Glazbena kultura/umjetnost
Glazbena kultura/umjetnost
Vrednovanje je proces koji se temelji na prikupljanju i analizi podataka o učeničkim postignućima i ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda. To je veoma složen, zahtjevan, osjetljiv i odgovoran dio posla. Kako se na temelju vrednovanja donose odluke koje su važne za učenika, ono zahtijeva profesionalni integritet i ozbiljan pristup učitelja. Učitelj na osnovu odgojno-obrazovnih ishoda kreira aktivnosti koje trebaju biti osmišljene tako da osiguraju valjano vrednovanje. Vrednovanje se vrši kontinuirano tijekom odgojno-obrazovnog procesa kako bi učenici imali priliku pokazati napredak u učenju i razvoju. Vrednovanje treba rezultirati jasnim, točnim i pravovremenim povratnim informacijama koje bi učenicima pomoglo u daljnjem radu. Vrednovanje treba imati motivacijsku ulogu u cijelom procesu.
ELEMENTI VREDNOVANJA
- Slušanje glazbe
- Teorijska znanja
- Praktična primjena
Slušanje glazbe
Prepoznaje i imenuje skladatelja, naziv skladbe, vrstu glazbe, glazbeno stilsko razdoblje.
Prepoznaje sastavnica glazbenog djela: tempo, dinamiku, ritam, glazbeni slog, tonsku
građu, izvođače.
Prepoznaje tradicijsku glazbu užeg i šireg zavičajnog područja.
Razlikuje duhovnu i svjetovnu glazbu različitih stilskih razdoblja.
Usvaja vrijednosne mjere za procjenu valjanosti glazbe.
Teorijska znanja
Odnosi se na: poznavanje notnog pisma, agogičkih oznaka, glazbala, ritamskih figura, sastavnica glazbenog djela, vrsta glazbe, glazbene značajke pojedinih stilskih razdoblja, razvoj glazbene umjetnosti kroz stilska razdoblja i utjecaj društvenih okruženja na razvoj glazbe.
Praktična primjena
Kreativno izražavanje doživljaja glazbe pjevanjem, crtežom, koreografijom plesa kao i korištenje glazbenih instrumenata improvizirajući kratke melodije s usvojenim ritmovima.
Izvođenje glazbe kroz školske priredbe, zbor, ansambl i posjet koncertima.
Tehnologijske vještine izražene kroz prezentacije.
Elementi vrednovanja određuju se prema godini učenja, odnosno prema odgojno-obrazovnom razdoblju. U svakom odgojno-obrazovnom razdoblju određuju se dva elementa ocjenjivanja, uz mogućnost uvođenja i trećeg elementa. Treći element ocjenjivanja treba biti usklađen s nastavnim sadržajima određenog razreda. U osnovnoj školi u izučavanju predmeta Glazbena kultura dva obvezna elementa su Slušanje glazbe i Praktična primjena, dok u Glazbenoj umjetnosti (srednja škola) obvezni elementi su Slušanje glazbe i Teorijska znanja.
Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda temeljimo na sljedećim pristupima:
- vrednovanje za učenje
- vrednovanje kao učenje
- vrednovanje naučenog.
VREDNOVANJE ZA UČENJE
Vrednovanje za učenje odvija se tijekom učenja i podučavanja. Ovaj oblik vrednovanja ima ulogu prikupljanja informacija o procesu učenja, razmjene iskustava, stečenih znanja i vještina u odnosu na postavljena očekivanja. Primjenom različitih metoda vrednovanja za učenje učenicima se pruža mogućnost da tijekom procesa učenja uvide kako unaprijediti svoje učenje za ostvarenje ciljeva učenja, te da postanu svjesni koliko učinkovito uče i kako trebaju učiti. Također, primjenom različitih metoda vrednovanja za učenje, učenici imaju bolja postignuća jer primaju kontinuirane povratne informacije koliko napreduju i koliko učinkovito uče, razvijaju motivaciju za učenje i samopouzdanje. Učiteljima vrednovanje za učenje pomaže u prikupljanju informacija o početnim znanjima i iskustvima učenika, nedostatcima koje učenici imaju tijekom procesa učenja, o razinama usvojenosti znanja i vještina, stilovima učenja učenika, njihovim uvjerenjima i motivaciji za učenje. U procesu vrednovanja za učenje najčešće se primjenjuju metode kao što su zabilješke, učeničke mape, opažanja učenika tijekom individualnoga rada ili rada u skupinama, rasprave u skupinama i dr. Njihovom primjenom učenik dobiva informacije o tome gdje se nalazi na svom putu prema ostvarenosti ishoda u odnosu na postavljene ciljeve i kako unaprijediti svoje učenje. Vrednovanje za učenje ne rezultira ocjenom, već razmjenom informacija o učenju i rezultatima učenja. Nastavnik daje učenicima kvalitativnu povratnu informaciju o procesu učenja, te koliko su učinkovite njihove strategije učenja i kako bi ih mogli unaprijediti za učinkovito i potpuno ostvarenje ishoda.
VREDNOVANJE KAO UČENJE
Vrednovanje kao učenje temelji se na ideji da učenici vrednovanjem uče, što podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz podršku nastavnika kako bi se maksimalno poticao razvoj učenikova samostalnog pristupa učenju. Vrednovanje kao učenje odnosi se na samoanalizu i samovrednovanje uspješnosti postavljanja ciljeva učenja. Pri tome je posebno važno da učenici budu potpuno uključeni u proces donošenja odluka o daljnjim koracima o učenju nakon vrednovanja. Nastavnik pomaže učeniku razumjeti kriterije za samovrednovanje, vodi proces samorefleksije i pomaže pri donošenju odluka kako unaprijediti učenje.
Pored samovrednovanja učenik je aktivno uključen u vrednovanje učenja i postignuća svojih vršnjaka, pomaže im u promatranju i nadgledanju procesa učenja svojom povratnom informacijom, pri čemu bi učenike trebalo poticati na pozitivne aspekte tuđega rada, a onda i na načine za poboljšanje istoga. Uz podršku nastavnika učenici će razvijati sposobnost vrednovanja slušanja glazbenih djela, originalnosti izvedbi te prihvaćanja djela od strane publike.
VREDNOVANJE NAUČENOG
Vrednovanje naučenoga jest sumativno vrednovanje kojemu je svrha procjena ostvarenosti ishoda nakon određenoga razdoblja učenja i podučavanja. Njime se sažimaju informacije o tome što učenik zna kako bi se dokumentiralo i izvijestilo o njegovim postignućima i napredovanju. Provodi se periodično, nakon obrađene nastavne cjeline, odnosno obrazovnog razdoblja. U tu se svrhu vrednovanja naučenoga u pravilu koriste ocjene. Vrednovanje naučenoga daje informaciju o postignućima u određenim točkama odgojno-obrazovnoga procesa i govori o ostvarenju ishoda. Izvješćivanje o postignutim rezultatima služi učenicima, roditeljima i nastavnicima u praćenju napredovanja učenika, planiranju učenja i daljnjega odgojno-obrazovnog puta, te za utvrđivanje je li učenik zadovoljio uvjete za prijelaz u viši razred. Unutarnje vrednovanje ostvarenosti ishoda osmišljava, planira i provodi nastavnik koji se vodi svrhom vrednovanja i odgojno-obrazovnim ishodima kurikula. Kako bi se to postiglo, učitelj treba planirati vrednovanje u trenutku dok planira i podučavanje. U izboru metoda vrednovanja učitelj treba voditi računa, ne samo o tome koje su metode primjerene i praktične za ispitivanje ostvarenosti određenih ishoda, već i o tome koliko su primjerene dobi i potrebama učenika.
S obzirom na svrhu primjenjuje se:
Dijagnostičko vrednovanje koje se provodi kako bi se utvrdila kvaliteta i razina učeničkog predznanja i vještina prije početka podučavanja, bilo neke nastavne cjeline ili same nastavne jedinice. Ovaj oblik vrednovanja je veoma koristan kako bi učenici procijenili je li i u kojoj mjeri razumiju određene pojmove i kako bi nastavnici imali informaciju s kojim znanjima i vještinama učenik raspolaže. Na temelju prikupljenih informacija učitelj prilagođava i planira nastavni proces.
Formativno vrednovanje je neprestano praćenje dinamike i kvalitete učeničkog napredovanja tijekom cijele školske godine. Formativnim vrednovanjem učenik prima informacije koje mu omogućuju prepoznavanje slabosti u načinu učenja, a učitelj spoznaje načine pomoću kojih učenik postiže najbolje rezultate, otkriva njegove darovitosti a i slabosti koje treba otkloniti. Na temelju dobivenih informacija učitelj vodi učenika prema željenim postignućima.
Sumativno vrednovanje se prikazuje ocjenom koja je odraz učenikova znanja i iskazanih vještina. Učenik ocjenu može dobiti kao procjenu znanja pisanom ili usmenom provjerom, ali i za pisanje eseja, sudjelovanje u kreiranju kulturnog javnog života škole ili svoje lokalne zajednice.
Metode i pokazatelji kvalitete vrednovanja
Učitelj je osoba koja osmišljava, planira i provodi vrednovanje učenika, vodeći računa o ciljevima definiranim predmetnim kurikulom. Praćenje i vrednovanje učenika dio je svakog nastavnog sata, a za uspješne rezultate važno je da bude što prirodnije i sa što manje stresa. Metode vrednovanja mogu biti različite, ali ih treba uskladiti s definiranim ishodima i ciljevima predmetnog kurikula, te s dobi i potrebama učenika. Učenici se razlikuju prema svojim glazbenim sposobnostima, pa i metode vrednovanja trebaju biti raznolike, kako bi učitelju pružile dovoljno informacija za kvalitetnu procjenu učeničkih postignuća. Pri vrednovanju učenika može se uzeti u obzir i njihova zainteresiranost za glazbu, angažman i organizaciju različitih glazbenih sadržaja.
Metode vrednovanja:
a) Pisane provjere znanja i vještina (putem različitih pisanih testova, provjerava se poznavanje činjenica iz povijesti glazbe).
b) Usmene provjere (kojima se, izuzev znanja, mogu provjeriti sposobnosti povezivanja različitih informacija.)
c) Procjena slušnog poznavanja glazbene literature (provjera poznavanja i uočavanja različitih sastavnica glazbe, kao i poznavanja stilova).
d) Ocjena izvođačkih sposobnosti i kreativnog razmišljanja (poticanje učenika na sudjelovanje u glazbenim aktivnostima, kao i na praćenje glazbenog života u njihovoj sredini).
e) Procjena učeničkih radova (analiza seminarskih radova, prezentacija, plakata, raznih projektnih aktivnosti).
Zaključivanje ocjena
Na kraju svake nastavne godine donosi se zaključna ocjena koja pokazuje ostvarenost odgojno-obrazovnih ciljeva u toj nastavnoj godini. Zaključna ocjena se izriče brojkom i riječju: nedovoljan (1), dovoljan (2), dobar (3), vrlo dobar (4) i odličan (5). Izuzetak su niži razredi osnovne škole gdje se u odgojno-obrazovnom procesu vrednovanje izražava opisnom ocjenom u skladu s Pravilnikom o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika koji definira svaka Županija zasebno