Predmet Tjelesna i zdravstvena kultura ima primarnu svrhu podučiti i motivirati učenike za cjeloživotnu, sa zdravljem povezanu tjelesnu aktivnost i druge segmente zdravog životnog stila. Obzirom da je osnovni cilj i glavni ishod vezan ne samo uz trenutnu nego u prvom redu cjeloživotnu tjelesnu aktivnost, vrednovanje učinkovitosti nastavnog procesa u TZK-u je specifično i u odnosu na druge predmete otežano. Nažalost, nije moguće cjeloživotno praćenje učeničkog zdravog životnog stila, ali pedagoški ideal i pretpostavka je da će tjelesno i zdravstveno odgojen učenik kroz cijeli svoj život:
- primjenjivati motorička i teoretska znanja koja je stekao na satima TZK-a
- držati na visokoj razini svoje, uz zdravstveni fitnes vezane, motoričke sposobnosti (aerobna izdržljivost, jakost, pokretljivost) i morfološka obilježja (niska razina masnog tkiva i visoka razina mišićne mase)
- koristiti različite kineziološke aktivnosti i u svrhu igranja, zabave, rekreacije, boljeg socijalnog života, smislenog provođenja slobodnog vremena po mogućnosti u prirodi
- živjeti općenito zdravim životnim stilom
- zdravo se hraniti, ne pušiti i ne piti, koristiti antistresne strategije, imati kvalitetnu higijenu spavanja, redovito se liječnički kontrolirati,…
Izrazito je važno da proces vrednovanja (ocjenjivanja ili davanja povratnih informacija) za vrijeme učeničkog školovanja ne utječe negativno na vjerojatnost ostvarivanja iznad navedenih cjeloživotnih ciljeva i ishoda ovog predmeta. Stoga ocjene ili kritike od strane učitelja/nastavnika moraju biti u prvom redu u funkciji poticanja učenika na pozitivne emocije, stavove i navike vezane uz tjelesno aktivan i zdrav životni stil. Npr. ukoliko učenik nije iz opravdanih razloga uspio usvojiti dovoljno dobro motorička znanja stoga što ima slabiju koordinaciju ili nije uspio dovoljno razviti motoričke sposobnosti i/ili reducirati masno tkivo zbog svoje genetike, kontraproduktivno je vrednovati ga lošijom ocjenom ako se on trudio napredovati, ako je tjelesno aktivan i živi zdravim životnim stilom.
Elementi vrednovanja u TZK-u proizlaze iz prethodno navedenog i odnose se konkretno na vrednovanje:
- Kvalitete usvojenosti i usavršenosti motoričkih i teoretskih kinezioloških znanja
- Razine napretka u razvijenosti motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i morfološkim transformacijama
- Navika tjelesno aktivnog i zdravog životnog stila.
Budući da vrednovanje mora biti u funkciji ostvarenja ishoda, važno je kod ocjenjivanja veći naglasak staviti na ona motorička znanja koja su više važna za budući život učenika (npr. pravilna tehnika trčanja i hodanja, pravilna tehnika izvedbe vježbi za poboljšanje motoričkih sposobnosti,…) i ona koja imaju veću vjerojatnost cjeloživotne primjene od strane učenika (oni sportovi ili kineziološke aktivnosti koje učenik preferira, koje ima mogućnosti lakše koristiti zbog toga što ne zahtijevaju teško dostupnu opremu, broj sudionika i slično).
Vrednovanje je poticaj i učitelj/nastavnik mora iskoristiti svaku opravdanu mogućnost da učenika nagradi dobrom ocjenom ili zasluženom pohvalom kako bi ga motivirao da ustraje (ne samo za aktivnosti na nastavi TZK-a, nego i za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti). Učenik koji ide na neku od školskih sportskih sekcija treba biti nagrađen odličnom ocjenom. Također, ako sudjeluje na međurazrednim i međuškolskim sportskim natjecanjima ili nenatjecateljskim kineziološkim aktivnostima (npr. biciklijada i drugi). Učenik koji redovito trenira u nekom sportskom klubu ili fitnes klubu ima puno veći tjedni fond sati tjelesne aktivnosti nego na samoj nastavi TZK-a. Sudjelovanje učenika u sportskim ligama i vježbanje u fitnes centrima, te vježbanje u slobodnom vremenu su bitni ciljevi TZK-a i trebaju biti domaća zadaća svakom učeniku čije izvršenje treba biti nagrađeno odličnom ocjenom za aktivnost u okviru jednog polugodišta. Također, oni učenici koji su svoje životne potrebe podredili tjelesnoj aktivnosti, npr. da u školu udaljenu kilometrima dolaze biciklom ili hodanjem umjesto javnim prijevozom, trebaju biti nagrađeni za tjelesno aktivan i ekološki osviješten pristup životu.
Za neke od navedenih dijelova ocjenjivanja može biti problem njihova praćenja od strane učitelja/nastavnika. Uglavnom, postoje mogućnosti da učenik dokaže iskaznicom da je član sportskog ili fitnes kluba. Naravno da učitelj/nastavnik može provjeriti znanja tog učenika iz tog sporta ili fitnes sadržaja i time imati dokaz njegova sudjelovanja.
Kada je u pitanju redovito vježbanje doma, ono je izrazito poželjno i bez obzira na sve ostalo iznad navedeno cilj je da svaki učenik redovito radi na poboljšanju svoje aerobne izdržljivosti, jakosti i pokretljivosti. Budući da ove tri motoričke sposobnosti nisu visoko genetski uvjetovane, učenik koji ih redovito vježba kući će najčešće moći demonstrirati i višu razinu rezultata što treba nagraditi odgovarajućom ocjenom i verbalnom nagradom odnosno pohvalom. Za neke učenike ocjena iz TZK-a nije problem i nema veliku važnost, ali pohvala pred cijelim razredom, razredniku i roditeljima mu može biti velik poticaj da ustraje.
Pretilost je bolest i veliki problem u suvremenom svijetu. Stoga je važan cilj i ishod da učenik drži svoj sastav tijela na poželjnoj razini. Naravno da učitelj/nastavnik neće dati negativnu ocjenu učeniku ako je povećao svoju potkožnu mast, ali ako ju je uspio značajno reducirati treba ga nagraditi i ocjenom i pohvalom.
Ocjenjivanje motoričkih sposobnosti prema zadanim normama nije preporučljivo jer neki učenici zbog svojih genetskih limita ne mogu dostići norme, ali zato oni koji mogu i oni koji značajno napreduju trebaju biti za to biti nagrađeni i ocjenom.
Formativno vrednovanje je pedagoška novost i suvremenost u drugim predmetima ali u TZK-u ono funkcionira oduvijek. Inicijalno mjerenje i tranzitivna mjerenja morfologije i motorike spadaju u formativno praćenje te daju informaciju o stanju i napretku učenika. I finalno mjerenje ima formativni karakter iako može imati i sumativnu ulogu. Elementi vrednovanja nisu jednako zastupljeni pri donošenju zaključne ocjene. U zaključnoj ocjeni motorička znanja mogu npr. činiti ukupno 40%, motorička dostignuća 10%, a tjelesna aktivnost i odgojni učinci 50% ukupne vrijednosti zaključne ocjene.
Formativno vrednovanje u kontekstu stjecanja motoričkih znanja je konstantan dio procesa učenja jer učitelj/nastavnik TZK-a konstantno daje povratnu informaciju učeniku što je kod nekog elementa tehnike dobro izveo a što treba ispraviti.
TZK za učenike ne smije biti stresan nego relaksirajući i zabavan predmet kako bi ga zavoljeli i ponijeli u život pozitivne emocije prema svemu što ovaj predmet promovira i potiče. Stoga je i kod sumativnog vrednovanja (ocjenjivanja) važno, kad god je to moguće, odraditi ga usporedo. Npr. dok učenik vježba neki element tehnike prijatno ga iznenaditi onog trenutka kad to bude za ocjenu odličan i tako izbjeći za učenike iz drugih predmeta uvjetovani stres službenog ocjenjivanja.
Također, nema razloga da pri ocjenjivanju motoričkih znanja učenik nema mogućnost većeg broja ponavljanja ili pokušaja, ali i mogućnost naknadnog popravljanja ocjene jer cilj TZK-a nije uloviti učenika da ne zna i kazniti ga lošom ocjenom jer na vrijeme nije stekao neku motoričku vještinu, sposobnost ili dostignuće. Logično je ostaviti mogućnost učeniku da prije kraja obrazovnog razdoblja ili kraja nastavne godine ispravi slabu ocjenu ako je uspio u međuvremenu dostići ciljanu razinu.
Ocjenjivanje u TZK-u mora biti u funkciji poticanja učenika na tjelesno aktivan i zdrav životni stil.