Nastavni predmet Hrvatski jezik uči se i podučava tijekom svih godina osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Tijekom tog razdoblja zadatak učitelja/nastavnika u odgojno-obrazovnom procesu je unaprijediti vlastito podučavanje i voditi brigu o osobnosti učenika, poticati njegovo samopouzdanje i motivirati ga za učenje i napredak - vrednovati. Vrednovanje je sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini ostvarenosti ishoda, kompetencija, znanja, vještina, sposobnosti, samostalnosti u radu, u skladu s definiranim i prihvaćenim metodama. Načine i oblike vrednovanja treba potpuno uskladiti s kurikulskim pristupom nastavnom procesu.

Oblici vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik su: usmena provjera, pisane provjere zadatcima otvorenog i zatvorenog tipa, samostalni učenički radovi, eseji, izvješća, projekti, seminarski radovi, rasprave, usmena izlaganja, aktivnost na satu, bilješke o praćenju rada svakog učenika i suradnje s drugim učenicima, učenikova samoprocjena.

Pravilnim odabirom i primjerenom upotrebom pojedinih oblika vrednovanja nastavnik će procijeniti, ocijeniti i evaluirati učenička postignuća u različitim razinama složenosti zadataka i različitim dimenzijama znanja.

Sumativno se vrednuje usvojenost znanja i razvijenost vještina, a prati se i procjenjuje usvojenost općeprihvaćenih stavova i vrijednosti te razvijenost navika i elementi temeljnih kompetencija. Najčešće se sumativno vrednuju postignuti ishodi učenja na kraju određene faze u procesu učenja, na primjer na kraju nastavne teme ili cjeline, polugodišta ili nastavne godine, ali je poželjno što češće davati učeniku mogućnost dobivanja ocjene. Formativno vrednovanje odvija se kontinuirano tijekom izvođenja nastavnog procesa. Važno je uočiti koji oblici rada, koje metode, kakve aktivnosti dovode do postizanja najboljih rezultata. Povratna informacija je ovdje jako važna jer se učenika usmjerava, potiče, redovito prati, savjetuje kako bi kontinuirano napredovao.

Pri tom se uočava odgovarajući način rada za postizanje najboljih rezultata, otkrivaju se darovitosti ili slabosti pojedinog učenika te ga se preciznom povratnom informacijom savjetuje i upućuje na uspješne načine postizanja još boljih rezultata. Samovrednovanje učenika također dobiva ulogu koju zaslužuje, jer je to način da učenik procijeni vlastitu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda u procesu učenja.

Sumativnom ocjenom se vrednuju elementi ocjenjivanja koji proizlaze iz odgojno-obrazovnih ciljeva. Neki od mogućih elemenata ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja su:

1. Jezik

2. Izražavanje i stvaranje

3. Književnost

4. Kultura i mediji

5. Kultura rada.