Preuzmi PDF View Word

Logika - opis predmeta

Logika

Logika - opis predmeta

Hrvatski

Svrha učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Logika u srednjoj školi jest omogućiti učenicima bolje razumijevanje kriterija valjanog mišljenja, te podići njihovu svijest o potrebi usklađivanja vlastitog mišljenja s tim kriterijima.

Sposobnost prepoznavanja i iskazivanja valjanog mišljenja je preduvjet sudjelovanja u bilo kakvoj argumentiranoj raspravi unutar znanosti ili svakodnevnog života.

Logika se uči i poučava u srednjoj školi, u ciljem boljeg razumijevanja znanstvenih teorija, kao i  razvijanja svijesti učenika o njenom utjecaju na znanost, moral i svakodnevni život.

Logika pomaže njegovanju razumskih vrlina, procjenjivanju snage vlastitih i tuđih argumenata, sposobnosti sagledavanja iste stvari iz različitih perspektiva, kao i spremnosti da promijenimo vlastito mišljenje kad za to postoje opravdani razlozi, a time se ističe važnost vrijednosti samopoštovanja, uvažavanja sebe i drugih, te pravednog, nepristranog rasuđivanja.

Logička umijeća olakšavaju učenje i obogaćuju ga, ujedno predstavljaju temelj racionalnog pogleda na svijet, pretpostavka su cjeloživotnog učenja i snalaženja u suvremenom svijetu, što logiku čini jednom od okosnica modernog obrazovanja

Ovim predmetom se kod učenika potiče kreativno i kritičko mišljenje, razvijaju komunikacijske sposobnosti, kao i sposobnost pronalaženja, selektiranja i vrednovanja informacija koje mogu poslužiti kao osnova za donošenje utemeljenih zaključaka o nekoj temi. 

 

Upotrebom simboličkog jezika učenici značajno poboljšavaju svoje tehničke sposobnosti koje će im poboljšati snalaženje u suvremenom svijetu, a ujedno ih učiti kako preciznije iskazati svoje misli. Upoznavanje učenika s temeljnim pojmovima logike (logika, pojam, sud, zaključak, dokaz, indukcija, dedukcija, valjanost, istinitost, metoda i dr.) i oblicima valjanih misli pomaže da oni lakše uvjere druge u ispravnost vlastitih razmišljanja, kao i da lakše prihvate obrazložena mišljenja drugih i razgraniče logičke pogreške od valjanih argumenata, dok metode spoznaje predstavljaju osnovu razvoja metakognitivnih kompetencija učenika.
 

Zbog naravi logike, ona predstavlja integrativni predmet pa je moguće pronaći korelacije sa svim predmetima i međupredmetnim temama, no najvažnije je spomenuti povezanost s nastavnim predmetima: Filozofija (razvila se kao jedna od njenih disciplina), Matematika (osobito algebra, skupovi i aksiomatika), Informatika (simbolički jezik kao inspiracija i temelj za programske jezike), Psihologija (misao, mišljenje, stavovi i uvjeravanja) i Hrvatski jezik i književnost (veza 'prirodnog' i simboličkog jezika).

Logika kao filozofska disciplina pripada društveno-humanističkom području, no mnogi taj predmet svrstavaju i u matematičko područje zbog pokušaja svođenja logike na matematiku (i obrnuto), što je osobito izraženo u simboličkoj logici. Izbjegavajući te rasprave možemo kazati da logika svoje mjesto ima unutar društveno-humanističkog, kao i unutar matematičkog područja.

Suvremene koncepcije učenja i poučavanja logike vide nastavnika kao moderatora nastavnog procesa u kojem je učenik promatran kao ključan sudionik tog procesa, te dobrim dijelom i sam utječe na to kakva iskustva učenja će doživjeti tijekom nastave.
Nastavnik treba omogućiti učenicima upoznavanje s kriterijima valjanog mišljenja, no na učeniku je pokazati spremnost da te kriterije zaista usvoji i primjeni prilikom svog uključivanja u nastavu, kao i u svakodnevnom životu.
Predmet se temelji na aktivnim metodama učenja i podučavanja, kao što su učenje putem rješavanja problema, rad u grupama, dijalog, izrada različitih dijagrama (kad je moguće i prikladno s pomoću informatičkih pomagala), istraživanje i sl.

Predmet Logika se dominantno poučava u trećoj godini gimnazijskog obrazovanja, iako postoji kao izborni predmet i unutar nekih strukovnih programa. Najčešći ukupni godišnji fond sati je 35 (predviđeno je da se nastava izvodi jednom tjedno).

Engleski - opis predmeta

Engleski jezik

Engleski - opis predmeta

Hrvatski

Nastavni predmet Engleski jezik pripada jezično-komunikacijskom području te je njegova svrha razvoj jezično-komunikacijske kompetencije učenika na stranom jeziku, što podrazumijeva sposobnosti za usmeno i pisano sporazumijevanje, tumačenje i izražavanje informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u različitim kulturološkim i društvenim situacijama, u realnom i digitalnom okruženju, te razvijanje ključnih kompetencija (komunikacijska, društvena i građanska, kulturna, kreativna i produktivna, poduzetnička, informatička i učiti kako učiti).

Učenje stranoga jezika potiče sustavan način razvijanja kreativnog i kritičkog mišljenja te jača intelektualni kapacitet pojedinca osposobljavajući ga za nastavak obrazovanja i razvijajući svijest o važnosti cjeloživotnog učenja u formalnom i neformalnom okružju. Ovladanost engleskim jezikom povoljno utječe na učenikovu sliku o sebi, utječe na donošenje odgovornih i neovisnih odluka te stvara preduvjet za cjeloživotno učenje.

Komunikacijom sa izvornim i neizvornim govornicima oblikuje se osobni identitet i integritet, razvijaju solidarnost i poštovanje drugih i drugačijih te osvješćuje znanje o vlastitoj kulturi. 

U cilju održavanja visokih kriterija u podučavanju važno je uskladiti sustavno podučavanje predmeta Engleski jezik s Europskim referentnim okvirom za jezike. 

Sposobnost komunikacije na engleskom jeziku pruža pojedincu mogućnosti veće osobne mobilnosti i snalaženja u globalnome svijetu. Učenje i podučavanje predmeta Engleski jezik bitno doprinosi međukulturnoj osviještenosti. Upoznavanjem drugih kultura učenik obogaćuju svoje vidike te razvija kritičko mišljenje uspoređujući svoju i druge kulture, tražeći ono u čemu smo isti i poštujući ono u čemu smo različiti. Razumijevanjem drugih kultura kod učenika se razvija želja za suradnjom, uvažavanje različitosti, razvoj vlastitog identiteta i integriteta te razvoj empatije. 

Također se potiče stvaralaštvo i produktivnost u poduzetničkom duhu upotrebom novih, suvremenih tehnologija, samostalnim istraživanjem i timskim radom, a cijeli proces se gradi na vlastitoj refleksiji koja će kod učenika osigurati kritičko promišljanje usvojenih vrijednosti i znanja. Naročito se razvijaju komunikacijska i međukulturna kompetencija te samostalnost u ovladavanju jezikom. 

Nastava Engleskog jezika osposobljava učenika za povezivanje materije s različitim područjima, za izučavanje drugih nastavnih predmeta (kao što su drugi strani jezici, Hrvatski jezik, Priroda, Geografija, Biologija, Likovna i Glazbena kultura, Vjeronauk i dr.). Od početnog podučavanja Engleskog jezika do naprednog evidentna je povezanost sa ostalim predmetima.

Jezik i društveni tijekovi su podložni promjenama, stoga učitelj/nastavnik Engleskog jezika mora biti spreman na promjene i praćenje metoda i pristupa u podučavanju. Podučavanje se temelji na suvremenim metodama i pristupima: kognitivna metoda, TPR ili metoda reagiranja cijelim tijelom, sugestopedija, prirodna metoda, situacijsko učenje, rad u paru, grupni rad itd. Prateći suvremeni razvoj tehnologija kao i generacijski razvoj naraštaja, metodike i strategije, podučavanje se prilagođava učeniku na način da mu se omogućuje razvoj punog kapaciteta s obzirom na njegove mogućnosti i sposobnosti kroz diferencirano podučavanje. Poticanjem i pozitivnim pristupom osiguravamo sigurno i učinkovito okružje kako bi učenik slobodno i nesmetano komunicirao na engleskom jeziku.

Učitelj/nastavnik kao moderator stavlja učenika u središte osmišljavajući inovativnu i suvremenu nastavu koja motivira učenika da istražuje, primjenjuje, analizira, vrednuje i stvara.

Engleski jezik se izučava kao fakultativni predmet u svim ciklusima i na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava, počevši od predškolske razine. U osnovnoj školi se izučava kao prvi strani jezik od 1. do 9. razreda. U srednjoj školi se izučava u svim razredima strukovne tehničke škole, trogodišnji ili četverogodišnji program, te u općoj gimnaziji kao prvi strani jezik kroz sve razrede.

Tehnicka kultura opis predmeta

Tehnička kultura

Tehnicka kultura opis predmeta

Hrvatski

 

Podučavanje tehnike dovodi do razumijevanja veze između prirodnih znanosti i tehničkih proizvoda koji se nalaze u svakodnevnom životu.

Postoji snažna interdisciplinarna povezanost tehnike s poviješću, biologijom, fizikom, matematikom i drugim područjima.

Sadržaj tehnike orijentiran je na praksu što ima značajan odgojno-obrazovni utjecaj. Omogućuje učenicima da ispravno prepoznaju svoju profesionalnu orijentaciju. Na taj način učenici mogu postići holistički razvoj svoje osobnosti, kako bi postigli da se njihove vještine i talenti mogu najbolje primijeniti u životu, kao i na tržištu rada. Tehnika potiče i razvija kreativno mišljenje. 

 

 

 Podučavanjem predmeta kod učenika se razvija:

  • interes za tehničko okruženje
  • iniciranje i planiranje (npr. postavljanje pitanja, razjašnjavanje problema, procedure planiranja)
  • izvođenje i snimanje (npr. praćenje postupaka, pristup informacijama, bilježenje zapažanja i nalaza)
  • analiziranje i tumačenje (npr. organiziranje podataka, razmišljanje o učinkovitosti izvršene radnje, donošenje zaključaka)
  • komuniciranje tehničkim jezikom (npr. tehnička dokumentacija i crteži)
  • preciznosti, urednost i točnosti u radu

Podučavanje predmeta će osigurati sigurno i ugodno okruženje za učenje temeljeno na praktičnom radu učenika. Naglasak će biti na individualnim potrebama učenika koji, također, uspješno rade u timu. Izvodit će se inovativne prakse koje se temelje na istraživanju. Učionice dobro opremljene tehnikom poboljšat će aktivno učenje i motiviranost učenika te razvijati kod učenika vještine potrebne za sigurno korištenje i održavanje tehničkih tvorevina. Učenici će steći pozitivne društvene vještine koje promiču poštovanje i odgovornost prema sebi, obitelji i zajednici. Partnerstvo škole i šire društvene zajednice pripremit će učenike za cjeloživotno učenje u globalnom društvu koje se stalno mijenja.

Općenito, kompetencije uključene u istraživanje i rješavanje tehničkih problema su sljedeće:

  •  kritičko mišljenje pri procjeni dobrobiti tehnike u radu i životu
  •  kreativnost i inovativnost pri osmišljavanju tehničke tvorevine
  •  kritički stavovovi i vrednovanja prema pojedinačnom i zajedničkom  radu
  •  samopouzdanje i potrebe za poduzetništvom i stalnim usavršavanjem 

Predmetno specifične kompetencije koje se podučavanjem predmeta razvijaju kod učenika su:

  • razumijevanje struktura, mehanizama i energetskih sustava
  • razumijevanje funkcioniranja i sigurnog korištenja te održavanja uređaja iz svakodnevnog života
  • razumijevanje tehničke dokumentacije i stjecanje tehničke pismenosti
  • razumijevanje utjecaja tehnike na okoliš i zdravlje ljudi
  • prepoznavanje svojstva materijala i prikladnog odabira alata i materijala
  • ovladavanje elementarnim postupcima obrade materijala i uporabe alata
  • osposobljavanje za sigurno sudjelovanje u prometu
  • rješavanje tehničkih problema kreativnim inoviranjem tehničkih tvorevina.

Podučavanje predmeta doprinosi realizaciji međupredmetnih tema:

1. Građanski odgoj i obrazovanje u područjima održivoga razvoja i proizvodnje, društvenoga razvoja te odabiru i razvoju primjerenih tehnologija

2. Poduzetnost u područjima Promišljaj poduzetnički i održivi razvoj

3. Osobni i socijalni razvoj u područjima Ja i drugi, Ja i društvo, Zdravlje i Kultura življenja

4. Sigurnost i promet u područjima Oprez u svakodnevnom životu i Ja u prometu

5. Funkcionalna i odgovorna upotreba IKT-a u područjima Komunikacija i suradnja u digitalnom okružju i Upotreba IKT-a

 

Povijest i Geografija povezani su s Tehničkom kulturom spoznajama o važnosti tehnike i tehnologije u geografskim otkrićima, industrijskim revolucijama, ratovima, održivoga razvoja i proizvodnje, društvenoga razvoja te razvoju primjerenih tehnologija. Predmeti jezično-komunikacijskoga područja, ali i Informatika, povezani su s Tehničkom kulturom razvojem komunikacijskih vještina. Vjeronauk može biti povezan s Tehničkom kulturom u izradi vjerskih obilježja. Likovna kultura ima poveznice s Tehničkom kulturom s crtanjem I modeliranjem. Tehnička kultura spada u područje tehnike i informatike. 

   Suvremena koncepcija učenja Tehničke kulture naglasak stavlja na:

  • otkrivanje smisla i značenja sadržaja; svrha  je razvoj učenika, a ne ocjena
  • odgoj kritičnosti i pozitivnih vrijednosti: što učenik može učiniti sa svojim znanjima je glavni kriterij vrednovanja
  • trajna znanja i vještine, pozitivne  vrijednosti i stavovi, poticaj za razvoj
  • poticanje razvoja i bogaćenje iskustva učenika, mogućnost prilagođavanja interesima djece, mogućnost povezivanja različitih predmeta u integrirane tematske cjeline
  • sudjelovanje učenika u zanimljivim i poticajnim aktivnostima
  • praćenje razvoja svakog pojedinog učenika
  • nastavnika kao organizatora nastave, koji je motivator i partner u nastavnom procesu.

Predmet Tehnička kultura izučava se u drugom odgojno-obrazovnom ciklusu od 6. do 9. razreda osnovne škole, jedan sat nastave tjedno.

Geografija - opis predmeta

Geografija

Geografija - opis predmeta

Hrvatski

Geografija je znanost koja se bavi proučavanjem odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskome prostoru (njihovim distribucijama, obrascima, međudjelovanjima i promjenama, odnosno zakonitostima) radi planiranja funkcionalne i prema mogućnosti, optimalne prostorne organizacije (na skali od lokalne do globalne) te upravljanja prostorom u skladu s održivim, pametnim i uključivim razvojem. Geografija ima u svojoj biti integrativni karakter te stoga i poseban položaj u sustavu znanosti kao mosna znanost, odnosno kao poveznica između prirodoslovnoga i društveno-humanističkoga područja. Razvijanjem socijalne osjetljivosti i ekološke svijesti učenici razvijaju solidarnost. Stečene vrijednosti potiču prihvaćanje kulturnih i drugih razlika i uvažavanje potreba drugih, uz međusobno razumijevanje i poštovanje. Usvojena znanja i razvijene kompetencije pogoduju poduzetnom djelovanju uz razumnu procjenu mogućnosti, ograničenja i rizika u svakodnevnom i profesionalnom životu.

Učenje i poučavanje Geografije doprinosi ostvarivanju svih temeljnih vrijednosti odgojno-obrazovnoga sustava. Ono omogućava usvajanje znanja potrebnih za uspješan nastavak školovanja i početak profesionalne karijere. Stečeno znanje omogućava odgovorno ponašanje i djelovanje u zajednici prema drugima i prema prirodi. Stečeni integritet omogućava argumentirano zastupanje vlastitih mišljenja i stavova. Poučavanje Geografije neposredno promiče prostor kao identitetnu osnovu, razvija identitet od osobnoga, lokalnog, regionalnog do nacionalnog, ali i do nadnacionalnog ili globalnog identiteta građanina svijeta.

Poučavanjem predmeta na svim razinama obrazovanja potiče se razvijanje znatiželje za svijet, nadahnuća za građenje bolje budućnosti te osposobljavanje učenika za cjeloživotno učenje.

Svrha učenja i poučavanja Geografije je usvajanje geografskih znanja i vještina te pozitivnih etičkih stavova (koje kao skup kompetencija možemo nazvati geografskom pismenošću) kako bi učenici postali osposobljeni članovi zajednice, koji svjesni svoje odgovornosti prema drugim ljudima i prirodi, poštujući načela održivoga razvoja, aktivno sudjeluju u oblikovanju i preoblikovanju funkcionalne prostorne organizacije na različitim razinama, od lokalne preko nacionalne do globalne. 

U nastavnome predmetu Geografija učenici razvijaju prostorno mišljenje, uče o prostoru, ali i u prostoru. Uče orijentirati se, kretati se, promatrati i prikupljati podatke u prostoru, koristiti se geografskim kartama, novim tehnologijama, uključujući i geografske informacijske sustave. Osposobljavaju se za prepoznavanje prostorno relevantnih problema od lokalne ka sve višim prostornim razinama. Potiče ih se na predlaganje rješenja tih problema i na aktivno sudjelovanje u oblikovanju bolje budućnosti. 

Učenjem i poučavanjem Geografije u učenika se razvija osjećaj odgovornosti kako bi svaki naraštaj iza sebe ostavio skladniji i uređeniji prostor nego što ga je dobio u nasljeđe.

Geografija pruža znanja i vještine koje omogućuju učenicima potpunije razumijevanje vrlo složenoga i promjenjivoga svijeta i njihova položaja u njemu. Učenje i poučavanje Geografije posebno doprinosi razumijevanju održivosti. Suvremeni je svijet suočen s brojnim izazovima, kao što su osiguranje pitke vode, hrane i energije, a koji su posljedica intenzivnoga razvoja koji nije usklađen s prirodnim mogućnostima.

U svojim istraživanjima Geografija se koristi i spoznajama humanističkoga i tehničkoga područja znanosti. Geografija stoga jedina u sustavu odgoja i obrazovanja holistički poučava o prostornome kompleksu i njegovoj identitetnoj osnovi. Temelji se na filozofiji i logici prostora, usmjerenima ka kvalitetnom življenju i učinkovitom, dugoročno održivom djelovanju sukladnim s prirodom. Doprinosi osobnom i socijalnom razvoju, održivom razvoju i očuvanju okruženja kroz očuvanje osobnog zdravlja, ali i razvoju vještina uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija. 

Geografija kao dualna znanost povezana je s prirodoslovnim i društveno-humanističkim skupinama predmeta.

Fizička geografija, zajedno s fizikom, kemijom i biologijom pridonosi razvoju korištenja prirodoslovnih znanosti i donošenju zaključaka temeljenih na dokazima. 

Društvena geografija sudjeluje u ostvarivanju očekivanja društveno-humanističkih područja, te doprinosi proučavanju povijesnog razvoja određenog područja i objašnjavanju uzročno-posljedičnih veza i procesa. 

Geografija pridonosi razvoju svih oblika mišljenja, posebno prostornog, što učenicima olakšava razumijevanje sadržaja u domeni oblik i prostor u matematici, a matematičko znanje primjenjuje se u rješavanju prostornih problema u geografiji. 

Geografija pridonosi razvoju jezično-komunikacijskog područja kroz geografsko znanstveno utemeljenu terminologiju. 

Povezana je s tehničkim i informatičkim područjem koristeći suvremenu informacijsku tehnologiju pri provedbi istraživanja, analiza i prezentacija u izradi grafičkih prikaza i tematskih karata, te različitim oblicima istraživačkog rada. Čitanjem različitih tekstova iz više izvora učenik razvija znanja, vještine i stavove koje mu omogućuju da ideje pretvore u aktivnost. Pravilno usmjerenom komunikacijom u digitalnom okruženju učenici mogu naučiti rješavati sukobe i nesporazume te unaprijediti svoje komunikacijske vještine. 

 

Predmetni kurikulum Geografije strukturiran je prema konceptima. Geografija je znanstvena disciplina u interdisciplinarnim područjima znanosti. Zbog toga se i njezini koncepti formiraju u odnosu na makrokoncepte prirodoslovnoga područja i društveno-humanističkoga područja. Učenje i poučavanje Geografije temelji se na četiri ključna koncepta:

-        A. Geografski prostorni identitet

-        B. Prostorne pojave, procesi i promjene

-        C. Održivi razvoj

-        D. Regionalni prostorni obuhvat

Geografska znanja i vještine stječu se integrirano u predmetu Priroda i društvo, a od šestog razreda osnovne škole do kraja četvrtog razreda gimnazije, Geografija se uči i poučava kao zaseban i obvezan nastavni predmet.

Filozofija - opis predmeta

Filozofija

Filozofija - opis predmeta

Hrvatski

Svrha ovoga predmeta je da kroz rad na glavnim filozofskim temama, različitim pravcima i najznačajnijim autorima unutar njih, omogući učenicima da postanu osvješteniji, odgovorniji i aktivniji članovi društva. Ideja je da predmet postane svojevrsna priprema za funkcioniranje u suvremenom društvu. Jedno od temeljnih načela na kojima se zasniva predmet je istraživački pristup učenju i aktivno sudjelovanje učenika putem odabira značajnih tekstova koji tematiziraju probleme suvremenoga čovjeka i društva. Nastavni predmet Filozofija je osmišljen da kod učenika razvije moralne i građanske kompetencije te općeljudske vrijednosti koje će po okončanju svoje naobrazbe učenici moći koristiti u svakodnevnom životu. Posebnost nastavnoga predmeta Filozofija je u tome što potiče učenike postavljati pitanja koja mu se nameću kroz razne filozofske teme, ali i na odgovaranje istih.

Domene unutar ovoga predmeta su izvedene uzimajući u obzir tradicionalnu podjelu filozofije na teorijsku, praktičnu i pojetičnu, kao i ključne probleme i koncepte kojima se bavi filozofija. Navedene teme uključuju obrađivanje osnovne filozofske terminologije, koncepata, teorija, pristupa i autora. Unutar njih učenici će ovladati vokabularom i analitičkim aparatom filozofije. Naglasak se stavlja na fenomene i koncepte unutar metafizike i etike, kao temeljnih disciplina za razumijevanje postojanja čovjeka, zatim na fundamentalna epistemološka znanja te pitanja morala i društvenoga života pojedinca.

Filozofija kod učenika potiče razvoj kritičkoga mišljenja, metakognitivnih vještina i racionalnoga znanstveno-istraživačkog pristupa filozofskim problemima. Bavljenje filozofijom će kod učenika potaknuti razvoj drugačijeg načina razmišljanja (kritičkog i apstraktnog) i dubljeg razumijevanja stvari. Time se učenici osposobljavaju za filozofsko promišljanje života, svijeta i čovjeka, traganje za većom svrhom i smislom; vode se težnjom za spoznajom istine i dovode u pitanje općeprihvaćena načela. Uloga nastavnika je da u skladu s vlastitom procjenom interesa učenika odabere relevantne tekstove i problemske zadatke kojima će učenici primijeniti filozofske metode, koncepte i pojmove u samostalnom ili grupnom radu.

Neki od načina ostvarivanja navedenoga su analiza i interpretacija filozofskih tekstova te dijalog koji zauzima glavno mjesto u poučavanju filozofije. Iskustvom čitanja tekstova i susretanjem s različitim stavovima, učenik treba naučiti iznositi i argumentirati vlastite stavove. Njih će iznositi u usmenom ili pismenom obliku, pri čemu će razvijati jezične i metakognitivne vještine, te vještine filozofskoga pisanja.

Artikulacija i iznošenje vlastitih stavova po određenim pitanjima nužno zahtjeva uvažavanje i toleranciju drugačijih mišljenja i stavova. Stoga je vještina dijaloga jedna od važnih odlika kojom učenik razvija vlastito samopouzdanje i samosvijest, a s druge strane vježba vještine razmjene mišljenja i korekcije prvotnih stajališta. Uz sve navedeno, filozofija bi kod učenika trebala poticati konstantnu znatiželju za istraživanjem nečega novog i kritičkoga promišljanja postojećih stvari na potpuno nove načine.

Nastavni predmet Filozofija podučava se na srednjoškolskoj razini u gimnazijama u četvrtom razredu. Nastava se izvodi dva sata tjedno i vrši se planiranje sukladno nastavnom planu odgojno-obrazovne ustanove u kojoj se nastava izvodi.

Filozofija pripada skupini društveno-humanističkih predmeta. Usko je povezana s nastavnim predmetima Logika i Etika, obje spadaju i u njene discipline, te s nastavnim predmetom Hrvatski jezik i književnost, jer se u sklopu filozofije podučava filozofija jezika. Povezana je sa svim srodnim društveno-humanističkim predmetima i međupredmetnim temama, primjerice: s nastavnim predmetom Psihologija (po pitanju spoznaje i misaonoga razvoja ličnosti); Sociologija (kroz bavljenje čovjekom kao društvenim bićem); Politika i gospodarstvo (preko bavljenja čovjekom kao političkim bićem i promišljanjem oblika političkoga ustroja); Povijest (razmatranjem povijesnih razdoblja u filozofiji i njihovih posebnosti); Vjeronauk (kroz tematiziranje moralnih pitanja). Povezanost filozofije pronalazimo i s nastavnim predmetima: Fizika (putem pitanja postanka svijeta), Matematika (kroz formu apstraktnoga mišljenja) i Biologija (preko tematskih poveznica koje su zastupljene unutar filozofske antropologije).

Nastavni sadržaji predmeta Filozofija su usko povezani sa sadržajima međupredmetnih tema zastupljenih u ovom kurikulu.

Za razliku od tradicionalnih modela u kojima je nastavnik uglavnom prenositelj znanja, a učenici pasivni primatelji, suvremene nastavni modeli omogućuju aktivno uključivanje učenika u nastavu, čime do izražaja dolazi njihovo stvaralaštvo, što je zapravo i cilj suvremenih nastavnih procesa.

Predmet se temelji na metodama aktivnoga poučavanja: dijaloga, istraživanja, učenja putem rješavanja problema i sl. Treba spomenuti i ulogu nastavnika u nastavi Filozofije. Suvremene koncepcije učenja i poučavanja Filozofije nastavnika postavljaju kao voditelja i moderatora aktivnosti koje se provode u učenju i poučavanju. Nadalje, na nastavniku je da pronađe balans između brojnih mogućih pristupa problemima filozofije, odnosno da problemski pristup filozofskim temama ispuni, obuhvati povijesnim pristupom, tj. selekcijom ključnih autora i tekstova.

Povijest

Povijest

Povijest

Hrvatski

Svrha učenja i podučavanja nastavnog predmeta Povijest jeste stjecanje znanja o prošlosti koje je potrebno za razumijevanje sadašnjosti, a isto tako potiče na promišljanje o budućnosti. Stečena znanja, usvojene vještine i prihvaćene vrijednosti predstavljaju temelj za razumijevanje i kritičko sagledavanje događaja i procesa koji su utjecali na razvoj ljudskog društva od najstarijih vremena do danas. Za učenika je važno učenje o vlastitoj zajednici i drugim zajednicama zbog razumijevanja procesa koji su utjecali na stvaranje osobnih i kolektivnih identiteta, primjerice lokalnih, nacionalnih, etničkih, kulturnih, socijalnih, klasnih, religijskih i drugih. Učenjem i podučavanjem predmeta kod učenika treba potaknuti interes za rad na povijesnim izvorima, sagledavanje događaja iz različitih perspektiva, donošenje zaključaka i osmišljavanje različitih oblika prezentacija. Na taj način razvija se analitičko, kritičko i kreativno mišljenje koje će im pomoći da aktivno sudjeluju u društvu

Proučavanjem prošlosti, kroz određene tematske cjeline na konkretnim primjerima, učenici propituju i razvijaju temeljne vrijednosti kao što su život, sloboda, mir, suradnja, tolerancija, jednakost, susretanje i međusobno prožimanje različitih kultura. Kroz različite teme učenici trebaju bolje razumjeti vrijednosti svijeta u kojemu živimo. Navedene vrijednosti trebaju biti u središtu svih tema kroz sva povijesna razdoblja kako bi učenici spoznali način poimanja vrijednosti kroz dugu povijest ljudskog društva i bili osposobljeni usporediti je s vrijednostima u vremenu u kojemu živimo. 

Podučavanjem nastavnog predmeta Povijest neposredno se ostvaruju vrijednosti i ciljevi određeni zakonom o osnovnom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju. Stečena znanja iz povijesti koriste se u svakodnevnom životu, na temelju iskustava iz prošlosti možemo predvidjeti događaje u budućnosti i aktivno sudjelovati u lokalnoj i globalnoj zajednici.

Učenje i podučavanje predmeta razvija matematičku pismenost, kompetenciju učiti kako učiti, socijalnu i građansku kompetenciju, kulturnu svijest i kulturno izražavanje i kreativno-produktivnu kompetenciju. Ove kompetencije razvijaju se korištenjem logičkog i prostornog razmišljanja prikazujući karte, grafikone i lentu vremena pri objašnjavanju povijesnog vremena. Učeći povijest učenici razvijaju suodgovornost za vlastito učenje, definiraju vlastite ciljeve, koriste različite metode i strategije učenja. Također učenje povijesti utječe na poštivanje drugih kultura, razumijevanje svoga identiteta i sposobnost empatije.

Učenjem povijesti učenici proširuju znanja o prošlosti, razvijaju analitičke vještine koje su im potrebne za kritičko sagledavanje suvremenog svijeta, povijesnih korijena i aktualnih civilizacijskih tijekova. Nakon stjecanja temeljnih povijesnih znanja o povijesti svoje nacije, regije, Europe i svijeta razvija se povijesno mišljenje koje omogućava učenicima da vrednuju dokaze, provode komparativnu i uzročno-posljedičnu analizu, interpretiraju povijesne podatke, iznose čvrste povijesne argumente i povijesne perspektive te analiziraju suvremene teme što im može pomoći u donošenju odluka u svakodnevnom životu.

Nakon ovladavanja gradiva Povijesti učenik bi trebao biti osposobljen za donošenje odluka, nastavak obrazovanja te odgovorno sudjelovanje u demokratskom društvu brzih društvenih, tehnoloških i ekonomskih promjena kako bi dao svoj doprinos izazovima na lokalnoj, regionalnoj, europskoj i globalnoj razini.

Nastavni predmet Povijest pripada društveno-humanističkom području. Kurikul Povijesti strukturiran je s četiri domene/nastavna područja a to su: Povijesni izvori i proučavanje povijesti, Povijesno vrijeme i kronologija, Kontinuitet i promjena i Uzročno-posljedični odnosi. Nastavlja se na početno učenje povijesti u predmetu Priroda i društvo. 

Učenje i podučavanje Povijesti zahtijeva izbor različitih sadržaja te primjenu raznih metoda sukladno uzrastu učenika. Učenje se odvija u interakciji s drugima, potiče se suradničko učenje jer učenici nekada bolje prihvaćaju nove ideje od svojih vršnjaka. Učenik primjenjuje različite načine učenja, primjerice postavlja pitanja, samostalno zaključuje na temelju povijesnih izvora, njihove analize te prezentacije dobivenih rezultata. U središtu učenja je čovjek i temeljne vrijednosti kako bi učenici usvojili pozitivne vrijednosti i bili sposobni ostvariti vlastite potencijale.

Podučavanje prošlosti zahtijeva razumijevanje različitih kultura i civilizacija u svijetu, uključujući i analizu važnih ideja, društvenih i kulturnih vrijednosti, vjerovanja i tradicije. Učenjem povijesti učenici ispituju uvjete u kojima ljudi žive i veze i interakcije ljudi kroz vrijeme i prostor, kao i načine na koje različiti ljudi vide isti događaj iz različitih perspektiva.

Učenje o svjetskim kulturama i civilizacijama zahtijeva uspostavljanje vremenskih okvira, istraživanje različitih periodizacija, istraživanje tema kroz vrijeme i unutar određenih kultura i fokusiranje na ključne prekretnice u svjetskoj povijesti.

Proučavanje glavnog socijalnog, političkog, kulturnog i religijskog razvoja u svjetskoj povijesti uključuje i učenje o važnim ulogama i doprinosima koje su imali određeni pojedinci i skupine. 

Nastavni predmet Povijest je obvezan u osnovnoj školi u šestom, sedmom, osmom i devetom razredu; obvezan je predmet u prvom, drugom, trećem i četvrtom razredu gimnazije te je izborni predmet u drugom, trećem i četvrtom razredu.

 

Kemija - Opis predmeta

Kemija

Kemija - Opis predmeta

Hrvatski

Kemija je prirodna znanost koja ima važnu ulogu u opismenjavanju učenika u području prirodnih znanosti i tehnologije. Kao znanost o tvarima, njihovom sastavu, međusobnoj pretvorbi i energiji, ona doprinosi jasnom i trajnom razumijevanju prirode i njezinih procesa. Ovaj se predmet pozitivno odražava na stvaranje realne slike o tehnološkim i energetskim problemima suvremenog društva i pomaže učenicima izabrati buduća zvanja. 

U podučavanju Kemije, kao i kod drugih prirodoslovnih predmeta, važan je razvoj osobnosti učenika, samostalnosti, sposobnosti timskog rada, odgovornosti i radnih navika. Učenici razvijaju više mentalne procese aktivnim učenjem, sudjelovanjem u istraživanju, eksperimentiranju i obradi rezultata. Svrha poučavanja predmeta kemija je i razvoj pozitivnog stava prema tom predmetu i prirodoslovlju općenito. Ona kod učenika razvija osjećaj odgovornosti i poštovanja prema prirodi te sposobnost procjene rizika zbog tehnološkog razvoja društva u cjelini.

Kurikul je osmišljen kao problemski, usmjeren je na učenike te povezan sa svakodnevnim životom. Takav pristup pomaže razviti kod učenika sposobnost sustavnog i kreativnog rješavanja problema te ih motivira za cjeloživotno učenje. Učenici se osposobljavaju za ispravno korištenje različitih izvora informacija i za razlikovanje onoga što je značajno od onoga što je beznačajno. Podučavanje predmeta doprinosi ostvarenju društva znanja i dobrobiti za sve njegove članove. Zajedno s drugim predmetima pomaže učenicima razumjeti osnovne strategije održivog razvoja životne sredine.

Podučavanje predmeta Kemija utječe na razvoj temeljnih kompetencija poput društveno odgovornog ponašanja i pozitivnog djelovanja prema svim članovima društva i prema okolišu. Pomaže razumjeti odnos između čistog okoliša i zdravog organizma. Učenje kemije doprinosi razvoju zdravih stilova života i zdrave prehrane s gledišta kemijskih procesa koji se odvijaju u organizmima. Pozitivno se odražava na razvoj solidarnosti, osjetljivosti i moralnog ponašanja kod učenika. Doprinosi pismenosti i komunikacijskim vještinama u području znanosti i tehnologije. Pomaže razvoju inovativnih načina rješavanja problema i donošenju ispravnih odluka. 

Temeljni kemijski koncepti (tvari, energija, procesi i promjene) poučavaju se prirodoslovno-znanstvenim pristupom kroz pokuse, teoriju i problemske zadatke. Osposobljava učenike da mogu razumjeti i analizirati sastav i građu živog i neživog svijeta koji nas okružuje. Učenje ovog predmeta doprinosi razumijevanju kemijskih procesa koji se odvijaju u prirodi, u eksperimentalno osmišljenim uvjetima, tehnološkim procesima ili u tijelu čovjeka. Učenje kemije doprinosi kemijskoj pismenosti i primjeni kemijskog nazivlja i simbolike, te osposobljavanju učenika za rješavanje problemskih i istraživačkih zadataka primjenom znanstvenih metoda. 

Mnogi problemi u društvu povezani su s razvojem kemijske tehnologije, te unatoč njenoj važnosti i dobrobiti, učenici se upoznaju i s njezinim štetnostima i odgovornosti pojedinaca i zajednice. Ovakve teme povezuju kemiju s Građanskim odgojem i obrazovanjem i Poduzetnošću. Prirodoznanstveni pristup kod učenika razvija uvažavanje različitosti, timski rad, socijalizaciju, komunikacijske vještine i osobni razvoj što doprinosi boljoj realizaciji međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj. Učeći kemiju učenici pronalaze, prikazuju, obrađuju, dijele i objavljuju prikupljene podatke korištenjem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. 

Kemija pripada području prirodoslovlja, a izučava se kao zaseban i obvezan predmet u osnovnoj i srednjoj školi. Usko je vezana s drugim prirodnim znanostima i matematikom. Osnovna kemijska načela koja učenicu usvajaju u osnovnoj i srednjoj školi pomažu boljem razumijevanju biologije, geografije, fizike i interdisciplinarnih područja. Kemija je temeljna znanost za kasnije obrazovanje u prirodoslovnim, tehničkim, biotehničkim i biomedicinskim zanimanjima.

Kemija je eksperimentalna znanost te je iskustveno učenje i istraživanje glavni način učenja, a izvođenje pokusa središnja nastavna aktivnost. Tijekom eksperimentiranja učenici stječu vještine formuliranja problema i hipoteze, planiranje i provođenje pokusa te analiziranje i tumačenje rezultata. Važnu ulogu ima usmeno i pismeno izlaganje rezultata istraživanja korištenjem različitih verbalnih i vizualnih oblika prezentacije (modeli, formule, dijagrami, grafikoni). Učenici stječu sposobnost razumijevanja i sastavljanja tekstova u svezi s kemijom koristeći različite izvore informacija, uključujući elektroničke. Budući da se neki kognitivno zahtjevniji kemijski koncepti i sadržaji ne mogu obraditi isključivo iskustvenim učenjem, potrebno je i podučavanje. Nastavne metode podučavanja uključuju velik broj postupaka koji su učiteljima Kemije na raspolaganju. Rješavanje zadataka iz kemijskog računa produbljuje učenikovo razumijevanje kemijskih problema, razvija logičke vještine razmišljanja i vještine primjene matematike. Kako bi se povećala motivacija, koriste se različiti interaktivni oblici i metode učenja: problemski i istraživački rad, rad u grupama, projektni rad, rasprave, sastavljanje koncepta, itd. Proces učenja treba se temeljiti na individualnim osobinama učenika i njihovim različitim talentima, a pozornost se pridaje i razvoju intrinzičnosti učenika. Nastavu Kemije potrebno je izvoditi u specijaliziranoj učionici, uz koju postoji i posebna prostorija za čuvanje kemikalija i pribora. Učionica ne mora imati posebne laboratorijske stolove, ali mora biti opremljena električnim i vodovodnim instalacijama, kanalizacijskim odvodom i treba imati omogućeno prirodno provjetravanje.

Kemija se kao zaseban nastavni predmet podučava i uči u 8. i 9. razredu osnovne škole te od 1. do 4. razreda gimnazije. U osnovnim školama, općim, klasičnim, jezičnim i prirodoslovno-matematičkim gimnazijama Kemija se podučava u okviru nastavnog plana u trajanju od 70 sati po godini učenja.

Psihologija - opis predmeta

Psihologija

Psihologija - opis predmeta

Hrvatski

Nastavni predmet Psihologija zamišljen je kao holistički odgojno-obrazovni proces sa izrazitom općom humanističkom pozadinom protkanom kroz cijeli predmet jer je za zdrav, ispunjen i zadovoljan život iznimno važno upoznati samoga sebe kao i odnos sebe prema drugima. Psihologija je nedvojbeno upućena na izgradnju vještina koje će učeniku omogućiti upravo takav razvoj. Razumjeti procese i čimbenike koji su u podlozi naše motivacije, emocija, učenja, percepcije, mišljenja te spoznati da imamo moć mijenjati ih, upravljati njima i usmjeravati ih kamo želimo, učeniku otvara perspektivu cjeloživotnog razvoja kao ljudskog bića koje njeguje skladne odnose s drugima i pridonose zajednici.

Psihologija je predmet koji učenika opskrbljuje temeljnim spoznajama o njegovim psihičkim procesima i ponašanju, te je neraskidivo povezana sa svim područjima ljudskoga života i djelovanja. 

S jedne strane, omogućava da iz perspektive znanstveno utemeljenih spoznaja promotri i objasni ljudsko ponašanje u kontekstu isprepletenih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika, a s druge strane, povezivanjem znanstvene teorije s praktičnim primjerima razvija socijalne kompetencije i metakognitivne vještine. Svrha predmeta je bolje razumijevanje sebe, drugih i društva u cjelini. 

U vrijednosnom smislu predmet promiče toleranciju, uvažavanje, suživot različitih ljudi, pri čemu kod učenika promiče vrednovanje vlastitih identiteta: osobnih, nacionalnih, vjerskih, ideoloških, kulturnih itd.

Učenik razvija sposobnosti odupiranja predrasudama, pokušajima manipulacije medija, agresivnog marketinga, pojedinaca ili grupa, odnosno razvija se u samostalno misleće biće. Ne treba zanemariti da boljim uvidom u sebe i dimenzije vlastite ličnosti učenik lakše upravlja svojim emocijama, motivacijom, učenjem i ponašanjem. Time postaje uspješniji u aktivnostima, stječe pozitivnu sliku o sebi, povećava razinu samopouzdanja, što uvelike olakšava odnose s drugim akterima nastavnoga procesa. Na taj način se postiže sinergijski učinak cjelokupnoga obrazovnog procesa, odnosno uspješnije usvajanje sadržaja i bolji međuljudski odnosi. 

Mnogima će stečene kompetencije biti poticaj da u privatnom životu razvijaju psihologijsku pismenost koja povećava njihov kapacitet suočavanja s različitim zahtjevima suvremenoga života.

Kompetencije uključene u psihologijsku pismenost imaju itekakvu vrijednost i značaj za sve ostale nastavne predmete jer psihologijska pismenost otkriva i razvija vještine samoregulacije učenja, emocija, motivacije i ponašanja. 

Psihologija je prema sadržaju ponajprije povezana s ostalim predmetima društveno-humanističkoga područja. Predmeti tog područja sinergijski utječu na poticanje razvoja socijalne senzibilnosti, etičnosti, tolerancije i odgovornosti.

Poveznicu s Likovnom umjetnošću i Glazbenom umjetnošću nalazimo u percepciji, emocijama, motivaciji i očuvanju mentalnog zdravlja. U jezično-komunikacijskom području psihologijska pismenost omogućava jasnije izražavanje mišljenja. S prirodnim znanostima psihologija dijeli znanstveno-istraživački pristup, istraživačke metode i promicanje etičnosti u znanosti. Predmet istraživanja psihologije jest čovjek, koji je prirodno i društveno biće, stoga je neraskidivo povezana sa znanstvenim spoznajama iz biologije i fizike.

Zbog područja kojim se bavi, predmet je povezan sa svim komponentama u međupredmetnom području prikazanom u Zajedničkoj jezgri definiranoj na ishodima učenja u Bosni i Hercegovini, prirodna je podloga za uvođenje sadržaja međupredmetnih tema, ponajprije Osobnog i socijalnog razvoja, Građanskog odgoja i obrazovanja, Poduzetnosti te je snažna potpora njihovoj provedbi.

Kako bi se učenik pripremio za aktivno i kvalitetno sudjelovanje u društvu i razvijao svoju kompetenciju psihologijske pismenosti, uloga je nastavnika olakšati mu stjecanje određenih znanja, vještina i stavova te ga poduprijeti u preuzimanju odgovornosti za samostalno učenje i postignuća. Od nastavnika se očekuje izbor različitih metoda i tehnika rada koje su prilagođene odgojno-obrazovnim ishodima i aktivnostima, a potiču aktivno učenje. Različite vrste suradničkog učenja omogućavaju učenicima da timski rade, pronalaze najbolja rješenja i razumiju smisao sadržaja koji uče, a nastavnik ih pri tome usmjerava. Tako se potiče misaono procesuiranje, bolje razumijevanje i razvija kritičko mišljenje.

Psihologija pripada društveno-humanističkom području kurikula. Podučava se  na srednjoškolskoj razini,  u gimnazijama i strukovnim školama, kao obavezan predmet u 3. razredu (5. ciklus). 

Broj nastavnih sati ovisi o modulu (društveni ili prirodni modul) i vrsti programa/zanimanja. Fond sati iznosi 35 (prirodni) ili 70 (društveni), jednom do dva puta tjedno.

Njemački jezik - Opis predmeta

Njemački jezik

Njemački jezik - Opis predmeta

Hrvatski

Učenje i podučavanje njemačkog jezika osigurava razvoj komunikacijske i međukulturne kompetencije kod učenika, omogućava razumijevanje kulture i običaja u zemljama njemačkog govornog područja i osvješćuje pojedinca o važnosti vlastite kulture i običaja, potiče razvijanje svijesti o vlastitom kulturološkom identitetu, vlastitoj kulturnoj samosvijesti, jeziku i nasljeđu, u skladu s civilizacijskim tekovinama, upoznajući i uvažavajući druge i drugačije, poštujući različitosti i njegujući međusobno razumijevanje, trpeljivost i solidarnost među  ljudima, narodima. Specifični doprinos predmeta odgoju i obrazovanju učenika sastoji se u stjecanju međunarodno usporedivih i komparativnih jezičnih znanja i kompetencija na osnovnoškolskoj i gimnazijskoj razini, a koja su u skladu sa Zajedničkom jezgrom definiranom na ishodima učenja, Zajedničkim europskim referentnim okvirom i Europskim jezičnim portfoliom. 

Učenjem njemačkog jezika, učenik pored znanja o jeziku kao sredstvu komunikacije, stječe uvid u kulturu i povijesno nasljeđe jednog naroda, što doprinosi općem razvoju kulture, osjećaju poštovanja prema drugom i drugačijem, ali i osjećaju poštovanja prema svom narodu, običajima i kulturnom nasljeđu. Opće i društvene vrijednosti kao znatiželja, težnja za novim spoznajama i saznanjima, želja za samoostvarenjem u društvu, osjećaj za pravednost, otvorenost i toleranciju su vrijednosti kojima se teži. Upoznajući način života i kulturu naroda ciljnog jezika, učenik prepoznaje stereotipe i predrasude što doprinosi uklanjanju istih. 

Vladajući njemačkim jezikom mladi ljudi unaprjeđuju i učvršćuju svoju konkurentnost na domaćem i inozemnom tržištu rada usvajajući vještine, znanja i vrijednosti koje proizlaze iz Kvalifikacijskog okvira, a utemeljene su na ishodima učenja, što osposobljava učenika za cjeloživotno učenje. Učenici prepoznaju vlastite osjećaje i zanimaju se i poštuju kulturu i običaje njemačkog govornog područja te postaju svjesni kulturno-gospodarskih interferencija sa zemljama njemačkog govornog područja.  Ovim se postiže razumijevanje vlastitog narodnog identiteta i sebe kao pripadnika određene skupine u interakciji s kulturnim identitetom Europe i ostatka svijeta. Kod učenika se budi svijest o europskom i svjetskom kulturnom nasljeđu i o kulturnoj i jezičnoj raznolikosti njemačkog govornog područja. Poznavanje lingvističkih i kulturnih posebnosti društva i zajednica u kojima se govori njemački jezik doprinosi razvijanju i primjeni prikladnih strategija za komunikaciju.

Učenjem i podučavanjem njemačkog jezika pokazuje se pozitivan stav prema svim ključnim kompetencijama cjeloživotnog učenja, npr. učenjem stranih jezika, učenik posjeduje osjećaj za inicijativu i poduzetništvo i građanske kompetencije. Prema Europskom referentnom okviru pismenost se građanina ogleda u poznavanju najmanje dva strana jezika te se učenjem njemačkog jezika odgovara na izazove koje postavlja Europska unija i prisutna globalizacija. Međukulturna i komunikacijska kompetencija su ključne kompetencije koje su neizostavne za cjeloviti razvoj učenika i time ga čine punopravnim građaninom Europske unije i građaninom svijeta.

Na jezično-komunikacijskom području doprinosi se  razvoju različitih oblika komunikativnih aktivnosti kao što su sposobnost recepcije (jezično primanje), interakcije (jezično međudjelovanje), produkcije (jezična proizvodnja kao što su pisanje i govorenje), jezične medijacije (jezično posredovanje) što se postiže uvježbavanjem vještine slušanja, čitanja, govorenja, pisanja i jezičnoga posredovanja na njemačkom jeziku. 

U ishode učenja i sadržaje  uvršteni su ishodi učenja kroskurikularnih i međupredmetnih tema, ovisno o mogućnostima njihovog ostvarenja u predmetu Njemački jezik čime se učenici osposobljavaju za cjeloživotno učenje, preuzimanje odgovornosti i donošenje odluka. Samostalnost u učenju i razvijanje IKT-vještina  (Vještine informacijske i komunikacijske tehnologije) omogućuju učeniku odgovoriti na izazove tehnološkog i ekonomskog razvoja zajednice. 

Njemački se  jezik uči kao drugi strani jezik i ubraja se u jezično-komunikacijsko područje.  U osnovnoj se školi uči kao obvezni drugi strani jezik dva puta tjedno, što čini 70 sati godišnje. Po završetku osnovne škole, nakon pet godina učenja njemačkog kao obveznog drugog stranog  jezika, učenik prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike može postići razinu A 2.1. 

U gimnaziji broj sati ovisi o odabranom modulu. 

Učenicima je omogućeno opredijeliti se za jedan od dva modula:

1. modul i 2. modul. 

U okviru 1. modula nastava se njemačkog jezika u 1. razredu i 2. razredu gimnazije odvija tijekom dva školska sata tjedno, a u 3. razredu i 4. razredu gimnazije 3 školska sata tjedno, dakle ukupan iznos školskih sati njemačkog jezika tijekom 4 godine gimnazije u 1. modulu je 350 sati. Nakon završene osnovne škole, nastavak učenja njemačkog jezika u gimnaziji odvija se ponavljanjem razine A 2.1, a nakon  završenog drugog razreda postiže se osnovna razina A 2.2. Na kraju četvrtog razreda gimnazije učenici mogu postići naprednu razinu B 1.2.

 

U II. modulu njemački je jezik od 1. razreda do 4. razreda gimnazije raspoređen na 2 školska sata tjedno, dakle ukupan iznos školskih sati njemačkog jezika  tijekom 4 godine gimnazije u II. modulu je 280 sati. Nakon završene osnovne škole, nastavak učenja njemačkog jezika u gimnaziji odvija se ponavljanjem razine A 2.1, a nakon  završenog drugog razreda postiže se osnovna razina A 2.2. Na kraju četvrtog razreda gimnazije učenici mogu postići razinu B 1.1.

 

Odobreni udžbenici i vježbenice trebaju sadržavati oznaku razine definirane Europskim referentnim okvirom za jezike  koja se postiže u određenom razredu.

Naglasak je stavljen na jezik kao sredstvo komunikacije radi svladavanja autentičnih situacija. Pri tome gramatika služi kao sredstvo kojim se postiže uspješnost u komunikaciji, a cilj učenja njemačkog jezika je komunikacija.  Nastava koja se temelji na ishodima učenja usmjerena je na učenika, a ne na učitelja/nastavnika i sadržaje, što mijenja tradicionalnu ulogu učitelja/nastavnika kao pukog  prenositelja znanja te on prema tome preuzima ulogu moderatora koji primjenjujući različite nastavne oblike i koristeći se autentičnim nastavnim materijalom inicira interakciju učenika kako bi povećao govorni udio učenika u nastavi njemačkog jezika, uzimajući u obzir spoznaje iz razvojne psihologije te  različite razine predznanja i sposobnosti učenika koji sudjeluju u nastavnom procesu.

Ciljna su skupina učenici od 5. do 9.razreda osnovne škole i od 1. do 4. razreda gimnazije. Njemački se jezik uči kao drugi strani jezik od petog do devetog razreda. Broj sati u gimnaziji ovisi o izabranom modulu gimnazijskog programa. 

Međupredmetna tema: Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije - Opis teme

Međupredmetna tema: Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije

Međupredmetna tema: Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije - Opis teme

Hrvatski

Međupredmetna tema Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije je nužna kako bi učenici bili u koraku s tehnologijom koja se razvija iz dana u dan te kako bi je mogli primjenjivati u svakodnevnom radu i životu. Činjenica je da je razvoj IKT-a jedna od najbrže rastućih grana tehnologije. Promijenio se način na koji ljudi komuniciraju i obavljaju svoje poslove (što posebno dolazi do izražaja u otežanim uvjetima rada). Sama tema podrazumijeva učinkovito, primjereno, odgovorno i stvaralačko korištenje informacijsko-komunikacijskom tehnologijom učenika radi njihovog osobnog razvoja i doprinosa društvu. Današnja djeca i mladi odrastaju s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom pa im je ona u svakodnevnom životu bliska, stoga je korištenje aplikacija za objavljivanje i dijeljenje sadržaja, komentara, poveznica, pretraživanje informacija i služenje različitim izvorima u svakodnevnim aktivnostima potrebno premjestiti u redovni nastavni proces.

Služeći se tehnologijom, u početku uz pomoć i podršku učitelja, a kasnije samostalno, učenici razvijaju odgovornost za svoje učenje, doživljaj vlastitog integriteta i digitalnog identiteta (odlučuju gdje će, kada i na koji način učiti). Učenicima tehnologija može biti podrška za samostalno, kreativno i odgovorno učenje i ostvarivanje odgojno-obrazovnih očekivanja. Učenici imaju priliku izraziti svoju kreativnost putem video sadržaja, interaktivnih materijala, animacija, plakata. Pri tome je potrebno učenika usmjeravati na zaštitu privatnosti i poštivanje drugoga i drugačijeg, te na ispravno odlaganje elektroničkog otpada.

Podučavanjem međupredmetne teme Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije kroz sve nastavne predmete dostiže se standard znanja koji se može uspoređivati na međusobnoj, europskoj i svjetskoj razini te se učenici osposobljavaju za cjeloživotno učenje u suvremenom svijetu.

 

 

Učenjem i podučavanjem ove teme nastoji se postići razvoj mladih osoba u njihovom punom potencijalu i mogućnostima. Digitalno doba traži od njih da kritički promišljaju, analiziraju i obrađuju informacije, donose zaključke, razvijaju komunikacijske kompetencije. Učenik postaje inovativan, surađujući s drugim učenicima razvija komunikacijske vještine kako na materinskom tako i na stranim jezicima, te je svjestan određenih opasnosti koje tehnologija nosi sa sobom, poput razvijanja ovisnosti.   

Podučavanje i učenje ove međupredmetne teme, potpomognuto računalima i drugim digitalnim uređajima, smješteno u stvarnim, ali i virtualnim učionicama i računalnim oblacima, doprinosi razvijanju digitalne, informacijske, računalne i medijske pismenosti djece i mladih.

Međupredmetna tema Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije je kao i sve ostale međupredmetne teme povezana sa svim predmetima i ostalim međupredmetnim temama. Ovladavanje ovom temom povoljno utječe na učenikovo samopouzdanje, otvara mu više mogućnosti za daljnje obrazovanje kao i zaposlenje. Podučavanjem ove teme dobijamo mladu osobu koja je konkurentna i aktivna na globalnom tržištu rada.

Ova tema po svom određenju pripada području tehnike i informacijske tehnologije, no ovdje o njoj govorimo u kontekstu međupredmetne teme koja se provlači kroz sve razine obrazovanja. 

Podučavanje ove teme temelji se na kombinaciji sadržaja određenog nastavnog predmeta s upotrebom IKT te je kao takvo provedivo kroz sve nastavne predmete. Pri tome valja poštovati razvojnu dob učenika, njegove individualne razlike u predznanju i izloženosti učenika sredstvima IKT-a te svrsishodnost same upotrebe IKT-a. Nastavni proces s učenikom u središtu i naglaskom na praktičnim zadatcima učenika su temelj za stjecanje ključnih kompetencija. Učitelj/nastavnik ima široku paletu sadržaja, metoda, sredstava za osmišljavanje nastave uzimajući u obzir činjenicu da se to područje najbrže razvija te se svakodnevno pojavljuju novi, dostupni alati za korištenje u nastavi.

Međupredmetna tema Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije proteže se kroz sve razrede osnovne i opće srednje škole.