Kultura življenja je nastavni predmet kroz koji će učenik biti osposobljen za upravljanje svojim svakodnevnim životom. Svrha predmeta je, kroz svakodnevne aktivnosti, razviti kod učenika vještine potrebne za samostalan život u kućanstvu, dati im potrebna znanja i vještine na koji način se mogu pobrinuti i zauzeti za sebe, osposobiti ih za odgovorno upravljanje resursima, razviti kod učenika osnovne vještine za obavljanje kućanskih poslova. Kroz sve navedeno proteže se razvijanje higijenskih navika kod učenika te razvijanje vještine snalaženja u novim i poznatim situacijama u pogledu komunikacije i ponašanja. Nastavni predmet Kultura življenja je prvenstveno odgojni predmet u kojem se kroz usvajanje znanja utječe na formiranje stavova i navika učenika te se razvijaju vještine potrebne za samostalan i zdrav život učenika kao buduće odrasle osobe.
Podučavanjem predmeta Kultura življenja postižemo aktivno i odgovorno sudjelovanje učenika u svakodnevnome životu u obitelji i zajednici. Uvažavajući načela integriranja i tematskog planiranja, povezujući sve nastavne predmete, koristeći u nastavi metode aktivnog učenja i stavljajući u prvi plan razvoj praktičnih vještina učenika, utječemo na ostvarenje ciljeva osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.
Načinom realizacije nastave predmeta Kultura življenja, odabirom primjerenog sadržaja, korištenjem odgovarajućih metoda i strategija kao i načinom vrednovanja učitelji kod učenika razvijaju ključne kompetencije učiti kako učiti, socijalnu i građansku kompetenciju, potiču ga da bude samoinicijativan, poduzetan, kreativan te da prakticira kulturno izražavanje u svakodnevnoj komunikaciji.
Kroz predmet Kultura življenja nastoji se pokriti što veći dio aspekata života pojedinca: sposobnost samostalnog života koja podrazumijeva raspolaganje i upravljanje novcem, organizaciju života i stambenog prostora, osnovne vještine kuhanja, šivanja, čišćenja prostora i održavanja osobne higijene, higijene odjeće i životnog prostora. Kod učenika razvijamo navike kulturnog ponašanja u svim situacijama i vještine komuniciranja pri izražavanju svojih stavova i potreba (u stvarnom kao i virtualnom okruženju).
Sve četiri međupredmetne teme imaju dodirnih točaka s predmetom Kultura življenja. Razvijanjem predmetno specifičnih kompetencija kod učenika, upotrebom odgovarajućih metoda i alata učenja, stalnom interakcijom i komunikacijom učenika s drugima i uvezivanjem sadržaja učenja ostvaruje se korelacija s međupredmetnim temama.
Nastavni predmet Kultura življenja je povezan s više predmeta. Kada govorimo o upravljanju resursima, naslanjamo se na Matematiku i dijelom Prirodu i društvo; kada spominjemo komunikaciju, dodirujemo se s Hrvatskim jezikom i Psihologijom; kad pričamo o održavanju higijenskih navika, povezujemo se s Tjelesnom i zdravstvenom kulturom, a kad smo kod organizacije životnog prostora, tu smo u suglasju s Prirodom i društvom.
Interdisciplinarnost je nužna iz razloga što je nemoguće razdvojiti sadržaje i načine podučavanja po zasebnim predmetima nego je u ovoj uzrasnoj dobi učenika naglasak na cjelovitom odgoju i obrazovanju.
Kurikul nastavnog predmeta Kultura življenja je osmišljen kako bi pomogao svim učenicima ostvariti njihove pune potencijale kroz različita iskustva učenja. Dobiti mladu osobu koja će biti spremna odgovoriti svim izazovima života može se postići kroz prenošenje znanja, praktičnu primjenu naučenoga u školskom okruženju te snalaženje u novim situacijama. Nastava treba biti organizirana na način da učenici imaju priliku razvijati vještine u konkretnim situacijama. Učenik je u središtu nastavnog procesa s naglaskom na suradničko učenje i uključenost svakog učenika. Potiče se i prakticira primjena naučenoga u stvarnim životnim situacijama.
Predmet Kultura življenja podučava se u četvrtom i petom razredu osnovne škole (po 35 sati godišnje).