Primary tabs

Hrvatski

Vrednovanje je proces kojim se kontinuirano prati dostizanje postavljenih ciljeva učenja i podučavanja i odgojno- obrazovnih ishoda određenog predmeta. Ključni element tog procesa je povratna informacija koja mora biti pravodobna, detaljna, jasna i precizna te prilagođena učeniku. Povratna informacija može ukazivati na poteškoće u učenju, ali i na prostor za napredovanje. Elementi vrednovanja se ne bi trebali zasnivati samo na usvojenosti činjeničnog znanja, već i na vještini primjene, analize, interpretacije, uočavanja uzroka i posljedice, evaluacije, kritičkog mišljenja, rješavanja problema. Elementi vrednovanja moraju biti jasni, precizni i javni. Ukoliko u različitim godinama podučavanja i učenja koristimo različite elemente vrednovanja trebamo ih obrazložiti.

Bitan je postupak kontinuiranog prikupljanja podataka u procesu učenja i postignutoj razini kompetencija -  znanjima, vještinama, sposobnostima, samostalnosti i odgovornosti prema radu, u skladu s unaprijed definiranim i prihvaćenim načinima, postupcima i elementima, a sastavnice su: praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje. 

Nastavnici na temelju podataka dobivenih vrednovanjem procjenjuju razine učeničkih postignuća. Ta procjena izražava se kroz elemente vrednovanja nastavnoga predmeta, pridavanjem određenih brojčanih ili opisnih vrijednost.

Područje vrednovanja je osjetljivo jer može imati i negativne posljedice na učenje i podučavanje. Osnovna zadaća vrednovanja nije samo pružiti informaciju o učeničkim postignućima, već i pružiti podršku učenju i napredovanju. Učenike motivira za učenje, roditeljima pomaže u razumijevanju postignuća njihove djece, a učitelje usmjerava u daljnjem planiranju podučavanja.

Predlažu se sljedeći elementi vrednovanja:

1. Usvojenost znanja. Ovim elementom vrednovanja utvrđuje se razina usvojenosti skupine ishoda učenja koji se odnose na:  

  • činjenično znanje o informatičkoj pismenosti
  • razumijevanje koncepata algoritama
  • analiziranje, opisivanje, objašnjavanje i poznavanju pravila 
  • aktivnom sudjelovanju na nastavi
  • načelima i primjeni računalnih znanosti u suvremenom svijetu.

2. Rješavanje problema. Ovim elementom vrednovanja utvrđuje se razina usvojenosti skupine ishoda učenja koji se odnose na:

  • analiziranje i modeliranje problema
  • korake rješavanja
  • pisanje algoritma
  • provjeru ispravnosti algoritama
  • metode pretraživanja i prikupljanja podataka
  • istraživački rad
  • konstrukciju logičkog sklopa i robota
  • programiranje robota
  • samostalnost i učinkovito korištenje računala i algoritamskog mišljenja i umjetne inteligencije u rješavanju svakodnevnih životnih problema
  • kritičko mišljenje
  • kreativnost i inovativnost upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije
  • rješavanje problema i aktivnosti iz drugih predmeta.

3. Digitalni sadržaji i suradnja. Ovim elementom vrednovanja utvrđuje se razina usvojenosti skupine ishoda učenja koji se odnose na:

  • odabir primjerenih programa
  • vještinu upotrebe programa
  • prikupljanje, upravljanje i analiziranje podataka
  • izradu web stranica
  • suradnju na projektu
  • vještinu komuniciranja u timu
  • argumentiranje rješenja
  • predstavljanje svojih radova
  • odgovornost i sigurnost pri korištenju tehnologije
  • etička pitanja i pravne odrednice u korištenju digitalnih sadržaja.

 

Formiranje zaključne ocjene

 Kako bi učitelji znali jesu li učenici savladali odgojno-obrazovne ishode i zadovoljili kriterije određene zaključne ocjene, nužno je prikupiti što više elemenata za svoju odluku.

Na taj način će ocjena biti utemeljena na više relevantnih podataka dobivenih različitim metodama vrednovanja unutar pristupa vrednovanja naučenog, vrednovanja za učenje i vrednovanja kao učenja i u najvećoj mogućoj mjeri odražavat će stvarnu razinu učeničkih postignuća.

Pri zaključivanju ocjene svi navedeni elementi vrednovanja su ravnopravni te jednako utječu na formiranje zaključne ocjene. 

 

S obzirom na svrhu vrednovanje može biti:

  • sumativno: temelji se na procjeni učeničkih postignuća, odnosno rezultata učenja. U pravilu rezultira ocjenom, a provodi se na kraju procesa učenja (na kraju određenog obrazovnog razdoblja, ili na kraju obrade nastavne cjeline)
  • formativno: odvija se u svim fazama procesa učenja. Svrha mu je prikupljanje informacija o napredovanju učenika, utvrđivanju njegovih jakih/slabih strana u procesu učenja, manjkavosti u procesu učenja, te unaprjeđenja procesa učenja.

Preporučeni pristupi vrednovanja u Informatici su: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.

Vrednovanje za učenje je pristup kojim se zajednički prikupljaju informacije o procesu učenja kojemu je svrha unaprjeđenje procesa učenja i podučavanja. Učitelju/nastavniku služi za unaprjeđenje podučavanja, a učeniku za proces učenja. Ovim pristupom učeniku se pruža mogućnost da tijekom učenja postane svjestan kako uči, koje su mu jake/slabe strane te kako učiti da bi postigao bolje rezultate. Konačan ishod vrednovanja za učenje nije ocjena, nego kvalitetna povratna informacija o tijeku procesa učenja. 

Moguće su metode i tehnike vrednovanja za učenje:

  • razine procjene: popis aktivnosti ili zadataka koje učenik izvodi, a pomoću kojih sam prati svoju realizaciju i uspješnost
  • e-portfolio: digitalna mapa u koju učenik sprema digitalne radove koje je izradio tijekom školovanja
  • praćenje tijekom rada: upotreba online sustava za rad i davanje brzih povratnih informacija.

Vrednovanje kao učenje je pristup koji se temelji na ideji da učenici vrednovanjem uče. Podrazumijeva aktivno sudjelovanje učenika u procesu vrednovanja, kako bi se potaknuo razvoj samoreguliranog učenja, učeničke samoprocjene, samovrednovanja i samoocjenjivanja, te vršnjačkog vrednovanja. Učenici trebaju biti unaprijed upoznati s ishodima koji će se vrednovati te kriterijima uspješnosti i metodama vrednovanja naučenog:

  • samovrednovanje i odabir složenosti zadataka prema samoprocjeni
  • razmišljanje o učenju i dnevnici učenja
  • razgovori s učenicima
  • interaktivne lekcije, zadatci, simulacije
  • digitalne značke kao verificirani pokazatelj uspjeha, vještina, kvalitete ili interesa 
  • učenički portfolio
  • vršnjačko vrednovanje pri čemu učenici sami odlučuju o kriterijima vrednovanja.

Vrednovanje naučenog je pristup kojim se provjeravaju odgojno- obrazovni ishodi definirani kurikulom i uvijek rezultira ocjenom. Provodi se najčešće nakon obrađene nastavne teme i onda kad učitelj procijeni da je važno u određenim etapama odgojno-obrazovnoga procesa dokumentirati i izvijestiti o učeničkim postignućima. Učenike treba unaprijed upoznati s ciljem vrednovanja, vremenom kad će se vrednovanje provoditi, s metodama vrednovanja i kriterijima vrednovanja. 

Vrste pitanja

Kombinacija različitih vrsta pitanja i zadataka u samom nastavnom procesu doprinosi održavanju pažnje i interesa te samim time i ostvarivanju propisanih ciljeva i ishoda:

  • isticanje različitih aspekata naučenog sadržaja u skladu s Bloomovom taksonomijom znanja
  • integracija različitih vrsta pitanja tijekom nastavnog procesa pomaže u održavanju interesa, pažnje i znatiželje učenika
  • nastavnici mogu primjenjivati različite nastavne alate
  • učenici moraju koristiti različite kognitivne vještine - mentalne sposobnosti koje koriste tijekom razmišljanja i učenja. 

Predložene vrste pitanja u vrednovanju Informatike:

  • razvoj rješenja u obliku algoritma, pseudo-koda ili specifičnog programskog jezika
  • praćenje danog rješenja prilikom izvršenja koda
  • pronalaženje svrhe danih rješenja
  • procjena korektnosti određenog rješenja
  • dovršavanje danog rješenja
  • manipuliranje instrukcijama u kodu rješenja
  • provjera učinkovitosti rješenja
  • samostalno oblikovanje pitanja
  • ispitivanje stila programiranja različitih rješenja predloženih za isti zadatak
  • preoblikovanje rješenja - učenici moraju transformirati rješenje u drugi programski jezik ili paradigmu
  • esejska pitanja: čisti algoritamski zadaci i narativni algoritamski zadaci opisani pričom
  • zatvorena pitanja - popis mogućih odgovora od kojih se od učenika očekuje da odabere i označi jedan.
  • kao i kombinacija svih navedenih vrsta zadataka i pitanja

Predložene metode vrednovanja naučenog:

  • usmene provjere znanja
  • pisane provjere i/ili provjere znanja na računalu, koristeći kombinaciju različitih vrsta pitanja i zadataka 
  • e-portfolio – vrednuju se pojedini radovi prema zadanim ishodima učenja
  • projekti – vrednuje se sudjelovanje učenika, razine aktivnosti, komunikacije i suradnje, projektna dokumentacija te krajnji rezultati projekta i njegovo predstavljanje.