Vrednovanje je kontinuirani proces koji omogućava praćenje ostvarivanja ciljeva učenja i poučavanja u nastavi Geografije kroz odgojno-obrazovne ishode definirane predmetnim kurikulom. Pokazatelj je uspješnosti samoga procesa učenja i cilj mu je poboljšati učenikovo učenje. To je složen proces i sastoji se iz više elemenata kojima se procjenjuje razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
Elementi vrednovanja u nastavnom predmetu Geografija su: geografska znanja, geografsko istraživanje i vještine, kartografska pismenost te stavovi i vrijednosti. Pri vrednovanju je važno ostvariti ravnotežu između navedenih elemenata.
Geografska znanja obuhvaćaju činjenično, konceptualno i proceduralno znanje. Za razumijevanje geografskih sadržaja temelj je činjenično znanje. Ono je osnova za konceptualno i proceduralno znanje koje učeniku omogućava potpuno razumijevanje prostorne stvarnosti i konkretno rješavanje prostornih problema. Ocjenjuje se sposobnost razumijevanja geografskih sadržaja i sposobnost primjene geografskog znanja u svakodnevnom životu. Procjena sposobnosti razumijevanja sadržaja se odnosi na usvojenost geografskih pojmova, zakonitosti i teorije, a procjena sposobnosti primjene znanja se odnosi na to može li učenik i u kolikoj mjeri primijeniti stečeno znanje u određenim situacijama. Geografska znanja se definiraju odgojno-obrazovnim ishodima, a njihova usvojenost se provjerava usmenim ispitivanjem i pisanim provjerama, a moguće je i vrednovanje učeničke mape.
Usmeno ispitivanje je najčešći oblik ocjenjivanja, provodi se kontinuirano tijekom nastavne godine i zato je važan dio nastavnog procesa. Pri tome, učitelj/nastavnik treba jasno i pažljivo formulirati pitanje kako bi ga učenik mogao razumjeti, učeniku treba dati dovoljno vremena za razmišljanje i davanje odgovora. Pitanja moraju biti osmišljena i smislena, imati jasan cilj, biti postavljena tako da učenik, na osnovu svojih sposobnosti i prethodnog znanja, može odgovoriti na njih. Na takav način se omogućava komunikacija koja poboljšava cjelokupni proces učenja.
Pisane provjere znanja se provode periodično, nakon učenja i poučavanja određene skupine ishoda. Sastavlja ih učitelj/nastavnik i uključuje zadatke zatvorenog i otvorenog tipa. Pri odabiru pitanja, učitelj/nastavnik mora imati u vidu svrhu ocjenjivanja. Zadatci zatvorenog tipa su zadatci povezivanja, višestrukih kombinacija, višestrukog izbora, sređivanja i korekcijski zadatci. Oni su pogodni za vrednovanje činjeničnog znanja i na njih je učeniku lako odgovoriti. Zadatci otvorenog tipa su zadatci s kratkim odgovorima, dopunjavanja i esejskog tipa. Njihova formulacija zahtjeva više razrade. Koriste se za ispitivanje novih misli i ideja, objašnjenja, analize; razvijaju razgovor, dopuštaju otvorenost za izražavanje mišljenja i osjećaja. Zadatci ovakvog tipa zahtijevaju od učenika kritičko mišljenje i višu razinu kognitivnog znanja i upravo zato su pogodni pri vrednovanju u nastavi Geografije.
Učenička mapa (portfolio) zbirka je sustavno prikupljenih učeničkih radova koji dokumentiraju učenikova postignuća. Nužno ju je kronološki organizirati kako bi omogućila evidenciju učeničkog napretka unutar predviđenog vremena. Mapa omogućava učeniku kritički osvrt na vlastiti rad i samoprocjenu, omogućava mu procjenu širine i dubine vlastita znanja i uvid u prednosti i nedostatke pri odabiru određenih zadataka. Učitelj/nastavnik na početku nastavne godine, u dogovoru s učenicima, određuje okvirni sadržaj mape te elemente i indikatore koje će primjenjivati pri procjeni kvalitete radova.
Geografsko istraživanje i vještine vrednuju se kroz učenikovo razumijevanje različitih metoda istraživanja i usvajanje niza vještina, kao što su: opažanje, postavljanje pitanja, planiranje istraživanja, prikupljanje podataka, bilježenje, vrednovanje i predstavljanje podataka, interpretiranje i analiziranje podataka te zaključivanje, komuniciranje rezultata i postupka istraživanja te vještina reflektiranja o provedenome istraživanju. U ovom elementu se vrednuju i matematičke, statističke, grafičke i orijentacijske vještine (orijentacija pomoću kompasa, GPS, planova), kroz izradu skica, dijagrama, profila, tematskih karata, prezentacija i slično.
Kartografska pismenost vrednuje se poznavanjem, razumijevanjem i primjenom elemenata i sadržaja svih vrsta geografskih karata, što učeniku pomaže u interpretaciji prostorne organizacije i procesa. Provjera se vrši usmenim ispitivanjem i pisanim provjerama koje uključuju i slijepe karte.
Stavovi i vrijednosti vrednuju se kroz odgovornost prema cjelokupnom geografskom prostoru i dio su formativnog vrednovanja. Naglasak se stavlja na interes i radoznalost u Geografiji, razumijevanje povezanosti Geografije i stvarnog života te usvajanje stavova i vrijednosti koje promovira Geografija a to je sposobnost i osjećaj odgovornosti prema prirodi i društvu, ljubav i odgovornost prema domovini i cijelom svijetu, odgovorno i aktivno sudjelovanje u rješavanju geografskih problema na temeljima održivog razvoja. Upravo su promatranje, razgovor, rasprave i druge svakodnevne učenikove aktivnosti pogodni načini za praćenje njegovih emocija, vrijednosti i stavova.
Zaključna ocjena proizlazi iz svih elemenata vrednovanja. Određuje se na temelju usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda predmetnog kurikula, pri čemu je potrebno uvažiti učenikovo napredovanje koje treba kontinuirano bilježiti i obrazlagati, kao i brojčane ocjene.
Tri su osnovna pristupa vrednovanju u predmetu Geografija: vrednovanje naučenoga, vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje.
Vrednovanje naučenoga (sumativno vrednovanje) provodi se tijekom cijele nastavne godine. Ono podrazumijeva procjenu razine usvojenosti znanja, vještina i stavova nakon određene nastavne cjeline ili na kraju određenoga obrazovnog razdoblja u odnosu na kurikulom definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu i razine usvojenosti. Vrednovanje naučenoga rezultira ocjenom postignuća učenika, a elementi vrednovanja su geografska znanja, geografsko istraživanje i vještine i kartografska pismenost.
Vrednovanje za učenje (formativno vrednovanje) provodi se kontinuirano i pomaže u planiranju, unapređenju i ostvarenju procesa učenja i poučavanja. Ono je pokazatelj razine usvojenosti znanja, vještina, navika, sposobnosti i stavova učenika. Kako bi provjerio navedeno, učitelj/nastavnik može postavljati ciljana pitanja tijekom nastave. Može koristiti razne metode kao što su praćenje ponašanja učenika tijekom individualnog, rada u parovima ili u skupinama, provjera domaćih zadaća, kratke pisane provjere s ciljem formativnog vrednovanja, konzultacije s učenicima tijekom geografskog istraživačkog rada. Navedeno vrednovanje ne rezultira brojčanom ocjenom, ali učitelj/nastavnik bilježi svoje praćenje i neophodno je davati učenicima povratne informacije o njihovom napredovanju u radu. Taj postupak je vrlo koristan za učenika radi poboljšanja motivacije i unapređenja procesa učenja.
Vrednovanje kao učenje razvija kompetenciju učiti kako učiti. Polazi se od stava da je proces vrednovanja zapravo sastavni dio samog procesa učenja i kao takav postaje prilika za učenje, za samoanalizu i samovrednovanje. Dobivajući od učitelja/nastavnika povratnu informaciju o napredovanju, učenik, uz učiteljevu/nastavnikovu pomoć i podršku, sam procjenjuje svoj rad i napredak. Metode i tehnike koje se koriste u ovom pristupu su razgovori s učenicima, refleksije o učenju (naročito nakon provedenoga istraživanja) i učenička mapa. Na taj način učenici prate vlastito napredovanje i ostvarivanje ciljeva učenja.
Da bi se vrednovanje provelo efikasno, potrebno ga je provoditi kontinuirano kroz različite aktivnosti učenika. S obzirom na vrijeme provedbe, procjena uspješnosti učenja može biti kratkoročna, srednjoročna i dugoročna. Kratkoročna procjena se odnosi na svakodnevne ili tjedne provjere i vrednovanja, ocjenjuju se znanja i vještine učenika npr. kroz sudjelovanje u raspravi, usmene odgovore i prezentacije, izradu tematskih karata, domaćih zadaća i slično. Srednjoročna procjena vrši se nakon završetka određene nastavne teme ili cjeline, najčešće podrazumijeva pisane provjere kroz testove ili kvizove. Dugoročna procjena uključuje jednu do dvije progresivne ocjene u tijeku nastavne godine, npr. periodični, polugodišnji ili krajnji test.
Učitelj/nastavnik geografije treba kontinuirano pratiti uspješnost učenja i reakcije učenika te davati pravovremene, odgovarajuće i poučne ocjene. Koristeći različite pristupe, načine i elemente, učitelj/nastavnik mora vrednovanje i ocjenjivanje prilagoditi svakom učeniku, uključujući osobitosti/poteškoće učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
Nakon vrednovanja slijedi izvješćivanje koje učitelj/nastavnik provodi kontinuirano, a usmjereno je prema svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa: učenicima, roditeljima, članovima razrednih vijeća i stručnoj službi škole. Tu se opisuje ukupnost i kvaliteta učenikova postignuća u određenom obrazovnom razdoblju, njegovi rezultati i napredovanja u predmetu u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulom. Izravno izvješćivanje provodi se dijalogom, a neizravno izvješćivanje provodi se pisanom formom (izvješćima).