U skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje jezičnim opusom. Sposobnost razumijevanja te usmenoga i pismenog iznošenja informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima temelj je takve komunikacije. 

Odgojno-obrazovni ishodi proizišli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija temelje se na: 

• usvajanju znanja o njemačkom jeziku (rječnik, gramatika, pravopis, izgovor, stilovi i registri govorenoga i pisanog izričaja u njemačkome jeziku; obilježja tekstnih vrsta, načini planiranja i strukturiranja tekstova, načini prikladnoga ostvarenja jezičnih funkcija u interakciji).
• razvijanju sposobnosti i ovladavanju vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu (sposobnosti i vještine koje omogućuju slušanje i razumijevanje poruka, govorenje, čitanje, razumijevanje i pisanje tekstova, jezično posredovanje).
• jezično posredovanje (jezična medijacija) jest složena jezična djelatnost koja uključuje istovremeno ili naizmjenično jezično primanje (recepciju) i proizvodnju (produkciju). U usmenome jezičnom posredovanju jedna osoba omogućuje međudjelovanje drugih osoba koje ne govore isti jezik.
• pismeno ili kombinirano jezično posredovanje podrazumijeva sažimanje ili prevođenje više pisanih ili govorenih tekstova u skladu s kulturološkim obilježjima zemlje ciljnoga jezika za potrebe druge osobe. Razvojem komunikacijske jezične sposobnosti, kao procesa izražavanja svoga identiteta i razumijevanja identiteta svoga sugovornika, potiče se socijalizacija i cjelokupan razvoj osobnosti učenika. Stjecanjem navedene kompetencije potiče se razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, intelektualna znatiželja, kreativnost i interes za učenjem jezika.

Razvojem procesa globalizacije, digitalnog gospodarstva i društava stvara se potreba za komunikacijom  u višejezičnome i višekulturnome svijetu te se time postavljaju određena očekivanja koja trebaju ispuniti obrazovni sustavi uvrštavanjem višejezičnosti i međukulturnosti u nastavni predmet Njemački jezik na svim razinama obrazovanja, kako bi se doprinijelo učenikovoj spoznaji o važnosti prihvaćanja i učenja o postojećim kulturološkim različitostima. 

Međukulturna komunikacijska kompetencija podrazumijeva razumijevanje i komuniciranje među govornicima njemačkoga jezika različitoga kulturnog podrijetla. Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ovog predmetnog područja učenik postaje međukulturno kompetentan što znači da je:

1. sposoban objektivno sagledati sličnosti i razlike među kulturama - sposoban učinkovito i primjereno kontekstu komunicirati s izvornim i neizvornim govornicima njemačkoga jezika, što dovodi do uvažavanja sugovornika različitih kulturnih identiteta i izgrađivanja skladnih međukulturnih odnosa. U tom smislu je poželjno koristiti literarne sadržaje koji najvjernije oslikavaju univerzalne poveznice između različitih kultura i promovirajući trajne humanističke vrijednosti.
2. empatičan, prilagodljiv i otvoren za razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje govornika njemačkoga jezika i njihove kulture.

Razvoj međukulturne komunikacijske kompetencije pomaže učeniku odbaciti predrasude i osnažuje ga u sprečavanju diskriminacije i nenasilnog rješavanja sukoba te doprinosi razumijevanju, proširivanju i produbljivanju učenikova pogleda na svijet, što mu omogućuje uspješno sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u stvarnome i digitalnome okružju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljivost.

Kroz ovo predmetno područje upoznaje se i usvaja sadržaj o povijesti i kulturi, činjenice o ključnim događajima,  najvažnijim osobama i njihovim postignućima glede zemljoznanstva njemačkog govornog područja.

Samostalno ovladavanje jezikom čine samostalno učenje stranog jezika i medijska pismenost. O samostalnom učenju jezika  govorimo kad učenici sami donose odluke o svom učenju. Učenik  je svjestan procesa i ritma učenja koji odgovaraju  njegovom tipu i stilu učenja. Takva nastava potiče individualnost učenika, što ne znači da je učenik prepušten sebi. Primjenom raznolikih metoda i stimuliranjem više kanala percepcije (jezično primanje) tijekom nastavnog procesa učenik postaje svjestan svojih individualnih potreba i vlastitog tipa učenja. Samostalnost učenja  ostvaruje  se reflektiranjem vlastitog učenja, a postiže se  primjenom različitih metoda, strategija i tehnika učenja. 

Samostalnost u ovladavanju jezikom podržava učenikov afektivni i kognitivni razvoj te posebno naglašava njegovu ulogu u učenju jezika. Samostalan učenik planira, organizira, prati i vrednuje svoje učenje, razvija motivaciju, ustrajan je i pozitivan u učenju i radu, što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva. Samostalnost u ovladavanju jezikom ogleda se uostalom i u samoprocjeni svojega znanja što je ujedno odlika samostalnosti u učenju stranog jezika i vrednovanja kao učenje. Za realnu samoprocjenu znanja neophodna je sustavna refleksija koja se kontinuirano uvježbava uz primjenu odgovarajućih strategija uz potporu nastavnika.  

Autonomija u učenju ne podrazumijeva isključivo samostalan rad, nego jačanje socijalnih kompetencija kroz različite oblike partnerskog ili tandemskog, timskog i grupnog rada, ali s ciljem postizanja autonomije u učenju, čime se ostvaruju međupredmetne teme Poduzetnost i Građanski odgoj i obrazovanje. 

Unutar predmetnog područja ostvaruju se  međupredmetne teme:

1. Građanski odgoj i obrazovanje
2. Poduzetnost 
3. Osobni i socijalni razvoj 
4. Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije.

Korelacija s ostalim nastavnim predmetima je moguća i poželjna. Pod korelacijom s drugim predmetima podrazumijeva se pristup kojim se u nastavu njemačkog jezika integriraju sadržaji različitih nastavnih predmeta, to jest područja, u cilju potpunog, svrsishodnog i cjeloživotnog učenja koje je primjenjivo u svakodnevnim životnim situacijama. Potrebno je definirati korelacijsko-integracijski sustav s obilježjima koja donosi sa sobom. Nastava se njemačkog jezika dade povezati s književnošću, filmskom i scenskom umjetnošću, jezikom, izražavanjem i stvaranjem, područjima koja se svrstavaju u predmete Hrvatski jezik, Engleski jezik, Likovna kultura i Glazbena kultura. Korelacija s predmetom Matematika ostvaruje se u nastavi njemačkog jezika sadržajima kao što su redni brojevi, kardinalni brojevi, računske operacije, pisanje nadnevka itd. Tekstovi zasićeni brojkama koriste se kao input od kojeg se od učenika očekuje da jezično oblikuje matematički zadatak. Sadržaji iz predmeta Povijest i Zemljopis pogodni su za usvajanje znanja o povijesnim i zemljopisnim temama, a ujedno se koristi prilika za  vježbanju njemački  jezik.   Učenik ujedno pronalazi, izabire, vrednuje i učinkovito se služi informacijama iz različitih izvora i medija. Služeći se tehnologijom, u početku uz pomoć i potporu učitelja, a kasnije samostalno, učenici razvijaju odgovornost za svoje učenje, čime se ostvaruje međupredmetna tema Upotreba komunikacijske i informacijske tehnologije.  Samostalan učenik razvija svoje sposobnosti svjesne, prilagodljive i učinkovite primjene strategija učenja te receptivne i produktivne upotrebe jezika koje mu pomažu unaprijediti ovladavanje njemačkim jezikom. Na taj način se postižu ishodi međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj.  Uz to učenik razvija svoju medijsku pismenost i komunikacijske i prezentacijske vještine. Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.