Primary tabs

Hrvatski

Za uspješno izvođenje nastave Sociologije od iznimnog je značaja osposobiti učenike da društvenu zbilju promatraju sociološki, odnosno kritički i multiperspektivno.

Kako bi se ovo postiglo, nastavnik treba biti motivator i mentor, a ne samo predavač. Potrebno je poznavati i primjenjivati brojne metode učenja i podučavanja, od studija slučaja i provođenja mini istraživanja, do grupnog i projektnog rada, analiziranja audiovizualnih sadržaja, izrade prezentacija, referata, samostalnih izlaganja i debata na zadanu temu. Važno je da učenik sociološke sadržaje doživi kao nešto povezano sa svakodnevnim životom što će mu pomoći da bolje razumije zajednicu u kojoj živi i da lakše funkcionira u suvremenom društvu. U tom kontekstu preporučljivo je izvoditi terensku nastavu kad je to moguće i prikladno, a takva nastava bi uključivala posjete različitim institucijama i razgovore s osobama koje mogu pomoći pri razumijevanju teme koja se obrađuje.

Nastavnik na temelju svoje stručne procjene određuje redoslijed izlaganja i najbolje metode za postizanje ciljeva nastave Sociologije, no jedan od preporučljivih pristupa je sistematski rad na usvajanju osnovnih socioloških pojmova, teorija i metoda istraživanja (sociološkog instrumentarija) kod učenika, što će im omogućiti da društvenu zbilju promatraju i analiziraju sociološki. Potrebno je postupno povećavati udio praktične nastave i samostalnog rada učenika jer su nakon ovladavanja sociološkim instrumentarijem znatno sposobniji procijeniti relevantnost i pouzdanost nekog izvora u kontekstu društvene teme koju proučavaju.

Osim razvoja kritičkog mišljenja i metagognitivnih vještina, bitno je raditi i na samopouzdanju učenika, što se postiže kroz primjerene zadatke za samostalni rad (izlaganje, analiza studije slučaja i sl.). Bolje razumijevanje odnosa pojedinca i društva omogućuje se metodama koje će učeniku pomoći da se postavi u određenu društvenu ulogu i promotri zahtjeve društva povezane s tom ulogom (sociodrama i debata).

Unutar nastave Sociologije ne smije se zanemariti ni odgojni potencijal koji sociologija ima; kroz odabrane sadržaje i metode podučavanja cilj je postići da učenici budu zdrave, odgovorne i funkcionalne osobe spremne pomoći razvoju vlastite zajednice i izgradnji boljeg društva za sve. Promicanje pozitivnih društvenih vrijednosti vjerojatnije je ako se učeniku pruži prilika za samostalno istraživanje, obradu i prezentaciju sadržaja gdje se uz usvajanje sadržaja postiže internalizacija određenih društvenih vrijednosti za koje se učenik imao priliku uvjeriti da su funkcionalne za njega i okolinu.

Konačno, učenike je nužno osposobiti za razumijevanje virtualnog svijeta bez čega su analiza i razumijevanje suvremenog društva nemogući. Zbog toga nastavnik treba poticati funkcionalnu upotrebu informacijskih tehnologija, vodeći računa o okružju u kojem se nastava izvodi, razlikama između učenika i razini opremljenosti škole.

Predstavljena domenska struktura odgovara ovakvom pristupu nastavi Sociologije, no to ne znači da je ovo jedini mogući ili ispravni pristup, već samo jedan od vodiča za uspješno izvođenje nastave.

Budući da se nastava najčešće izvodi kroz 70 školskih sati, nastavnik ima dovoljno vremena iskušati različite metode i odabrati one najpogodnije za usvajanje socioloških sadržaja prilagođenih potrebama i afinitetima učenika.

Iako postoje brojne prikladne metode i pristupi u nastavi Sociologije, preporučljivo je ne mijenjati ih prečesto, da ne dođe do zasićenja kod učenika. Element predvidivosti u očekivanjima mora postojati da bi učenici mogli sami procijeniti svoje sociološko znanje, a na nastavniku je odgovornost da objektivno procijeni koliko varijacija je potrebno da se zadrži interes i fokus učenika na sadržaju koji se želi komunicirati unutar određene tematske cjeline.

Primarni resurs za učenje i podučavanje trebaju biti odobreni udžbenici, ali iznimno je važno da nastavnik koristi i druge izvore znanja, od vlastitih primjera, do razne stručne literature i elektronskih medija.

Primjerice, ako želimo razvijati sociološku imaginaciju kod učenika u kontekstu suvremenog društva, nemoguće je to postići samo pomoću udžbenika, bez uključivanja relevantnih internetskih izvora, gdje i sam učenik ima bitnu ulogu u kreiranju iskustva učenja.

Budući da glavnina izvora koji se koriste u nastavi Sociologije ipak ovisi o izboru nastavnika, nužno je da se on kontinuirano stručno usavršava i bude u tijeku sa suvremenim društvenim zbivanjima. Neovisno o vlastitim pogledima na društvo, nastavnik bi trebao kod učenika poticati multiperspektivni, sociološki pristup analizi društvenih pojava.