Svrha učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Logika u srednjoj školi jest omogućiti učenicima bolje razumijevanje kriterija valjanog mišljenja, te podići njihovu svijest o potrebi usklađivanja vlastitog mišljenja s tim kriterijima.
Sposobnost prepoznavanja i iskazivanja valjanog mišljenja je preduvjet sudjelovanja u bilo kakvoj argumentiranoj raspravi unutar znanosti ili svakodnevnog života.
Logika se uči i poučava u srednjoj školi, u ciljem boljeg razumijevanja znanstvenih teorija, kao i razvijanja svijesti učenika o njenom utjecaju na znanost, moral i svakodnevni život.
Logička umijeća olakšavaju učenje i obogaćuju ga, ujedno predstavljaju temelj racionalnog pogleda na svijet, pretpostavka su cjeloživotnog učenja i snalaženja u suvremenom svijetu, što logiku čini jednom od okosnica modernog obrazovanja
Ovim predmetom se kod učenika potiče kreativno i kritičko mišljenje, razvijaju komunikacijske sposobnosti, kao i sposobnost pronalaženja, selektiranja i vrednovanja informacija koje mogu poslužiti kao osnova za donošenje utemeljenih zaključaka o nekoj temi.
Upotrebom simboličkog jezika učenici značajno poboljšavaju svoje tehničke sposobnosti koje će im poboljšati snalaženje u suvremenom svijetu, a ujedno ih učiti kako preciznije iskazati svoje misli. Upoznavanje učenika s temeljnim pojmovima logike (logika, pojam, sud, zaključak, dokaz, indukcija, dedukcija, valjanost, istinitost, metoda i dr.) i oblicima valjanih misli pomaže da oni lakše uvjere druge u ispravnost vlastitih razmišljanja, kao i da lakše prihvate obrazložena mišljenja drugih i razgraniče logičke pogreške od valjanih argumenata, dok metode spoznaje predstavljaju osnovu razvoja metakognitivnih kompetencija učenika.
Zbog naravi logike, ona predstavlja integrativni predmet pa je moguće pronaći korelacije sa svim predmetima i međupredmetnim temama, no najvažnije je spomenuti povezanost s nastavnim predmetima: Filozofija (razvila se kao jedna od njenih disciplina), Matematika (osobito algebra, skupovi i aksiomatika), Informatika (simbolički jezik kao inspiracija i temelj za programske jezike), Psihologija (misao, mišljenje, stavovi i uvjeravanja) i Hrvatski jezik i književnost (veza 'prirodnog' i simboličkog jezika).
Logika kao filozofska disciplina pripada društveno-humanističkom području, no mnogi taj predmet svrstavaju i u matematičko područje zbog pokušaja svođenja logike na matematiku (i obrnuto), što je osobito izraženo u simboličkoj logici. Izbjegavajući te rasprave možemo kazati da logika svoje mjesto ima unutar društveno-humanističkog, kao i unutar matematičkog područja.
Suvremene koncepcije učenja i poučavanja logike vide nastavnika kao moderatora nastavnog procesa u kojem je učenik promatran kao ključan sudionik tog procesa, te dobrim dijelom i sam utječe na to kakva iskustva učenja će doživjeti tijekom nastave.
Nastavnik treba omogućiti učenicima upoznavanje s kriterijima valjanog mišljenja, no na učeniku je pokazati spremnost da te kriterije zaista usvoji i primjeni prilikom svog uključivanja u nastavu, kao i u svakodnevnom životu.
Predmet se temelji na aktivnim metodama učenja i podučavanja, kao što su učenje putem rješavanja problema, rad u grupama, dijalog, izrada različitih dijagrama (kad je moguće i prikladno s pomoću informatičkih pomagala), istraživanje i sl.
Predmet Logika se dominantno poučava u trećoj godini gimnazijskog obrazovanja, iako postoji kao izborni predmet i unutar nekih strukovnih programa. Najčešći ukupni godišnji fond sati je 35 (predviđeno je da se nastava izvodi jednom tjedno).