Hrvatski jezik je materinski jezik Hrvata te jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. Osposobljenost učenika za komunikaciju na hrvatskom standardnom jeziku ključna je za učenje svih nastavnih predmeta. Povezujući organski idiom i hrvatski standardni jezik, učenici stječu komunikacijsko-jezične vještine te osnove čitalačke, medijske, informacijske i međukulturne pismenosti. Svrha učenja i podučavanja predmeta Hrvatski jezik jeste osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom odnosno usvajanje znanja o jeziku kao sustavu. Čitanje i upoznavanje književnosti učeniku omogućuje stjecanje književnog znanja, književne kulture, slobodno izražavanje misli, osjećaja i stavova, a čitanjem hrvatske književnosti spoznaje vlastiti jezično-kulturni i nacionalni identitet.
Podučavanjem predmeta Hrvatski jezik na svim razinama obrazovanja ostvaruju se ciljevi određeni Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi i Zakonom o odgoju i obrazovanju u srednjoj školi te se učenici osposobljavaju za cjeloživotno učenje u suvremenom svijetu.
Učenje i podučavanje Hrvatskog jezika potiče i osigurava kod učenika sposobnost komunikacije na materinskom jeziku i međukulturne komunikacije, sposobnost kulture izražavanja, kreativnost i potrebu za istraživanjem, osjećaj za estetske vrijednosti, preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje, sposobnost kritičkog i logičkog razmišljanja te sigurno korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije, što doprinosi njegovom cjelovitom razvoju, uspješnom školovanju, cjeloživotnom učenju te kritičkom odnosu prema nizu pojava u društvu i poslovnom svijetu.
Učenik ovladava temeljnim jezičnim vještinama slušanja, govorenja, čitanja i pisanja koje se ostvaruju njihovim međudjelovanjem te primanjem, razumijevanjem, vrednovanjem i stvaranjem različitih govornih i pisanih tekstova svjesnom primjenom komunikacijskih strategija. Učenik se osposobljava za učinkovito usmeno i pismeno izražavanje poštujući norme hrvatskog standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije.
Podučavanje predmeta Hrvatski jezik doprinosi osobnom razvoju učenika i razvoju njegovih socijalnih vještina, poželjnih oblika ponašanja učenika kao pojedinca i aktivnog člana društva. Slušanjem odnosno čitanjem različitih vrsta tekstova iz različitih izvora učenik razvija znanja, vještine i stavove koji mu omogućuju da pretvori ideje u aktivnosti. Odgovornim i stvaralačkim korištenjem informacijskih i komunikacijskih tehnologija u nastavi Hrvatskog jezika učenika se potiče na cjeloživotno učenje u suvremenom svijetu.
Hrvatski jezik pripada jezično-komunikacijskom području zajedno sa stranim jezicima s kojima je usko povezan, s obzirom na to da je poznavanje materinskog jezika važan preduvjet za učenje stranih jezika. Predmet je povezan i s predmetima društveno-humanističkog područja, a osobito s nastavom povijesti s obzirom na to da povijesna zbivanja izravno utječu na razvoj jezika. Izučavanje kulturno-povijesnih razdoblja poveznica je s predmetima iz umjetničkog područja.
Primjenom suvremenih koncepcija učenja i podučavanja učenika se stavlja u središte pozornosti, nastavni proces je prilagođen njegovim interesima, potrebama i sposobnostima te ga se potiče na samoaktivnost i na interakciju s drugima u procesu učenja. Nastava Hrvatskog jezika osposobljava učenika za cjeloživotno učenje te postupno preuzimanje brige i odgovornosti za vlastiti razvoj i život u suvremenom društvu.
Hrvatski jezik se podučava kao obvezan predmet na svim odgojno-obrazovnim razinama, odnosno u svim razredima osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.