Fizika - Oblasna struktura

Fizika

Fizika - Oblasna struktura

hrvatski
Mehanika
A

Mehanika je temeljna oblast fizike i zauzima posebno mjesto u strukturi. Druge oblasti koriste mehaničke veličine i oslanjaju se na oblast mehanike kroz koncepte gibanja, međudjelovanja, energije i zakona očuvanja. Stoga, mehanika predstavlja izvrstan kontekst za ulazak u svijet fizike kroz njene sadržaje i metode te se proučava u prvoj godini obrazovanih ciklusa.

U okviru oblasti mehanike proučavaju se cjeline u kojima se opisuje gibanje tijela - kinematika, proučavaju se stanja gibanja - dinamika i statika, te opisuje koncept rada i energija. Dodatno se uči o pojmu tlaka i njegovoj primjeni u svakodnevnici kroz cjelinu - mehanika fluida, dok se cjeline mehaničkog titranja i valova ostavljaju za proučavanje neposredno prije oblasti Elektromagnetizma, odnosno Optike i moderne fizike. 

Dobro poznavanje mehanike preduvjet je za učenje drugih oblasti i stoga planiranje učenja i poučavanja mehanike zaslužuje posebnu pažnju. Dodatna vrijednost je u tome što se mehanika pri opisivanjima različitih sustava značajno primjenjuje u tehničkim znanostima (npr. rotacije tijela u strojarstvu, statike građevina u građevini), u medicini (npr. statika ljudskog tijela, krvotok kao sustav fluida), u sportu (poluge, stabilnost, dinamičnost ljudskog tijela) i mnogim drugim oblastima. 

Molekularna fizika i termodinamika
B

Odgovor na pitanje od čega je sve sastavljeno je jedno od najvećih pitanja filozofije znanosti. Polazeći od stanja tvari i njihovih fizikalnih svojstava, molekularna fizika preko molekularno-kinetičke teorije objašnjava atome, molekule i ione kao građevne elemente neprekidnih dinamičkih sustava. Ovakav model (model čestične građe tvari) je izrazito važan i u direktnoj je korelaciji s drugim prirodnim znanostima, posebno s kemijom gdje se dodatnim povezivanje ojačava razumijevanje građe tvari, međumolekularnih interakcija, izgradnje molekularnih sustava i njihovih fizikalnih svojstava i stanja, te pojava vezanih za ta stanja.  

Koristeći se ovim modelom, termodinamika opisuje makroskopske sustave i njihova svojstva, proučava toplinu kao vid energije i uvjete njene transformacije, te opisuje termodinamičke procese u prirodi i tehnici koristeći se termodinamičkim zakonima. 

Molekularno-kinetička teorija povezuje fiziku s kemijom i biologijom (modeli atoma i molekula), dok termodinamika povezuje fiziku s tehničkim znanostima proučavajući toplinsku energiju kao najvažniji svjetski resurs u procesima dobivanja mehaničkog rada i električne energije (kružni ciklusi, parni strojevi, termoelektrane), te ukazuje na važnost obnovljivih izvora energije i održivog razvoja.

Elektromagnetizam
C

Učenje i poučavanje elektromagnetizma predstavlja izrazito zanimljivu temu jer se s jedne strane proučavaju odgovarajući fenomeni koji su izvan raspona svakodnevnih iskustava te njihova relevantnost nije odmah prepoznatljiva. S druge strane je bogata kontekstima konceptualnog razumijevanja razvoja temeljnih znanstvenih koncepata kao što su mezoskopski strukturni modeli, indukcija, polja sila i međudjelovanje na daljinu. Upravo elektromagnetsko međudjelovanje je jedno od temeljnih međudjelovanja u prirodi čiji koncept se koristi u proučavanju fizikalnih i kemijskih svojstava tvari (atomi i molekule). Radi jednostavnijeg uvida, elektricitet i magnetizam se prvo proučavaju kao odvojeni koncepti, a nakon toga se objedinjuju u teoriju elektromagnetizma. Koncepti elektromagnetskog polja i zakoni elektromagnetizma se sve više koriste u globalnom kontekstu i povezuju fiziku s tehnologijom i inovacijama. Razmatranje različitih elektromagnetskih sustava (od strujnih krugova s elementima, permanentni magneti i elektromagneti u industriji, do kućanskih uređaja) koji se koriste u svakodnevnici povezuje fiziku s primjenom znanja u svakodnevnom životu i njenom značaju na društvo općenito. 

Optika i moderna fizika
D

Učenjem i poučavanjem optike kroz cjeline fotometrije, geometrijske i valne optike proučavaju se svjetlosni efekti i priroda svjetlosti. Optika omogućuje bolje poznavanje svjetlosnih pojava i korištenja optičkih instrumenata. Korištenjem zakona geometrijske optike proučava se ponašanje svjetlosti na granici između sredstava preko zrcala i leća te njihovih kombinacija. U valnoj optici proučavaju se valna svojstva svjetlosti i posljedični efekti. Dodatna primjena optike i optičkih uređaja često se nalazi u informacijskim znanostima (laseri, optička vlakna), medicini i industriji (laseri, mikroskopi).

Proučavanje moderne fizike daje nam moderni pogled na svijet kroz razmatranje metodologija klasične fizike (eksperimenata i hipoteza) te odnosa eksperimenta i teorije koji su primjenjivi i u kvantnoj fizici. Misaoni eksperimenti poslužili su za raspravu o temeljnim konceptima moderne fizike koji su doveli do novih eksperimenata i spoznaja. Postavljanje hipoteza, modela atoma, relacija neodređenosti, valno-čestičnog dualizma, teorije relativnosti, modela elementarnih čestica i standardnog modela svemira uvelike je promijenilo način razmišljanja i promišljanja na prostorno-vremenskoj ljestvici. Dodatno se sustavno razmatra razvoj ideja i koncepata kroz povijesno gledište fizike.  

Fizika, društvo i tehnologija
E

Nekoliko posljednjih desetljeća znanstvena znanja i tehnologija doživjela su izrazito ubrzan razvoj te su imala drastičan utjecaj na društvo. Društvo je postalo ovisno o tehnologiji kroz mnoge aspekte: zdravstvo, sigurnost, mobilnost, komunikacije, grijanje, rasvjetu, održivi razvoj i mnoge druge. Fizika je jedna od najvažnijih znanosti odgovornih za ovakav razvoj događaja.

Kroz oblast Fizika, društvo i tehnologija učenici se uvode u svijet fizike, uče o prirodi fizike i njenim spoznajnim metodama. Koristeći matematičke i eksperimentalne metode dolazi se do razvoja stavova o prirodi, društvenim odnosima, prednostima ali i nedostatcima korištenja tehnologija.

Dug je i složen put od nekog znanstvenog otkrića do njegove primjene i utjecaja na društvo. Čak i ako nema praktične primjene, znanstveno otkriće postaje dio kulture što povezuje fiziku i kulturu življenja.  I dok u fizici otkrivamo stvari, u tehnologiji stvaramo stvari, te tako učenici uče primjenom tehnologije mijenjati svijet i dostižemo željene gospodarske i društvene ciljeve.

Likovna kultura - Oblasna struktura

Likovna kultura/umjetnost

Likovna kultura - Oblasna struktura

hrvatski
STVARALAŠTVO I PRODUKTIVNOST
A

Stvaralaštvo i produktivnost podrazumijeva razvijanje senzornih, izražajnih, praktičnih, intelektualnih i psihofizičkih (percepcija, vizualno mišljenje i pamćenje) sposobnosti i vještina. Ova oblast posvećena je različitim aspektima i mogućnostima likovnoga izražavanja učenika te istraživanju stvaralačkoga (kreativnoga) procesa i različitih likovnih problema. Oblast uključuje istraživanje, razvijanje i izražavanje ideja uporabom različitih likovnih i vizualnih materijala i medija, koristeći problemski pristup radi poticanja kreativnoga mišljenja, inovativnosti i poduzetnosti kod učenika. Na taj način se doprinosi razumijevanju cjelovitoga stvaralačkog (od ideje do realizacije) i istraživačkoga postupka (od pripreme i refleksije do kritičkoga stava) te se stvaraju preduvjeti za razumijevanje umjetnosti, njezinih procesa i složene okoline u kojoj učenici žive.

DOŽIVLJAJ I KRITIČKI STAV
B

Doživljaj i kritički stav  podrazumijeva sustavno i metodičko odgajanje opažaja. Poticanje učenika na aktivno promatranje, analizu i raspravljanje o likovnim djelima/stvaralaštvu i srodnim temama vodi ka otvorenosti prema različitim idejama, stavovima i umjetničkim pristupima. Nadalje, emocionalni, asocijativni, intelektualni i stvaralački pristup u poticanju svjesnoga i aktivnoga doživljaja likovnoga/vizualnoga djela i okoline doprinose razvoju percepcije, kreativnosti, komunikacijskih vještina te kritičkomu mišljenju kao trajnim vrijednostima. Istraživanje interaktivnih procesa između publike, autora i djela doprinosi kritičkom razumijevanju i potiče učenike na aktivno sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim događajima.

UMJETNOST U KONTEKSTU
C

Upoznajući se s likovnim djelima nastalima u širokome vremenskom rasponu, učenici interpretiraju njihova značenja unutar odgovarajućega društvenoga, kulturno-umjetničkog i povijesnoga konteksta povezujući ih s vlastitim stvaralačkim i/ili životnim iskustvom. Pritom se istražuje uloga umjetnosti kao društvenoga komentara te razumijevanjem uloge umjetnika u jačanju svijesti o bitnim društvenim pitanjima. Učenici se potiču da vlastitim stvaralaštvom i istraživačkim radom propituju univerzalna i globalna pitanja, da uvažavaju kulturne raznolikosti radi postizanja razumijevanja i odgovornosti te razvijanja kritičkoga stava prema okolini.

Hrvatski jezik - Područna struktura predmetnog kurikula

Hrvatski jezik

Hrvatski jezik - Područna struktura predmetnog kurikula

hrvatski
Jezik i komunikacija
A

U okviru predmetnog područja Jezik i komunikacija  poseban se naglasak stavlja na ovladavanje temeljnim jezičnim vještinama slušanja, govorenja, čitanja i pisanja odnosno na osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom. Usvajanjem znanja o jeziku kao sustavu, koji kroz integraciju svojih sastavnih dijelova dovodi do razvoja kulture izražavanja, u prvom redu djeluje se na sposobnost komunikacije na materinskom jeziku i međukulturne komunikacije.

Predmetno područje Jezik i komunikacija podrazumijeva ovladavanje i primjenu gramatičkih, pravopisnih, pravogovornih, leksičkih i stilističkih pravila u cilju čitanja, pisanja, analiziranja i interpretacije različitih tekstova kao i razumijevanje konteksta, odnosno značenjskih nijansi.

Ovo predmetno područje također utječe na razvijanje učenikovih stavova o nužnosti upotrebe hrvatskog standardnog jezika, ali i potrebe očuvanja hrvatskih dijalekata i govora koji su od posebne važnosti za očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Zastupljenost predmetnog područja Jezik i komunikacija zauzima od 50 do 60 % ovisno o godini učenja i podučavanja.

 

Književnost i stvaralaštvo
B

Predmetno područje Književnost i stvaralaštvo doprinosi osobnom razvoju učenika, razvijanju poželjnih oblika ponašanja i kao pojedinca i kao aktivnog člana društva.

Podučavanjem kroz ovo predmetno područje se nastoji djelovati na učenika kako bi mu se omogućilo ne samo stjecanje književne kulture i znanja, već kako bi ga se potaklo na slobodno izražavanje misli i osjećaja, izricanje stavova, preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje te razvijanje sposobnosti kritičkog razmišljanja i prosuđivanja. Analizirajući uzročno-posljedične veze kroz nastavu književnosti učenika se potiče na povezivanje sadržaja književnih tekstova i djela sa svakodnevnim i učeniku bliskim situacijama. Stoga je potrebno poticati kod učenika kulturu čitanja uvažavajući, koliko to nastavni sadržaj dopušta, njegov čitateljski ukus. Čitanjem tekstova iz različitih izvora, učenik razvija vještine, znanja i stavove koji mu omogućavaju pretvaranje ideja u aktivnosti.

Kroz dio koji se odnosi na stvaralaštvo, učenika je potrebno motivirati na stvaralačko, kreativno izražavanje u različitim formama pri tom cijeneći njegovu samostalnost, kreativnost, njegove mogućnosti te, u ovom slučaju, poštujući njegovu pjesničku slobodu.

Zastupljenost predmetnog područja Književnost i stvaralaštvo zauzima od 30 do 40 % ovisno o godini učenja i podučavanja.

Kultura i mediji
C

Kultura i mediji je predmetno područje koje obuhvaća najmanji dio nastave Hrvatskog jezika, ali sadržaj ovog dijela je itekako važan. Naime, ono podrazumijeva analizu i primjenu informacija iz različitih izvora poštujući tuđe vlasništvo, odnosno autorska prava. U današnjem svijetu je potreba biti informacijski, medijski i digitalno pismena osoba te sigurno, kreativno i kritički primjenjivati informacije kako bi se podigla svijest učenika i potakla ga na cjeloživotno učenje.

Kroz ovo se predmetno područje također nastoji utjecati na izgrađivanje vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta, ali i upoznavanje drugih kultura i vrijednosti te uvidjeti kako kultura ima veliku ulogu u oblikovanju identiteta učenika i razvijanje njegovih stavova.

Zastupljenost predmetnog područja Kultura i mediji u učenju i podučavanju zauzima 10 %.

Biologija

Biologija

Biologija

hrvatski
ORGANIZIRANOST ŽIVOGA SVIJETA
A

Organiziranost živoga svijeta objašnjava molekularno ustrojstvo, organizacijske razine od stanice do organizma, ekološke razine od populacije do biosfere kao i biološke subjekte bez stanične organizacije (viruse, viroide i prione). Objašnjava pojavu novih osobina sve složenijih sustava. Organizmi se razvrstavaju u pojedine sistematske kategorije prema zajedničkim osobinama, što omogućava razumijevanje različitih životnih sustava, prepoznavanje osobina vezanih za određeno stanište i razvijanje niza prilagodbi djelovanjem različitih ekoloških čimbenika.

PROCESI I MEĐUOVISNOSTI U ŽIVOME SVIJETU
B

Međusobna povezanost životnih sustava te usporedna morfologija i anatomija organizama razvija interes učenika za istraživanjem pojedinih skupina organizama i njihova položaja u okolišu. Za održavanje dinamičke ravnoteže sustava, organizmi su razvili različite mehanizme reagiranja na podražaje iz okoliša, različite prilagodbe na uvjete iz okoliša, te različite regulacijske mehanizme. Razmnožavanje, nasljeđivanje i djelovanje okolišnih čimbenika na nasljeđivanje stvaraju biološku raznolikosti te omogućuju opstanak života na Zemlji. Zbog prevelikog utjecaja čovjeka na dinamičku ravnotežu sustava, važno je kod učenika razvijati svijest o održivom razvoju te ih poticati na promišljeno i inovativno djelovanje u zaštiti prirode i okoliša. Nove organizacije živih bića, od najjednostavnijih do najsloženijih, upućuju na evolucijski poredak, međusobne odnose, sličnosti i razlike pojedinih životnih sustava. Međusobna povezanost životnih sustava te usporedna morfologija i anatomija organizama razvija interes učenika za istraživanjem pojedinih skupina organizama, njihova položaja u okolišu i razvoj tehnologija koje će omogućiti očuvanje istih. Utjecaj okoliša na genotip i fenotip organizama donosi nove spoznaje o važnosti poznavanja čimbenika nasljeđivanja.

ENERGIJA U ŽIVOME SVIJETU
C

Život na Zemlji ovisi o energiji koju organizmi pretvaraju i iskorištavaju na različite načine. Procesi izmjene tvari i procesi vezanja, oslobađanja i pretvorbe energije zbivaju se na svim organizacijskim razinama živoga svijeta, od stanice i organizma do ekosustava i biosfere. Energija je potrebna za funkcioniranje svih živih sustava, stoga njihovo održavanje i opstanak ovisi o njezinu konstantnom unosu, počevši od vezanja Sunčeve energije procesom fotosinteze do pretvorbi, skladištenja i iskorištavanja u nizu organizama, od proizvođača do razlagača. Živim je sustavima energija dragocjena, zbog čega je nastoje maksimalno iskoristiti.

PRIRODOZNANSTVENI PRISTUP
D

Prirodoznanstveni pristup međusobno povezuje prirodne znanosti i preduvjet je razumijevanja svijeta koji nas okružuje, a temelji se na promatranju i tumačenju pojava i procesa u prirodi. Nastavni predmet Biologija, kao i matična znanost iz koje proizlazi, počiva na primjeni prirodoznanstvene metodologije, a pojave u živome svijetu tumače se na osnovi znanstvenih dokaza. Današnje razumijevanje živoga svijeta rezultat je istraživanja brojnih znanstvenika, a njihova otkrića doprinose unaprjeđivanju kvalitete svakodnevnoga života jer se primjenjuju u različitim područjima ljudskih djelatnosti. Biološka pismenost obuhvaća razumijevanje znanstvenih spoznaja i teorija biologije, razvoj vještina i stavova povezanih s postavljanjem pitanja o živome svijetu te primjenu osnovnih principa znanstvenoga istraživanja pri donošenju zaključaka na osnovi prikupljenih dokaza. Time biološka pismenost, primjenjujući načela etičnosti, doprinosi razvoju građanske kompetencije koja je nužna za prosudbu pouzdanosti podataka i odlučivanje o vlastitim postupcima. Važno je upoznati i razvoj znanstvene misli i razumjeti njezino značenje u vrijeme nastanka - danas i u budućnosti. Biološka je pismenost utkana u cjelokupnu prirodoslovnu pismenost i njezina metodološka komponenta čini jasnu poveznicu s ostalim prirodoslovnim predmetima dajući temelj za upoznavanje i razumijevanje svih ostalih makrokoncepata u kurikulu nastavnoga predmeta Biologija.

Glazbena kultura/umjetnost

Glazbena kultura/umjetnost

Glazbena kultura/umjetnost

hrvatski
SLUŠANJE GLAZBE
A

Domena slušanja glazbe zastupljena je ravnopravno na svim odgojno-obrazovnim razinama i zato joj suvremena glazbena pedagogija daje veliko značenje. Slušanje glazbe na satu Glazbene kulture/umjetnosti treba biti aktivno te kao takvo postaje vrsta učenja koja omogućuje učenicima upoznavanje i bolje razumijevanje glazbe. Slušajući glazbu učenik ulazi u svijet zvukova, potiče maštu, kreativnost i razvija osjećaj za estetiku.

Učenik upoznaje i izgrađuje stav o određenom stilu, vrsti glazbe, žanru, različitim kulturama, glazbenim oblicima, glazbenim sastavnicama i skladateljima. Aktivnim slušanjem glazbe potiče se kritičko mišljenje i vrednovanje glazbe kroz razgovor, refleksiju, diskusiju i debatu. 

Za ovu domenu važno je odabrati kvalitetne skladbe i dobro osmisliti metodičke postupke kako bi slušanje glazbe učenicima stvorilo ugodu i pobudilo znatiželju, što otvara mogućnost traganja za novim i složenijim glazbenim iskustvima.

Za realizaciju ove domene koriste se audio i video zapisi te neposredni susreti s glazbom. 

STVARALAŠTVO I REPRODUKCIJA
B

U ovoj domeni učenici ulaze u svijet glazbe uz vlastiti angažman kroz sviranje, pjevanje, glazbene igre, improvizacije, brojalice i pokret uz glazbu. Na kojim će aktivnostima biti naglasak ovisi o uzrastu, sposobnostima i interesu učenika. 

Stvaralaštvo i reprodukcija potiče maštu i kreativnost, razvija glazbene sposobnosti i vještine (pjevanje, sviranje, osnovnu glazbenu pismenost), razvija motoriku, memoriju, jezične sposobnosti i intelektualnu znatiželju. 

Ova domena postavlja temelje za realizaciju izvannastavnih aktivnosti poput pjevačkog zbora, orkestra, vokalno-instrumentalnog sastava, plesne skupine, folklornog ansambla, skladanja i individualnog sviranja. Poboljšava društvenu interakciju, jača samopouzdanje, izgrađuje identitet, disciplinu, strpljenje i odgovornost. 

Zastupljenost ove domene u nastavnom procesu će varirati, ovisno o dobi učenika.

Za realizaciju ove domene potrebno je osigurati glazbala primjerena uzrastu učenika, npr. Orffov instrumentarij, boomwhackers, klavijaturu, računalni glazbeni program, itd. 

RAZUMIJEVANJE GLAZBE U KONTEKSTU
C

Domena Razumijevanje glazbe u kontekstu potiče razumijevanje i primjenu usvojenog znanja. Usko je povezana i isprepleće se sa domenom A i B s ciljem oblikovanja kulturnog, osobnog i socijalnog identiteta učenika te odgoja umjetničke publike. 

Ova domena potiče razvijanje glazbene teorije: osnove notnog zapisa, agogika, tonska građa, forma glazbenog djela, te ostale sastavnice glazbenog djela. Učenicima omogućuje raspoznavanje, uočavanje razlika, procjenu vrijednosti, tradicijske, regionalne i globalne kulturne baštine, stilskih razdoblja te različitih vrsta i žanrova glazbe. Potiče istraživanje različitih uloga glazbe, glazbenika i publike u društvu. Nadogradnjom različitih slojeva znanja učenik počinje vrednovati, stvarati kritički stav i analizirati glazbena djela te ih uspoređivati s ostalim umjetnostima i nastavnim predmetima. 

Domena Razumijevanje glazbe u kontekstu usko je povezana i prati kognitivni razvoj učenika tako da njena primjena nije podjednako zastupljena u svim razinama nastavnog procesa. 

Etika - oblasna struktura

Etika

Etika - oblasna struktura

hrvatski
Mitovi, religije i društvo
A

U okviru ove domene učenici usvajaju osnovna znanja o mitovima i religijama te njihovom utjecaju na nastanak i razvoj kultura i civilizacija. Spoznaju ulogu mitologije i religija u oblikovanju životne stvarnosti i moralnom razvoju pojedinca i društva. Razvijaju svijest o tome kakav utjecaj ima postojanje različitih religija na probleme suvremenog svijeta i odnose u društvu danas, te o tome kako su različite tradicije utjecale na kulturni razvoj društva u kojem žive. Usvajanje sadržaja u okviru ove domene pomoći će učenicima upoznati načine formiranja individualnih i kolektivnih identiteta, te da se na kritički i argumentiran način bave moralnim i etičkim problemima društva koji uključuju međuljudske odnose, nasije, rat, terorizam, siromaštvo i sl.

Antropologija, pravo i politika
B

Domena antropologija, pravo i politika obuhvaća teme koje se tiču pojedinca, društva i države, ljudskih prava i pokreta za zaštitu ljudskih prava, te suvremene prijetnje ljudskim pravima. U okviru ove domene učenici usvajaju i interpretiraju značenje temeljnih etičkih pojmova iz područja politike i prava, vrednuju odnos pojedinca, društvenih institucija i vlasti. Analiziraju probleme u reagiranju pojedinaca, društva, institucija i vlasti na nedemokratske pojave u društvu i rješava problem na razini etičke prosudbe, ispravno koristeći etičke pojmove ili koncepte. Prihvaćaju, organiziraju i primjenjuju etičke vrijednosti kao kriterij u promišljanju o pravima i slobodama drugih ljudi te u vlastitom djelovanju prema drugima.

Profesionalna etika, zanimanja i poslovanje
C

Unutar ove domene učenici usvajaju znanja o problemima vezanim uz zanimanja (struke), poslovanje, rad i tržište. Uče ispravno koristiti etičke pojmove koji se tiču profesija, što uključuje iskrenost, pouzdanost, transparentnost, odgovornost, povjerljivost, objektivnost, poštovanje, poštivanje zakona i lojalnost. Koristi zaključke moralne i etičke analize problema pojedinog zanimanja ili područja poslovanja u širenju svijesti o tim problemima i o mogućim rješenjima, te potiče na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima.

Čovjek suvremenog doba
D

U okviru četvrte domene učenici će se upoznati s bioetičkim predmetnim područjem. U ovoj domeni učeniku se postavlja izazov da razvijeni etički senzibilitet pretoče u konkretne aktivnosti kojima iskazuju skrb za dobrobit samih sebe, drugih ljudi, drugih živih bića, prirode i budućih generacija. U analizi moralnih i etičkih problema iz područja biomedicine te u oblikovanju svojih stajališta usvojit će i primjereno se koristiti pojmovima: život kao vrijednost, zdravlje kao vrijednost, smrt, dostojanstvo, pravo na život, sloboda odlučivanja, pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, prigovor savjesti i dužnost pomaganja, pravo na potomstvo/roditeljstvo, dobrobit, sreća, prihvaćanje gubitka i utjeha, odgovornost, ljubav, plemenitost, skrb, suosjećanje, empatija, altruizam, solidarnost.

Sociologija - oblasna struktura

Sociologija

Sociologija - oblasna struktura

hrvatski
Sociologija i znanost
A

Odnos sociologije i znanosti učenici će bolje razumjeti kroz usvajanje temeljnih pojmova sociologije i znanosti, osnovnih metoda istraživanja i socioloških perspektiva. Cilj je da se što ranije ovlada osnovnim sociološkim instrumentarijem (ključni pojmovi, perspektive i metode istraživanja) koji će onda predstavljati temelj za usvajanje, primjenu i analizu ostaloga gradiva.

Ovime se stvaraju preduvjeti za razumijevanje sociološkog pogleda na društvo te sposobnosti uočavanja i analize razlika sociološkog gledišta od gledišta drugih znanosti. Usvajanjem određenih činjenica i teorija, učenik će kroz proširivanje naučenog gradiva razviti sposobnost evaluacije informacija i kritičke analize izloženih teorija što će mu omogućiti multiperspektivno promatranje ostalih dijelova društvene strukture koji se obrađuju u sljedećim domenama. To će pomoći u izgradnji njihovih socijalnih i komunikacijskih kompetencija, te metakognitivnih vještina. Kroz ovakav pristup učenju, učenici razvijaju demokratske vrijednosti, toleranciju i bolje razumijevanje vlastitog položaja u društvu, kao i društvenih pojava i odnosa.

Pojedinac i društvo
B

U ovoj domeni je naglasak na izučavanju odnosa društvene strukture i socijalne akcije, odnosno socijalne statike i dinamike. Učenici će uvidjeti kako i oni kao pojedinci mijenjaju društvo i doprinose izgradnji kolektivnog identiteta, a kroz sudjelovanje u društvenim institucijama (obitelj, škola i sl.) oblikuju i vlastiti identitet.

Međuodnosi različitih društvenih struktura i njihov odnos prema pojedincu čine socijalnu mrežu koju će učenici bolje osvijestiti i razumjeti nakon savladavanja gradiva unutar ove domene. Analizom kulture, socijalizacije i drugih društvenih fenomena učenici će bolje razumjeti odnos socijalnog i individualnog, odnosno pojedinca i društva, a uvidjet će i nužnost prilagodbe sve bržim društveno-tehnološkim promjenama. Multiperspektivno promatranje i analiza pojmova u ovoj domeni pomoću već usvojenog sociološkog instrumentarija će značajno doprinijeti izgradnji socijalnih i komunikacijskih kompetencija učenika. Ovime se potiče razvijanje svijesti o vlastitom društvenom, kulturnom (i osobnom) identitetu te uvažavanje drugih identiteta.  

Izazovi suvremenoga društva
C

Domena će omogućiti učeniku razumijevanje složenosti suvremenoga društva, kao i pristup proučavanju društva na njemu zanimljiv i prihvatljiv način. Virtualni identiteti, masovni mediji i globalizacijski procesi predstavljaju teme koje će zainteresirati učenike, a njihovo razumijevanje je moguće tek nakon usvajanja nekih komponenti iz prethodnih domena. Unutar ove domene će učeniku postati puno jasnija svrha samog učenja i podučavanja sociologije u kontekstu suvremenog društva, a kroz analizu sadržaja različitih medija, učenici će dodatno unaprijediti svoje jezično-komunikacijske kompetencije i razvijati medijsku pismenost. Međuodnosi različitih dijelova društvene strukture i povezanost različitih kulturnih identiteta su važni za razumijevanje odnosa globalnog i lokalnog.

Mehanizmi društvene promjene i 'konzerviranja' društvenih odnosa koje je učenik već upoznao unutar prethodne domene, ovdje mu omogućuju bolje razumijevanje suvremenog društva i njegovih sastavnica. Uočavanje i analiza globalnih i lokalnih rizika će pomoći učenicima da postanu zdraviji, odgovorniji i produktivniji članovi zajednice.

Konačno, unutar ove domene učenici će koristiti različite izvore informacija i procjenjivati njihovu relevantnost, što su vještine neophodne za život u suvremenom društvu.

Logika - oblasna struktura

Logika

Logika - oblasna struktura

hrvatski
Logika, filozofija, znanost i agumentacija
A

Unutar ove domene učenik će usvojiti temeljne pojmove logike, doznati nešto više o njenom povijesnom razvoju i uvidjeti zašto je logika važna za svaku znanost. Ovime se nastoji bolje povezati određene sadržaje društveno-humanističkog područja, napose sociologije koja se u uvodnom dijelu bavi sličnim razmatranjima iz sociološke perspektive. Upoznavanje osnovnih pravila argumentacije moguće je čak i prije detaljnog upoznavanja (ne)valjanih oblika misli jer mnoge od tih oblika učenici spontano koriste u svakodnevnom mišljenju i izražavanju. Korištenje tih sadržaja će olakšati usvajanje njihove forme kroz naredne domene. Logiku ne bi trebalo promatrati potpuno izdvojeno od filozofskih pitanja i problema jer se kroz povijest logika često smatrala pripremom i nužnim uvjetom za bavljenje filozofijom, a danas je poznavanje njenih osnovnih principa nužan uvjet sudjelovanja u znanstvenoj ili bilo kakvoj drugoj argumentiranoj raspravi. Sadržaji iz ove domene će učenicima pomoći da bolje razumiju odnos misli, svijesti, spoznaje i svijeta.

Oblici valjane misli
B

U okviru ove domene učenici će bolje razumjeti i biti sposobniji primijeniti različite oblike valjanih misli, počevši od onih najjednostavnijih (pojmova) pa sve do najsloženijih (dokaza). Različite vrste sudova su osnova naše komunikacije i za snalaženje u svakodnevnom životu je vrlo važno da učenik relativno brzo može procijeniti uvjete istinitosti nekog suda. Razlikovanjem formalne od materijalne istine učenici će bolje razumjeti principe dokazivanja u različitim znanostima i steći određena predznanja koja su nužna za savladavanje sadržaja povezanih s jezicima logike. Sintezom jednostavnijih oblika misli u one složenije i analizom složenijih oblika misli učenik će razviti sposobnost bržeg rješavanja problema i lakše pronalaziti različite načine rješavanja sličnih problema. Poznavanjem uvjeta konzistentnosti i izvođenja jednih tvrdnji iz drugih, učenik će nadograditi sadržaje iz prve domene i bolje povezati pojmove formalne i materijalne istine. Usvajanjem i primjenom osnovnih oblika valjanje misli učenici će u konačnici razviti i unaprijediti logička umijeća nužna za normalno funkcioniranje u suvremenim društvima.

Običan jezik i jezici logike
C

Ova domena je iznimno važna za proširivanje znanja o oblicima valjane misli, ona će učenicima dati uvid u alate kojima puno preciznije mogu izraziti svoje misli.
Ovdje je osobito važno da učenici usvoje osnovnu sintaksu logičkih jezika jer ona je ujedno i nužan uvjet za dokazivanje valjanosti nekih oblika misli.

Učenici će razviti svijest o tome kako se jedni te isti logički oblici mogu izraziti na vrlo različite načine u prirodnom jeziku i kako su logički jezici samo jedan od alata logičke analize spomenutih oblika.
Tek usvajanjem sadržaja iz ove domene učenici će moći uspješno odvajati formu od sadržaja, odnosno oblike valjanih misli od samog mišljenja (formalnu od materijalne istine). Učenici će bolje razumjeti zašto se razvila potreba za logičkim jezicima, važnost tih jezika i njihovu povezanost s drugim znanostima.

Savladavanjem ovih jezika učenici će dodatno razviti jezično-komunikacijske, matematičke i digitalne kompetencije.

Metodologija
D

Metode spoznaje su dio logike koji je više povezan sa sadržajnom istinom i svakodnevnim životom, stoga će učeniku biti manje apstraktan od prethodnih dijelova, no nužno je učenike upoznati s valjanim oblicima misli da bi se moglo govoriti o metodama utemeljenja tih misli. Pored općih metoda spoznaje u znanosti, unutar ove domene učenici će bolje razumjeti metode formiranja i ekspliciranja pojma (definicija, divizija), te metode utemeljenja složenijih oblika valjanih misli (induktivna i deduktivna metoda).

Ova domena predstavlja svojevrsnu sintezu do tad usvojenog gradiva i ima za cilj povećati sposobnost i spremnost učenika da primjenjuju logička znanja i vještine u svakodnevnom životu. Savladavanjem gradiva unutar ove domene učenici će biti sposobniji kritički analizirati sadržaj različitih tekstova, od medijskog sadržaja i političkih rasprava do lekcija iz udžbenika i znanstvenih radova, što će bitno doprinijeti razvoju jezično-komunikacijskih kompetencija i kritičkog mišljenja kod učenika.

Geografija - oblasna struktura

Geografija

Geografija - oblasna struktura

hrvatski
Geografski prostorni identitet
A

Temeljni je geografski koncept koji obuhvaća prostor kao okvir svih geografskih istraživanja, regiju kao područje koje karakteriziraju određena obilježja te mjesto kao dio prostora kojemu su ljudi svojim aktivnostima ugradili značenja. Geografski prostorni identitet uključuje i stanovništvo i njegove strukture te kulturne fenomene i način života koji iz njega proizlaze te, u konačnici, nacionalni identitet i svijest o važnosti izrastanja u odgovornoga i savjesnog građanina

Prostorne pojave, procesi i promjene
B

Složen je koncept koji obuhvaća razumijevanje prostornih rasporeda (distribucija) različitih elemenata prirodne osnove i društvene nadgradnje, prepoznavanje i razumijevanje mogućih obrazaca u tim distribucijama, njihovih međusobnih veza i naposljetku promjena tih distribucija, obrazaca i međuodnosa tijekom vremena.

Održivi razvoj
C

Treći aktualni koncept, podrazumijeva razvoj u skladu s ograničenim izvorima energije i sirovina te općenito s prirodom u kojoj je čovjek važan čimbenik različitih ekosustava. Koncept održivi razvoj možemo promatrati s tri aspekta: društvenoga, ekološkog i ekonomskog.

Regionalni prostorni obuhvat
D

Kroz sadržaj u ovom konceptu učenik stječe znanja o Bosni i Hercegovini, susjednim zemljama, Europi i izvanvanevropskim kontinentima, te upoznaje različite kulture, tradicije i običaje. Proučavanjem regija i razlika između njih učenik upoznaje regionalne probleme, ali i globalnu sliku Svijeta. Učenik će moći prepoznati pozitivan razvoj regija Svijeta i čimbenike koji na njega utječu, prihvaćajući pozitivna kretanja širom Svijeta. Ova oblast kroz kritičko razmišljanje analizira i valorizira prirodne i društvene pojave i procese koji formiraju kompleksne i jedinstvene prostorne organizacije više i niže razine, koje su prostorno i vremenski raznolike.