međuovisnosti procesa i pojava u prirodnome i društvenome okružju

• istraživanje i brigu za svijet u kojemu živi

• spoznavanje sebe i odnosa čovjeka prema drugima i prema okolišu

• informiranje, kritičko mišljenje i odgovorno djelovanje

• poštivanje jednakosti i prava svih ljudi te prihvaćanje različitosti.

Korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije u svakodnevnoj nastavi, učenjem o sebi i svojim vrijednosti, uvažavanjem drugih i poštivanjem prava svake osobe, učenjem o važnosti rada te poticanjem kreativnosti i poduzetnosti ostvaruju se međupredmetne teme.

Priroda i društvo je interdiscipliniran nastavni predmet koji je, u skladu sa svojim konceptima, povezan sa svim ostalim predmetima i međupredmetnim temama. Sam predmet predstavlja temelj za nastavne predmete Povijest, Geografiju, Prirodu, Biologiju, Kemiju i Fiziku.

Iskustvena, istraživački usmjerena i problemska nastava u kojoj je učenik u središtu procesa učenja osigurava njegovu aktivnu ulogu u učenju i podučavanju. Prikupljanjem, obradom i prikazivanjem podataka te primjenom različitih oblika tehnologije razvijaju se informacijska, komunikacijska i digitalna pismenost. Učenjem s drugima i od drugih u različitim okružjima te suradnjom škole s roditeljima, lokalnom i širom zajednicom učenika se usmjerava na suradnju i otvorenost prema zajednici.

Priroda i društvo se uči i podučava u prvih pet razreda osnovne škole kao obavezan predmet. Broj nastavnih sati je isti u svi razredima, po dva nastavna sata tjedno (70 sati godišnje).

Sociologija - opis predmeta

Sociologija

Sociologija - opis predmeta

hrvatski

Svrha učenja i podučavanja Sociologije u srednjoj školi jest olakšati učenicima funkcioniranje u suvremenim društvima, a to se može postići usvajanjem znanja i vještina neophodnih za bolje razumijevanje tih društava, kao i analizom međuodnosa pojedinca i društva pomoću osnovnih metoda istraživanja u sociologiji.
Sociologija učeniku omogućuje bolje razumijevanje društvenih struktura i fenomena društvene promjene (dinamike i statike), kao i uvid u mehanizme izgradnje društva 'odozdo' kroz objašnjenja kako pojedinci svojim interakcijama tvore društvo (mikro perspektiva) i 'odozgo' - kako društvene strukture djeluju međusobno i na pojedince (makro perspektiva).

Očito je kako se društva kroz povijest sve brže mijenjaju, nekada su bile potrebne tisuće godina da se promijeni tip društva, danas se to događa puno brže zbog razvoja tehnologije i veće dostupnosti znanja, a upravo sociologija ima jednu od ključnih uloga u osposobljavanju učenika za bolju prilagodbu tim promjenama.

Kroz proučavanje odnosa sociologije i drugih znanosti učenik bolje razumije mjesto sociologije u sustavu znanosti i njen utjecaj na znanost i društvo, a proučavanjem odnosa pojedinca i društva te društvenih pojava u svojoj neposrednoj okolini učenik usvaja i primjenjuje osnovne sociološke pojmove i razvija svijest o tome da je društvo složeni fenomen koji se stalno mijenja i nemoguće ga je svesti na individualnu svijest pojedinaca ili analizirati samo pomoću zdravorazumskih shvaćanja. To utječe na razvoj osjećaja za društvenu pravdu i slobodu, dodatno se razvijaju vrijednosti samopoštovanja, tolerancije i uvažavanja različitosti.

Rezultati (društvenih) istraživanja i osnovni sociološki pojmovi se redovito pojavljuju u masovnim medijima što poznavanje osnovnog sociološkog instrumentarija čini neophodnim  za argumentiranu raspravu o bilo kakvoj temi vezanoj za suvremena društva i pretpostavkom razumijevanja i analize složenijih procesa i pojava u društvu.

Sociologija, uz sve navedeno, ima značajnu ulogu u razvoju osobnog i društvenog identiteta mladih pa je razumno pretpostaviti da će i njena važnost unutar odgojno-obrazovnog sustava sve više rasti.

Sociologija potiče razvoj socijalnih, građanskih i poduzetničkih kompetencija zbog same naravi predmeta, a dodatno utječe na razvoj kritičkog mišljenja (npr. kroz analizu sadržaja u suvremenim medijima), digitalnih i metakognitivnih sposobnosti (kroz proučavanje kreiranja znanja i procjenom relevantnosti izvora u realnom i virtualnom svijetu), jezično-komunikacijskih kompetencija (kroz interpretaciju i prezentaciju rezultata istraživanja) i matematičkih kompetencija (statistika u okviru socioloških istraživanja).

Sociologija je dio društveno-humanističkog područja i povezana je s brojnim predmetima i međupredmetnim temama. Najvažnije je istaknuti njenu povezanost s nastavnim predmetima: Psihologija, Filozofija, Povijest, Politika i gospodarstvo, Etika i Vjeronauk, a povezana je i sa svim oblastima odnosno komponentama u međupredmetnom području prikazanom u ovom kurikulumu i Zajedničkoj jezgri definiranoj na ishodima učenja u Bosni i Hercegovini.

Programski sadržaji unutar Sociologije su opsežni i stoga je nužna suradnja nastavnika i učenika pri određivanju načina pristupa određenim temama. Uloga nastavnika je pomoći učenicima ovladati osnovnim sociološkim instrumentarijem (osnovnim pojmovima, jednostavnijim statističkim kategorijama i metodama istraživanja neophodnim za analizu suvremenog društva), te ih usmjeriti prilikom istraživanja; biti moderator u njihovim diskusijama oko nekih tema.
Suvremene koncepcije učenja i poučavanja Sociologije naglašavaju i ulogu učenika kao subjekta koji bitno utječe na to kako će u konačnici nastava izgledati. Provođenje jednostavnijih istraživanja i njihova prezentacija, pisanje eseja, grupni i individualni rad, debate i slične metode aktivnog učenja su pretpostavka uspješnog izvođenja nastave Sociologije.

Sociologija se u gimnazijama i drugim srednjim školama uči i poučava kao obvezni i izborni predmet. Unutar gimnazijskog obrazovanja najčešće se pojavljuje na trećoj godini s ukupnim fondom od 35 ili 70 sati godišnje (predviđeno je da se nastava ovog predmeta izvodi jednom ili dva puta tjedno).

Kultura življenja - Opis predmeta

Kultura življenja

Kultura življenja - Opis predmeta

hrvatski

Kultura življenja je nastavni predmet kroz koji će učenik biti osposobljen za upravljanje svojim svakodnevnim životom. Svrha predmeta je, kroz svakodnevne aktivnosti, razviti kod učenika vještine potrebne za samostalan život u kućanstvu, dati im potrebna znanja i vještine na koji način se mogu pobrinuti i zauzeti za sebe, osposobiti ih za odgovorno upravljanje resursima, razviti kod učenika osnovne vještine za obavljanje kućanskih poslova. Kroz sve navedeno proteže se razvijanje higijenskih navika kod učenika te razvijanje vještine snalaženja u novim i poznatim situacijama u pogledu komunikacije i ponašanja. Nastavni predmet Kultura življenja je prvenstveno odgojni predmet u kojem se kroz usvajanje znanja utječe na formiranje stavova i navika učenika te se razvijaju vještine potrebne za samostalan i zdrav život učenika kao buduće odrasle osobe.

Vrijednosti koje se razvijaju kod učenika kroz predmet Kultura življenja su individualnost, integritet, samopouzdanje, učenika se potiče se na brigu o sebi i za druge. Organizacijom nastave predmeta kod učenika se razvija osjećaj za racionalnost u raspolaganju resursima, povećava se odgovornost za sudjelovanje u poslovima u obitelji i kućanstvu, kooperativnost, razvijaju se higijenske navike, osjećaj za lijepo te ljubaznost u ophođenju s drugima.

Proučavanjem načina stanovanja, odijevanja, prehrane ljudi i običaja u zavičaju u prošlosti, učenici uočavaju posebnosti svog zavičaja te razvijaju zavičajne vrijednosti.

Podučavanjem predmeta Kultura življenja postižemo aktivno i odgovorno sudjelovanje učenika u svakodnevnome životu u obitelji i zajednici. Uvažavajući načela integriranja i tematskog planiranja, povezujući sve nastavne predmete, koristeći u nastavi metode aktivnog učenja i stavljajući u prvi plan razvoj praktičnih vještina učenika, utječemo na ostvarenje ciljeva osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.

Načinom realizacije nastave predmeta Kultura življenja, odabirom primjerenog sadržaja, korištenjem odgovarajućih metoda i strategija kao i načinom vrednovanja učitelji kod učenika razvijaju ključne kompetencije učiti kako učiti, socijalnu i građansku kompetenciju, potiču ga da bude samoinicijativan, poduzetan, kreativan te da prakticira kulturno izražavanje u svakodnevnoj komunikaciji.

Kroz predmet Kultura življenja nastoji se pokriti što veći dio aspekata života pojedinca: sposobnost samostalnog života koja podrazumijeva raspolaganje i upravljanje novcem, organizaciju života i stambenog prostora, osnovne vještine kuhanja, šivanja, čišćenja prostora i održavanja osobne higijene, higijene odjeće i životnog prostora. Kod učenika razvijamo navike kulturnog ponašanja u svim situacijama i vještine komuniciranja pri izražavanju svojih stavova i potreba (u stvarnom kao i virtualnom okruženju).

 

Sve četiri međupredmetne teme imaju dodirnih točaka s predmetom Kultura življenja. Razvijanjem predmetno specifičnih kompetencija kod učenika, upotrebom odgovarajućih metoda i alata učenja, stalnom interakcijom i komunikacijom učenika s drugima i uvezivanjem sadržaja učenja ostvaruje se korelacija s međupredmetnim temama.

 

 

Nastavni predmet Kultura življenja je povezan s više predmeta. Kada govorimo o upravljanju resursima, naslanjamo se na Matematiku i dijelom Prirodu i društvo; kada spominjemo komunikaciju, dodirujemo se s Hrvatskim jezikom i Psihologijom; kad pričamo o održavanju higijenskih navika, povezujemo se s Tjelesnom i zdravstvenom kulturom, a kad smo kod organizacije životnog prostora, tu smo u suglasju s Prirodom i društvom.

Interdisciplinarnost je nužna iz razloga što je nemoguće razdvojiti sadržaje i načine podučavanja po zasebnim predmetima nego je u ovoj uzrasnoj dobi učenika naglasak na cjelovitom odgoju i obrazovanju.

Kurikul nastavnog predmeta Kultura življenja je osmišljen kako bi pomogao svim učenicima ostvariti njihove pune potencijale kroz različita iskustva učenja. Dobiti mladu osobu koja će biti spremna odgovoriti svim izazovima života može se postići kroz prenošenje znanja, praktičnu primjenu naučenoga u školskom okruženju te snalaženje u novim situacijama. Nastava treba biti organizirana na način da učenici imaju priliku razvijati vještine u konkretnim situacijama. Učenik je u središtu nastavnog procesa s naglaskom na suradničko učenje i uključenost svakog učenika. Potiče se i prakticira primjena naučenoga u stvarnim životnim situacijama.

Predmet Kultura življenja podučava se u četvrtom i petom razredu osnovne škole (po 35 sati godišnje).

Međupredmetna tema: Građanski odgoj i obrazovanje - Opis teme

Međupredmetna tema: Građanski odgoj i obrazovanje

Međupredmetna tema: Građanski odgoj i obrazovanje - Opis teme

hrvatski

Međupredmetna tema Građanski odgoj i obrazovanje je nužna kako bi učenike osposobila za aktivno i odgovorno obavljanje građanskih uloga i dužnosti koje iz njih proizlaze. Činjenica je da danas živimo u svijetu koji građanina  načelno stavlja u centar svih zbivanja, ali vrlo često, ti isti građani nisu aktivni članovi društva. Odgovoran i aktivan učenik u razredu i školi postaje odgovoran građanin u užoj i široj lokalnoj zajednici, narodu, državi i na globalnoj razini. Građanski odgoj i obrazovanje kao međupredmetna tema pomoći će učenicima da u pluralističkom društvu prepoznaju aktualne društvene probleme i da u interakciji s drugim članovima zajednice traže odgovarajuća rješenja. 

Unutar ove međupredmetne teme učenici kreiraju pravila koja se temelje na načelima pravde, odgovorno se odnose prema istima, a spremni su ih izmijeniti u svrhu unapređenja pravednijeg društva.

Kroz ovu temu učenici se osposobljavaju za odgovorno ponašanje, pravedan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturalnu suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje. Jačanjem svojih kompetencija, učenici jačaju samopouzdanje i samopoštovanje uz apsolutno poštivanje drugih i njihovog prava na privatnost. Isto tako, odgovornost, ljudsko dostojanstvo, tolerancija, uvažavanje različitosti, humanost i solidarnost temeljne su vrijednosti koje su rezultat učenja ovoga predmeta. Podučavajući o konceptu autoriteta učenici razvijaju uvjerenja o važnosti poštivanja pravila, korištenja autoriteta i prepoznaju korištenje moći bez prava.

Učenjem ove teme nastoji se postići razvoj mladih ljudi u njihovom punom potencijalu. Za postati odgovoran i aktivan građanin nije dovoljno samo poznavanje ljudskih prava, demokracije, antikorupcije ili ustroja društvene zajednice već stjecanje vještina, znanja, stavova koji razvijaju demokratsku svijest i potiču ih na aktivno sudjelovanje u demokratskim odnosima i procesima u školi, lokalnoj zajednici i društvu, razvijanju osobnog  identiteta, ali i poštivanju drugih. Prihvaćanjem različitosti drugih, u bilo kojem pogledu, učenici razvijaju osobni integritet, samostalnost te pozitivan odnos s drugima.

Kroz razumijevanje demokratskih načela i njihovu primjenu u svakodnevnom životu, učenici mogu prepoznati naznake korupcije i već u ranoj fazi života razviti mehanizam ponašanja koji se temelji ne samo na pravu i pravednosti, već i na osnovnim moralnim vrijednostima.

Ova međupredmetna tema razvija suodgovornost za vlastito učenje, koristi različite metode i strategije učenja i razvija sposobnost poboljšanja u učenju. Učenici se zanimaju za druge kulture i poštovanje drugih kultura te razumijevaju osobni  i nacionalni identitet.  Osim toga, učenici postaju svjesni svog angažmana i vlastitog doprinosa društvenim procesima oko sebe što im  povećava informiranost, samopouzdanje i motivaciju za daljnji doprinos razvoju cjelokupne zajednice. Učenici  razvijaju konstruktivnu suradnju i sudjeluju u projektima, poštuju integritet drugih te pokazuju želju za novim znanjima.

Kroz ovu međupredmetnu temu  razvijaju se znanja o ljudskim pravima, obilježjima demokratske zajednice i političkim sustavima, vještine kritičkog mišljenja na etičkim načelima, komunikacijske vještine potrebne za političko i društveno sudjelovanje, umijeće mirotvorstva i mirnog rješavanja sukoba, umijeće rješavanja društvenih problema na demokratski način. Važna kompetencija ovog predmeta odgovoran je odnos prema javnom dobru (razvoj ekološke svijesti) i spremnost donošenja zajedničkih odluka. S gledišta društvene isključenosti učenik razlikuje pasivne od aktivnih reakcija na rješavanje problema u okruženju.

Kao međupredmetna tema može povezati s gotovo svim nastavnim predmetima na svim razinama obrazovanja. Nastavnici odabiru ishode koje ugrađuju u svoje nastavne jedinice u skladu s uzrastom, temom, aktualnim trenutkom i zanimanjem učenika.

 

Ishod iz međupredmetne teme " Učenik zagovara odgovornost sadašnjih generacija za dobrobit budućih" može se ostvariti kroz nastavu Prirode i društva, Likovne kulture ili Hrvatskog jezika. Na nastavi Hrvatskog jezika može se analizirati ponašanje pojedinca ili skupine prema prirodi ili opasnosti koje prijete likovima iz priča koja žive u vodama i šumama.

Ova tema pripada Drušveno-humanističkom području. Za razliku od nastavnog predmeta Građanski odgoj i obrazovanje međupredmeta tema se provlači kroz sve razine obrazovanja. Ishodi ove međupredmetne teme mogu se ostvarivati u većini nastavnih predmeta.

Podučavanje ove teme temelji se na kombinaciji sadržaja određenog nastavnog predmeta s Građanskim odgojem i obrazovanjem. Pri tome valja poštivati razvojnu dob učenika, njegove individualne razlike u predznanju, sposobnostima, zatim poštivati načelo poticanja odgovornosti za vlastito učenje te načelo promicanja aktivnog građanstva i demokratskih procesa. Nastavu treba organizirati s učenikom u središtu, a naglasak staviti na primjenu naučenih znanja i vještina u svakodnevnom životu. Učitelji imaju širok spektar sadržaja, metoda i sredstava za rad kojima mogu osmisliti integriranje tema u nastavne jedinice. Unaprijeđen aktivizam učenika u školi je garancija aktivizma građanina u cjelokupnom društvu. Spremnošću na volonterski rad pokazujemo društvenu odgovornost i posvećenost zajedničkom dobru.

Građanski odgoj i obrazovanje kao međupredmetna tema se proučava kroz sve godine osnovne škole i gimnazije te je prožet kroz većinu nastavnih predmeta.

Latinski jezik - Opis predmeta

Latinski jezik

Latinski jezik - Opis predmeta

hrvatski

Svrha učenja i podučavanja predmeta Latinski jezik je razvijanje znanja i stavova kod učenika o jezičnom i kulturnom kodu rimske civilizacije. Specifični doprinos ovoga predmeta je prenošenje znanja o tome kako jezik funkcionira kao sustav što povećava učeničku sposobnost za razumijevanjem indo-europske skupine jezika, osobito romanskih. Koristeći latinski kao metajezik, učenici će lakše usvajati gramatička znanja vezana za učenje bilo kojeg jezika. Dodir s latinskim tekstovima pospješuje kod učenika sposobnost analize i sinteze, potiče kreativno i kritičko mišljenje, razvija pozitivan stav prema rimskoj kulturi i civilizaciji i želju za istraživanjem njezinih svevremenskih vrijednosti. Pored gramatičkih saznanja, naglasak se stavlja i na kulturološke teme iz rimske kulture i civilizacije i njezine baštine u cilju kulturne osviještenosti i povezanosti.

Uranjajući u svijet rimske kulture nudi im se siguran prostor za raspravljanje o kontroverznim pitanjima etničke pripadnosti, klasa, religija, vrijednosti što potiče učenike da razmišljaju o sebi, ali i o idejama o demokraciji, građanskim i političkim vrijednostima kroz proučavanje tekstova i razmatranje povijesnih ličnosti. Time se stvara preduvjet odgovornog i aktivnog građanina.

Koristeći latinski jezik kao metajezik učenici će pospješiti svoje komuniciranje na materinskom jeziku i drugim stranim jezicima te sustavno i učinkovito upravljati učenjem novih jezika. Čitajući i prevodeći tekstove na latinskom jeziku, učenici vježbaju preciznost, pažnju na detalje i rješavanje problema što su korisne vještine za matematičku i znanstvenu kompetenciju. Analizirajući aspekte iz rimske kulture i latiniteta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj omogućuje se razvoj kulturne svijesti i ispituju se ideje o demokraciji, građanskim i političkim vrijednostima te se stvaraju preduvjeti za sposobnost učinkovitog i konstruktivnog sudjelovanja u vlastitom društvenom životu. Nove tehnologije dopustit će uvid u mnoge virtualne prikaze naše i rimske prošlosti, uz sigurnu i kritičku upotrebu informacija vezanih za digitalnu humanistiku.

Učeći latinski jezik učenici postaju svjesni kako jezik funkcionira kao sustav povezujući već sa znanjima koje imaju o drugim jezicima. Pored usvajanja gramatičkih kompetencija (fonologije, morfologije, sintakse i leksika) učenici kroz kulturnu leću rimske civilizacije uče o vrijednostima i praksama antičkog svijeta ali i o baštini rimskog svijeta na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske u cilju istraživanja kulturnih praksi i povećanja svijesti o vlastitom kulturnom okružju i baštini.

Uzimajući u obzir sve specifičnosti nastavnog predmeta Latinski jezik, međupredmetna tema Građanski odgoj i obrazovanje moći će se ostvarivati kroz kulturološke cjeline o građanskim vrijednostima. Međupredmetna tema IKT pružit će učenicima pristup dijelovima materijalne kulture i povijesnim znamenitostima koje nikada ne bi mogli iskusiti u realnom svijetu. Ističući kulturne prakse i povijesne ličnosti, uči se cijeniti tradiciju i vrijednosti drugih u cilju izgradnje odgovornog i aktivnog građanina, što predstavlja realizaciju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj.

Podučavanjem latinskog jezika nastoje se razvijati vještine, znanja i stavovi o latinskom jeziku i rimskoj kulturi i baštini u cilju razumijevanja teksta i poruke. Prilikom procesa podučavanja jezičnih zakonitosti preporučuje se da tekst ne bude u funkciji gramatike nego gramatika u funkciji teksta. U procesu odabira kulturoloških i baštinskih jedinica bitno je uzeti učeničke preferencije. 

Latinski jezik pripada jezično-komunikacijskom području i uči se kao obvezan predmet u svim općeobrazovnim gimnazijama. Nastavni predmet Latinski jezik se podučava u 1. i 2. razredu općeobrazovnih gimnazija (70 sati godišnje).

Politika i gospodarstvo - opis predmeta

Politika i gospodarstvo

Politika i gospodarstvo - opis predmeta

hrvatski

Nastavni predmet Politika i gospodarstvo konceptualno je osmišljen da na kraju srednjoškolskoga obrazovanja učenika opskrbi temeljnim kompetencijama koje omogućuju razumijevanje političkih procesa na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini, te pozicioniranje sebe kao aktivnoga građanina zainteresiranoga i informiranoga o javnim stvarima vlastite političke zajednice. Iz te perspektive, svrha predmeta je osposobljavanje učenika za punopravno sudjelovanje u političkoj i ekonomskoj sferi društva. Učenik stječe specifična znanja o osnovnim postavkama funkcioniranja politike kao općeljudske djelatnosti, njezinim institucionalnim oblicima i varijacijama te ishodima kojima oblikuje svakodnevni život građana. Kada je u pitanju ekonomska dimenzija, naglasak je na razvoju financijske pismenosti, izgradnji poduzetničkih vrijednosti, te sklonosti ka oblicima održivoga gospodarstva koje vodi brigu o očuvanju okoliša i stanju društva, ekonomije i politike koju ostavljamo budućim generacijama.

Razvoj demokratske političke kulture kod učenika će stvoriti razredno okruženje u kojem se o ključnim temama zajednice raspravlja na racionalan i uvažavajući način. To uključuje vrijednosti interkulturalnoga razumijevanja, uvažavanja posebnosti svake skupine te odbacivanje bilo kakvoga oblika diskriminacije temeljene kolektivnim identitetom. Učenici stječu osnovna znanja o ljudskim pravima i slobodama te mogućnostima njihove zaštite. Važan dio predmeta je fokusiranost na civilno društvo gdje se građani na temelju vlastitih identiteta i interesa mogu slobodno udruživati, promicati zajedničke interese te sudjelovati u političkom procesu.

Stjecanjem znanja o politici u demokratskom kontekstu, učenik izgrađuje svijest o vrijednosti političkoga i društvenoga pluralizma te mehanizmima kreiranja obvezujućih javnih politika. Poseban naglasak je na političkom sustavu BiH, svim razinama vlasti i njihovim nadležnostima. Učenik stječe kompetencije kritičkoga vrednovanja nedemokratskih oblika vlasti, ali i određenih nedostataka demokratskih sustava. Također, razvija sklonost prema odgovornom građanskom ponašanju, što znači poznavanje mogućnosti aktivizma u vlastitoj zajednici te pravne oblike zaštite interesa ili prava. Učenik će poznavanjem osnovnih ekonomskih pojmova i koncepata te ideje slobodnoga tržišnog gospodarstva uočavati manjkavosti postojećih ekonomskih sustava. Time će usvojiti sposobnost kritičkoga analiziranja različitih ekonomskih sustava kao i njihove razvojne mogućnosti. Postat će financijski pismena osoba s temeljnim pretpostavkama za sudjelovanje na tržištu rada u lokalnom, ali i europskom kontekstu.

Predmet učenike potiče na kritičko promišljanje političke i ekonomske sfere, njihovih ključnih institucija, sudionika i procesa. Učenik izgrađuje kompetenciju iznošenja vlastitih stavova, ali i njihove evaluacije. Putem grupnog rada počinje rješavati zajedničke probleme u demokratskom kontekstu, ali i uvažavati mišljenja različita od vlastitih. To znači uvažavanje interkulturalnog dijaloga te otvorenosti prema oblicima kulturnih različitosti, uz svijest o značaju i važnosti vlastite kulture i nacionalnoga identiteta. Predmet kod učenika razvija sposobnost kompleksnoga mišljenja o političkim, društvenim i ekonomskim fenomenima.

Predmet je preskriptivno određen konceptom demokratske političke kulture koja učenika osposobljava za aktivno sudjelovanje u političkom i društvenom životu. Za BiH je izuzetno važno da učenik razvije kompetencije uvažavanja multikulturalnosti i kritičkoga promišljanja vlastitih stavova, interesa i vrijednosti. Učenik treba razviti visoku razinu privrženosti ljudskom dostojanstvu iz čega se izvodi sklonost odbacivanju diskriminacije, borbi za vlastita uvjerenja te kolektivno organiziranje u civilne udruge. U ekonomskoj dimenziji predmeta naglasak je stavljen na razvoj poduzetničkih kompetencija u kontekstu tržišnog gospodarstva.

Predmet je povezan sa srodnim društveno-humanističkim predmetima preko razvoja generičkih kompetencija: kritičkog promišljanja društveno-političke zbilje, samoevaluacije stavova, znanja i vrijednosti, sklonosti zajedničkom rješavanju problema, prihvaćanju kulturne različitosti i interkulturalnoga razumijevanja te očuvanju vlastitoga identiteta. Podučavanje izbornih sustava vezano je uz matematičko područje, dok demokratska politička kultura razvija međukulturalno komuniciranje blisko jezično-komunikacijskom području. Prikaz globalizacijskih procesa u digitalnom okruženju neodvojivo su vezani uz tehničko-informacijsko područje.

Predmet je blisko povezan s međupredmetnim temama. Domena Stvaralaštvo i inovativnost u digitalnom okružju neizostavan je dio digitalnoga poslovanja i jedan od najpropulzivnijih dijelova suvremene ekonomije. Područje Osobni i socijalni razvoj vezano je uz koncept odgovornoga građanstva te samopoimanja učenika kao ravnopravnog sudionika društveno-političkih procesa. Tema Poduzetnost je sastavni dio koncepta ekonomske i financijske pismenosti te jedan od ključnih obrazovnih ishoda predmeta, a identična stvar je s temom Građanski odgoj i obrazovanje kao sastavnim dijelom odgovornoga građanstva i društveno-političke participacije.

Temeljna postavka predmeta je fokusiranje nastavnoga procesa na interakciju nastavnika i učenika. Nastavnik kreira kontekst koji će kod učenika omogućiti posvećenost samostalnom učenju, grupnom radu i učenju kroz praktične primjere. Ishodi su tako postavljeni da je nastavnik u poziciji uvodničara i moderatora otvorenih diksusija te supervizora grupnoga i samostalnoga rada. Problemski pristup u političkom, građanskom i ekonomskom obrazovanju zahtjeva široku lepezu metoda podučavanja i rada, poput kratkih eseja, analiza, prezentacija grupnoga i individualnoga rada, debatiranja te kritičke refleksije izabranih pitanja u navedenim područjima.

Nastavni predmet Politika i gospodarstvo pripada društveno-humanističkom nastavnom području. Podučava se na srednjoškolskoj razini, u gimnazijama i srednjim strukovnim školama, u 4. razredu (5. ciklus). Predviđeni fond predmeta iznosi 32 sata (1 sat tjedno).

Hrvatski jezik - Opis predmeta

Hrvatski jezik

Hrvatski jezik - Opis predmeta

hrvatski

Hrvatski jezik je materinski jezik Hrvata te jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. Osposobljenost učenika za komunikaciju na hrvatskom standardnom jeziku ključna je za učenje svih nastavnih predmeta. Povezujući organski idiom i hrvatski standardni jezik, učenici stječu komunikacijsko-jezične vještine te osnove čitalačke, medijske, informacijske i međukulturne pismenosti. Svrha učenja i podučavanja predmeta Hrvatski jezik jeste osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom odnosno usvajanje znanja o jeziku kao sustavu. Čitanje i upoznavanje književnosti učeniku omogućuje stjecanje književnog znanja, književne kulture, slobodno izražavanje misli, osjećaja i stavova, a čitanjem hrvatske književnosti spoznaje vlastiti jezično-kulturni i nacionalni identitet.

Izučavanjem predmeta učenik razvija stav o nužnosti upotrebe hrvatskog standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije, pri čemu se naglašava i potreba očuvanja hrvatskih dijalekata i govora. Omogućuje mu se razumijevanje i prevladavanje kulturnih i jezičnih stereotipa, potiče ga se na poštivanje i uvažavanje jezika drugih naroda u BiH. Književnost za učenika nije samo izvor znanja, već i izvor iskustava te spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, spoznaje o vrijednostima čovječanstva. Osobito je važno poticati učenika na literarno i estetsko čitanje književnih tekstova kako bi se razvili u cjeloživotne čitatelje i ljubitelje umjetnosti riječi.

Podučavanjem predmeta Hrvatski jezik na svim razinama obrazovanja ostvaruju se ciljevi određeni Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi i Zakonom o odgoju i obrazovanju u srednjoj školi te se učenici osposobljavaju za cjeloživotno učenje u suvremenom svijetu.

Učenje i podučavanje Hrvatskog jezika potiče i osigurava kod učenika sposobnost komunikacije na materinskom jeziku i međukulturne komunikacije, sposobnost kulture izražavanja, kreativnost i potrebu za istraživanjem, osjećaj za estetske vrijednosti, preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje, sposobnost kritičkog i logičkog razmišljanja te sigurno korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije, što doprinosi njegovom cjelovitom razvoju, uspješnom školovanju, cjeloživotnom učenju te kritičkom odnosu prema nizu pojava u društvu i poslovnom svijetu. 

Učenik ovladava temeljnim jezičnim vještinama slušanja, govorenja, čitanja i pisanja koje se ostvaruju njihovim međudjelovanjem te primanjem, razumijevanjem, vrednovanjem i stvaranjem različitih govornih i pisanih tekstova svjesnom primjenom komunikacijskih strategija. Učenik se osposobljava za učinkovito usmeno i pismeno izražavanje poštujući norme hrvatskog standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije. 

Podučavanje predmeta Hrvatski jezik doprinosi osobnom razvoju učenika i razvoju njegovih socijalnih vještina, poželjnih oblika ponašanja učenika kao pojedinca i aktivnog člana društva. Slušanjem odnosno čitanjem različitih vrsta tekstova iz različitih izvora učenik razvija znanja, vještine i stavove koji mu omogućuju da pretvori ideje u aktivnosti. Odgovornim i stvaralačkim korištenjem informacijskih i komunikacijskih tehnologija u nastavi Hrvatskog jezika učenika se potiče na cjeloživotno učenje u suvremenom svijetu. 

 

Hrvatski jezik pripada jezično-komunikacijskom području zajedno sa stranim jezicima s kojima je usko povezan, s obzirom na to da je poznavanje materinskog jezika važan preduvjet za učenje stranih jezika. Predmet je povezan i s predmetima društveno-humanističkog područja, a osobito s nastavom povijesti s obzirom na to da povijesna zbivanja izravno utječu na razvoj jezika. Izučavanje kulturno-povijesnih razdoblja poveznica je s predmetima iz umjetničkog područja.

Primjenom suvremenih koncepcija učenja i podučavanja učenika se stavlja u središte pozornosti, nastavni proces je prilagođen njegovim interesima, potrebama i sposobnostima te ga se potiče na samoaktivnost i na interakciju s drugima u procesu učenja. Nastava Hrvatskog jezika osposobljava učenika za cjeloživotno učenje te postupno preuzimanje brige i odgovornosti za vlastiti razvoj i život u suvremenom društvu.

Hrvatski jezik se podučava kao obvezan predmet na svim odgojno-obrazovnim razinama, odnosno u svim razredima osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

Informatika- Opis predmeta

Informatika

Informatika- Opis predmeta

hrvatski

Informatika je suvremena znanstvena disciplina koju karakteriziraju vlastiti koncepti, metode, skup znanja i otvorena pitanja. Obuhvaća temeljna načela, široko primjenjive ideje i koncepte, tehnike i metode za rješavanje problema i unapređenje znanja, kao i poseban način razmišljanja i rada. Kurikul je osmišljen tako da učenici razvijaju i koriste sve sofisticiranije vještine računalnog razmišljanja.  Poznavanje temeljnih informatičkih koncepata kao što su programiranje i programski jezici, algoritmi, strukture podataka, izvedba i složenost, paralelizam i raspodijeljenost postaju nužnim u današnjem društvu koje je sve više prožeto informacijama i digitalnom tehnologijom. Informatičke kompetencije nužne su u rješavanju različitih izazova u svim područjima ljudskoga djelovanja i u svim područjima znanosti.

 

Težište obrazovnog procesa u nastavnom predmetu Informatika treba biti na rješavanju problema i programiranju, kako bi se poticalo razvijanje računalnog načina razmišljanja koje omogućuje razumijevanje, analizu i rješavanje problema odabirom odgovarajućih strategija, algoritama i programskih rješenja. Takvi se načini razmišljanja trebaju prenositi i u druga područja posebice matematičko i prirodoslovno, kao i u svakodnevni život.

 

Učenje nastavnog predmeta Informatika priprema učenika za mnoga područja djelovanja, osobna, profesionalna, društvena i poslovna. Informacije i digitalna tehnologija prisutne su svuda oko nas. U posljednjih nekoliko desetljeća razvoj računalne znanosti omogućio je stvaranje informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) koja je snažno i temeljito promijenila svijet oko nas koji sve više postaje E-društvo. Primjena računala u svim područjima današnjega života mijenja i način shvaćanja svijeta u kojemu živimo. Digitalna pismenost danas je prijeko potrebna svakomu pojedincu kako bi mogao upotrebljavati računala i različite računalne sustave pri obavljanju svakodnevnih obveza. Računalna znanost i digitalna pismenost su komplementarni i nužno su potrebni u školskom programu.

 

Učenjem Informatike učenici će razvijati i poticati:

  • kreativnost i inovativnost - stvaranjem digitalnih uradaka i algoritama
  • kompetencije u znanosti i tehnologiji kroz kritičko mišljenje i vrednovanje tehnologije i izvora znanja uz toleranciju suprotnih mišljenja
  • socijalnu i građansku kompetenciju razvijajući sposobnost, samopouzdanje i ustrajnost u rješavanje teških, otvorenih i složenih problema i donošenju odluka
  • informacijsku i digitalnu pismenost
  • kulturnu svijest i kulturno izražavanje te odgovornost  - razmatranjem etičkih pitanja u informatici
  • sposobnost samoinicijative i poduzetništva putem komuniciranja i rada s drugim

Učeći Informatiku učenici razvijaju sposobnosti računalnog razmišljanja, kao procesa prepoznavanja aspekata računanja u svakodnevnom životu, na algoritamski, rekurzivni i apstraktni način, kroz tehnike rješavanja problema:

  • predstavljanje informacija putem apstrakcija
  • logičko strukturiranje i analiza podataka
  • algoritamsko razmišljanje i primjenu u različitim kontekstima poput robotike i slično.
  • identificiranje, analiziranje i implementiranje mogućih rješenja s ciljem postizanja najučinkovitijeg rješenja
  • formuliranje problema na način koji olakšava korištenje računala
  • popćavanje dobivenih rezultata.

Međupredmete teme ostvaruju se međusobnim povezivanjem odgojno-obrazovnih područja i nastavnih tema svih nastavnih predmeta. Znanja, vještine i stavovi usvojeni u Informatici podrška su svim ostalim predmetima i međupredmetnim temama. Da bi spoznaje iz prirodoslovno-matematičkog područja te svih međupredmetnih tema bile potpune, trebaju biti prožete primjenjivim znanjima iz tehničkog i informatičkog područja.

Informatika svojom prirodom pripada tehničkom i informatičkom području. Tehničko i informatičko područje kurikula je integrativnog karaktera, povezano sa svim područjima kurikula tako da kvaliteta spoznaja iz tih područja izravno utječe na kvalitetu aktivnosti učenika koji te spoznaje primjenjuju.

 

 Nastava Informatike treba se izvoditi samo od strane učitelja/nastavnika koji su stekli formalno obrazovanje i osposobljenost kao  i odgovarajuću metodičku izobrazbu. Bitan je naglasak na konstruktivističkom pristupu učenja koji stavlja učenika u najbitnije mjesto u procesu učenja. Učenici najbolje uče kroz aktivni rad i na taj su način najbolje motivirani. 

Sadržaji iz predmeta Informatika trebaju se usvajati tijekom predmetne nastave u osnovnoj školi i tijekom svih razreda srednje škole. Fond sati nastave  je dva sata tjedno u svim razredima osim u 8. i 9. razredu gdje je fond jedan sat tjedno.  Svi učenici moraju naučiti računalnu i tehnološku pismenost uključujući računalno razmišljanje.

Logika - opis predmeta

Logika

Logika - opis predmeta

hrvatski

Svrha učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Logika u srednjoj školi jest omogućiti učenicima bolje razumijevanje kriterija valjanog mišljenja, te podići njihovu svijest o potrebi usklađivanja vlastitog mišljenja s tim kriterijima.

Sposobnost prepoznavanja i iskazivanja valjanog mišljenja je preduvjet sudjelovanja u bilo kakvoj argumentiranoj raspravi unutar znanosti ili svakodnevnog života.

Logika se uči i poučava u srednjoj školi, u ciljem boljeg razumijevanja znanstvenih teorija, kao i  razvijanja svijesti učenika o njenom utjecaju na znanost, moral i svakodnevni život.

Logika pomaže njegovanju razumskih vrlina, procjenjivanju snage vlastitih i tuđih argumenata, sposobnosti sagledavanja iste stvari iz različitih perspektiva, kao i spremnosti da promijenimo vlastito mišljenje kad za to postoje opravdani razlozi, a time se ističe važnost vrijednosti samopoštovanja, uvažavanja sebe i drugih, te pravednog, nepristranog rasuđivanja.

Logička umijeća olakšavaju učenje i obogaćuju ga, ujedno predstavljaju temelj racionalnog pogleda na svijet, pretpostavka su cjeloživotnog učenja i snalaženja u suvremenom svijetu, što logiku čini jednom od okosnica modernog obrazovanja

Ovim predmetom se kod učenika potiče kreativno i kritičko mišljenje, razvijaju komunikacijske sposobnosti, kao i sposobnost pronalaženja, selektiranja i vrednovanja informacija koje mogu poslužiti kao osnova za donošenje utemeljenih zaključaka o nekoj temi. 

 

Upotrebom simboličkog jezika učenici značajno poboljšavaju svoje tehničke sposobnosti koje će im poboljšati snalaženje u suvremenom svijetu, a ujedno ih učiti kako preciznije iskazati svoje misli. Upoznavanje učenika s temeljnim pojmovima logike (logika, pojam, sud, zaključak, dokaz, indukcija, dedukcija, valjanost, istinitost, metoda i dr.) i oblicima valjanih misli pomaže da oni lakše uvjere druge u ispravnost vlastitih razmišljanja, kao i da lakše prihvate obrazložena mišljenja drugih i razgraniče logičke pogreške od valjanih argumenata, dok metode spoznaje predstavljaju osnovu razvoja metakognitivnih kompetencija učenika.
 

Zbog naravi logike, ona predstavlja integrativni predmet pa je moguće pronaći korelacije sa svim predmetima i međupredmetnim temama, no najvažnije je spomenuti povezanost s nastavnim predmetima: Filozofija (razvila se kao jedna od njenih disciplina), Matematika (osobito algebra, skupovi i aksiomatika), Informatika (simbolički jezik kao inspiracija i temelj za programske jezike), Psihologija (misao, mišljenje, stavovi i uvjeravanja) i Hrvatski jezik i književnost (veza 'prirodnog' i simboličkog jezika).

Logika kao filozofska disciplina pripada društveno-humanističkom području, no mnogi taj predmet svrstavaju i u matematičko područje zbog pokušaja svođenja logike na matematiku (i obrnuto), što je osobito izraženo u simboličkoj logici. Izbjegavajući te rasprave možemo kazati da logika svoje mjesto ima unutar društveno-humanističkog, kao i unutar matematičkog područja.

Suvremene koncepcije učenja i poučavanja logike vide nastavnika kao moderatora nastavnog procesa u kojem je učenik promatran kao ključan sudionik tog procesa, te dobrim dijelom i sam utječe na to kakva iskustva učenja će doživjeti tijekom nastave.
Nastavnik treba omogućiti učenicima upoznavanje s kriterijima valjanog mišljenja, no na učeniku je pokazati spremnost da te kriterije zaista usvoji i primjeni prilikom svog uključivanja u nastavu, kao i u svakodnevnom životu.
Predmet se temelji na aktivnim metodama učenja i podučavanja, kao što su učenje putem rješavanja problema, rad u grupama, dijalog, izrada različitih dijagrama (kad je moguće i prikladno s pomoću informatičkih pomagala), istraživanje i sl.

Predmet Logika se dominantno poučava u trećoj godini gimnazijskog obrazovanja, iako postoji kao izborni predmet i unutar nekih strukovnih programa. Najčešći ukupni godišnji fond sati je 35 (predviđeno je da se nastava izvodi jednom tjedno).