Kako bi se poduzetnička ključna kompetencija integrirala u školsko učenje, zadatak učitelja/nastavnika je stvoriti poticajno okruženje za podučavanje i učenje koje će biti motivirajuće za svakog pojedinog učenika. Razvoj poduzetničke ključne kompetencije zahtjeva individualizirani pristup svakom učeniku kako bi  postigao svoj puni potencijal s obzirom na osobine ličnosti te iskustva i navike s kojima dolazi.

Škola u potpunosti treba biti otvorena za suradnju. Pri tome govorimo o suradnji u školi i suradnji s društvenom zajednicom. Svi djelatnici škole, bez obzira jesu li u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima ili ne, trebaju surađivati u smislu ostvarivanja zajedničkog cilja i vizije, razmjene informacija i podrške kako bi se Poduzetnost kao međupredmetna tema integrirala u školsko učenje. Isto tako, škola se treba u potpunosti otvoriti za suradnju s vanjskim partnerima pri čemu se ne smije ograničiti samo na jednu populaciju (poslovni subjekti, nevladin sektor, školska populacija i slično), već treba surađivati s pripadnicima svih slojeva, generacija, djelatnosti i uloga u društvu. Učenik je, pri tome, aktivno uključen, bilo da radi individualno, u timu ili na aktivnostima na razini razrednog projekta. Prednost takvog učenja je trenutačna primjena onoga što je naučeno, učenje praktičnih vještina funkcionalnih u osobnom i poslovnom životu.

Uloga učitelja/nastavnika bitno se mijenja. Učitelji/nastavnici postaju moderatori odgojno-obrazovnog procesa. U dosadašnjem, tradicionalnom načinu podučavanja i učenja  glavna odrednica je bila učiteljevo/nastavnikovo izlaganje primjenom verbalnih metoda, kao i dominantan status koji učenicima pruža gotovo sve informacije uz visok stupanj vođenja učeničkog spoznajnog procesa i njihovu nedovoljnu aktivnost. Takav način podučavanja i učenja treba zamijeniti na način da umjesto učiteljeva/nastavnikova izlaganja prevladava otkrivanje učenika, umjesto učiteljeva/nastavnikova podučavanja prevladava samostalno učenje učenika, umjesto izlaganja problema – samostalno (ili grupno) rješavanje problema, umjesto istomišljenja – divergentno, stvaralačko mišljenje itd. Nove spoznaje treba temeljiti na postojećim znanjima i iskustvima te zahtijevati primjenu. Učenje je nužno povezati sa stvarnim životom i pokazati primjenu razvijenih kompetencija u školskom učenju na konkretnim primjerima i svakodnevnim životnim situacijama.

Kako bi se postigla aktivna uloga i osobna odgovornost učenika potrebno je tradicionalne metode učenja i podučavanja koje se vežu uz razred i udžbeničko gradivo zamijeniti aktivnim i suvremenim metodama usmjerenim na primjenu. Ishode je moguće realizirati individualnim i timskim radom učenika gdje se posebna prednost daje suradničkom učenju. U suradničkom učenju učenici grupirani u skupine dolaze s različitim razinama znanja i sposobnostima i uče zajedno. Uspjeh cjelokupne grupe ovisi od uspjeha svakog pojedinog učenika, a uspjeh jednog učenika unutar grupe pomaže drugom učeniku da bude uspješniji. Pri tome učenici preuzimaju odgovornost za vlastito učenje. Suradničko učenje je moguće ostvariti primjenom aktivnih metoda kao što su: projektni rad, istraživanje, rasprava, oluja mozgova, obrnuta oluja mozgova, metoda velikog sna, simulacija, Gordonova metoda, metoda zapisivanja misli, metoda slučajne veze, metoda kontrolnih listi, učenje putem rješavanja problema, rad na tekstu, ilustraciji ili problemskoj situaciji, anketa, centri učenja i slično.

Vrijeme za realizaciju ishoda nije ograničeno niti definirano. Na slobodnoj procjeni učitelja/nastavnika, te se na njegovoj fleksibilnosti i kreativnosti temelji odluka kada će  realizirati ishod i koliko vremena će mu biti potrebno za realizaciju, kao i uz koje predmetne ishode će povezivati ishod ove međupredmetne teme i hoće li vezati s ishodima iz različitih predmeta. Naglasak je na mjestu realizacije ishoda. Učionica služi kao svojevrsni središnji centar učenja i podučavanja u smislu da se tu organizira rad učenika, vrše dogovori, daju upute, te kompletiraju prikupljeni podaci, informacije, radni zadaci i slično, o njima se raspravlja i razmjenjuje mišljenje. Rad učenika je usmjeren na okruženje (školsko i društveno okruženje) i suradnju s različitim partnerima. Realizacija ishoda zahtjeva terenski rad, posjete, intervju, istraživanje, te je veoma bitno poticati korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Na taj način se osigurava postizanje vještina pronalaženja različitih informacija iz različitih izvora informiranja, približavanje svakodnevnoj praksi i primjena kako u svakodnevnom, tako i u poslovnom životu.

Za realizaciju ishoda ove međupredmetne teme potrebno je planirati materijalne i druge resurse (potrošni materijal, prijevoz, prostor i slično). Poduzetnost, u jednom djelu, podrazumijeva planiranje, ekonomično i učinkovito korištenje i upravljanje resursima, stoga učenicima trebamo prepustiti predlaganje rješenja u smislu koji su nam resursi potrebni i kako ih pribaviti  pa i samo pribavljanje resursa.