• objašnjava namjenu prostorija u domu i u školi i vanjskog prostora (dvorište)
• navodi i demonstrira koje poslove pospremanja i/ili čišćenja radi u domu i školi
• objašnjava kako kućanski uređaji zamjenjuju odnosno olakšavaju rad čovjeka
• kreira svoj plan obavljanja određenih poslova u obitelji i razrednom odjelu.

• dom i škola
• održavanje čistoće i pospremanje
• kućanski uređaji.

Za realizaciju ovog ishoda, učiteljima se preporučuje povezati naučeno iz nastavnog predmeta Priroda i društvo (obitelj i dom).

Zadatak učitelja je navesti učenike na razmišljanje o tome što za njih znači urednost i čistoća prostora te koliko su one važne za zdrav i uravnotežen život. Obitelj i razredni odjel su male zajednice za čije funkcioniranje je potrebno sudjelovanje svih članova. Od prvog razreda učenici imaju određena pravila ponašanja u školi i određena zaduženja (čišćenje svog radnog prostora, pospremanje za sobom, vraćanje stvari na njihovo mjesto...). Pod pretpostavkom da slična zaduženja imaju u obitelji, navode koja su to zaduženja koja imaju u domu te ih demonstriraju.

S obzirom na to da se radi o učenicima četvrtog razreda, koji već mogu svojim radom pridonijeti unutar obitelji, navesti ih na razmišljanje o poslovima i zaduženjima koje mogu preuzeti na sebe kako bi olakšali svojim roditeljima, a ujedno i stvarali radne navike.

Neophodno je da učenici uoče važnost kućanskih uređaja za čovjeka (zamjenjuje rad čovjeka i štede vrijeme).

Koristiti suvremene oblike učenja: zajedno s učenicima osmisliti zadatke i pustiti učenike da ih realiziraju kroz projektnu nastavu i/ili problemske zadatke.

• objašnjava povezanost vremenskih prilika kroz godišnja doba s odijevanjem 
• identificira primjereno odijevanje u skladu sa situacijom
• objašnjava važnost održavanja higijene odijeće
• opisuje narodnu nošnju svoga kraja.

• opisuje postupke pranja i glačanja odjeće
• prepoznaje oznake na odjeći kojima se preporučuje način održavanja
• koristi primjerke sitne opreme (igla, konac, škare, gumb) pri prišivanju gumba
• demonstrira korištenje glačala, održavanje i skladištenje
• raspravlja o sigurnosti prilikom korištenja sitne opreme za šivanje i glačala 
• procjenjuje utjecaj deterdženta za pranje odjeće na okoliš.

• primjereno odijevanje
• higijena odjeće 
• narodna nošnja.

• održavanje odjeće
• pranje, glačanje i popravljanje (jednostavno šivanje)
• sigurnost pri održavanju odjeće
• utjecaj na okoliš.

Učenici su ranije iz predmeta Priroda i društvo spominjali godišnja doba kao i način odijevanja ljudi u skladu s godišnjim dobima i vremenskim prilikama. Na ovoj razini potrebno je navesti učenike na zaključak o povezanosti odnosno razlikama u odijevanju ljudi u hladnijim krajevima u odnosu na toplije te zašto je to važno za zdravlje čovjeka. Iz toga dolaze do zaključka koja je uloga odjeće.

Različite životne situacije zahtijevaju različitu odjeću (škola, športske aktivnosti, formalne prigode). Kroz igre uloga različitih situacija, učenici mogu demonstrirati što je primjereno odijevanje.

Također, je bitno naglasiti da naše odijevanje može biti uvredljivo za druge (npr. majice s neprimjerenim i uvredljivim natpisima). Organizirati debatu s učenicima što za njih znači biti uredan, prvenstveno u pogledu higijene odjeće.

Svaki zavičaj ima svoju narodnu nošnju. Upoznati učenike s narodnom nošnjom njihovog zavičaja (kroz posjet zavičajnoj zbirci, goste iz KUD...).

Škola, odnosno učionica, bi trebala imati osnovne uvjete za realizaciju ovog ishoda (pribor za šivanje: igle, konci, tkanine, škare, metar, glačalo).

Učitelj ima ulogu moderatora i osobe koja je zadužena za sigurnost učenika pri rukovanju različitim priborom.

Kako bi učenici ovladali postupkom pranja i održavanja odjeće, trebaju se upoznati s korištenjem stroja za pranje rublja i glačala.

Osmisliti radionice praktičnog rada: rukovanje s iglom i koncem, jednostavni šavovi, zašivanje rupice, prišivanje gumba.

• imenuje pribor za kuhanje
• demonstrira sigurno korištenje pribora za kuhanje
• priprema hranu (pranje, čišćenje, rezanje, mjerenje)
• prati upute iz recepta i objašnjava korake u pripremi
• servira jelo
• posprema i čisti nakon rada.

• provodi istraživanje o tradicionalnim jelima svog zavičaja
• popisuje recepte za ta jela
• analizira sastojke tih jela
• uočava povezanost podneblja i tradicionalne ishrane
• priprema jednostavna tradicionalna jela.

• pripremanje hrane
• pridržavanje recepta 
• sigurno korištenje priborom.

• tradicionalna jela
• istraživanje.

Škola, odnosno učionica, bi trebala imati osnovne uvjete za realizaciju ovog ishoda.

Učenici bi trebali samostalno odabrati neko jednostavno jelo za pripremu, pripremiti potrebne namirnice (pranje, čišćenje, sjeckanje, mjerenje), pročitati i razumjeti recept kako bi mogli pratiti korake u pripremi.

Učitelj ima ulogu moderatora pri čemu nadzire sigurnost učenika pri korištenju priborom (prilikom rezanja i guljenja, kuhanja, korištenje štednjaka i ostalih električnih uređaja). Po završetku pripreme, učenici serviraju pripremljeno jelo.

Bitno je naglasiti važnost održavanja higijene prilikom rada kao i nakon pripreme. Učenici trebaju znati kako pospremiti i počistiti korišteni pribor i uređaje nakon korištenja.

Potaknuti učenike na provođenje istraživanja o tradicionalnim jelima njihovog zavičaja. Istraživanje mogu provesti kroz ispitivanje starijih članova obitelji, posjete ustanovama koje se skrbe o starijim osobama uz razgovor s njima, pretraživanje dostupne literature (knjižnice i web).

Može se napraviti zavičajna kuharica u nekom od digitalnih alata kako bi prikupljeni recepti ostali sačuvani od zaborava.

U sklopu obilježavanja prigodnih dana u školi mogu se poslužiti neka tradicionalna jela koja su pripremali učenici.

• poštuje pravila ponašanja u javnom prijevozu
• primjenjuje pravila ponašanja u kulturnim i javnim ustanovama (kazalište, knjižnica, muzej, galerija)
• razlikuje ponašanje gosta i domaćina te prilagođava svoje ponašanje ovisno o ulozi koju ima
• primjereno se ponaša u ugostiteljskim objektima i pravilno se služi odgovarajućim priborom
• primjereno se ponaša u vjerskom objektu (crkvi) ovisno o situaciji (sudjelovanje na svetoj misi, vjenčanje, krštenje, misa zadušnica, pogreb)
• primjereno se ponaša u posjetu bolesnoj osobi (bolnica ili kućna posjeta).

• ponašanje u različitim situacijama 
• kulturne i javne ustanove, javni prijevoz
• restoran, crkva, bolnica, gost, domaćin.

Definirani ishod se može ostvariti razvijanjem praktičnih vještina učenika korištenjem aktivnih metoda učenja i podučavanja (igranje uloga, metode demonstracije, dramatizacija konkretnih situacija).

S obzirom na to da se radi o učenicima 4. razreda koji su vjerojatno već imali priliku sudjelovati u situacijama navedenim u razradi ishoda, iskoristiti njihovo iskustvo kao temelj za nadogradnju vještina.

Usmjeravati ih na korištenje dostupne literature (Bonton).

• verbalno iznosi svoje potrebe, stavove i razmišljanja
• koristi neverbalnu komunikaciju kako bi pojačao ili promijenio izrečeno riječima
• prepoznaje vrste neverbalne komunikacije
• uočava važnost aktivnog slušanja.

• komunikacija: verbalna i neverbalna
• aktivno slušanje.

Učenike upoznajemo s različitim vrstama komunikacije kao takvima. Naime, učenicima su one već poznate i koriste ih u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Koristeći emotikone u pisanju elektronskih poruka, koriste neverbalnu komunikaciju a da toga nisu ni svjesni. Mimikom, pokretima tijela, stavom tijela i gestama, daju do znanja sugovorniku da potvrđuju ili mijenjaju riječima izrečeno (želim sladoled - klimne glavom ili okreće glavu).

Učitelj, odabirom različitih tema za razgovore, potiče učenike na komuniciranje, verbalno i neverbalno.

Potiče ih na aktivno slušanje, kao jedan od preduvjeta za kvalitetnu komunikaciju, kroz vježbe slušanja drugih u cilju prijema i razumijevanja dobivene informacije.

Ishod se može povezati s ishodima svih nastavnih predmeta, a posebno Hrvatskoga jezika.

• navodi prirodne resurse (sunce, voda, vjetar, tlo) i objašnjava njihovu važnost za čovjeka
• dovodi u vezu specifične resurse svog zavičaja s načinom života ljudi
• suprostavlja stvarne potrebe od želja
• povezuje odgovorno korištenje resursa s materijalnim statusom ljudi i učinkom na okoliš.

• prirodni resursi
• kvaliteta života
• okoliš.

Učitelj treba učenike navesti na razmišljanje o važnosti racionalnog korištenja prirodnih resursa jer naša planeta je jedna i trebamo je čuvati. Prekomjerno korištenje vode, koja se našim korištenjem onečišćuje, nepotrebno je i za okoliš štetno. Nepotrebno trošenje energenata utječe na povećanje izdataka za iste i samim time ostavlja manje materijalnih sredstava za ostale stvari koje su nam potrebne za život.

Na primjer, može se s učenicima uraditi analiza koliko prostorija u domu zagrijavaju zimi, a u koliko borave, koliko je rasvjetnih tijela nepotrebno upaljeno, koliko ih ostavi slavinu da teče dok peru zube....

Navesti ih da istraže prošlost na način da će kroz izvanučioničku nastavu pronaći stare kuće i promotriti kako su one građene i od čega i navesti ih na zaključak zašto je to tako (kuće građene od kamena jer naš zavičaj obiluje kamenom, kamen je dobar izolator – čuva toplinu iznutra i izvana).

Odgovorno raspolaganje novcem je bitna vještina kojom trebaju ovladati, što se može ostvariti kroz planiranje utroška njihovog džeparca odnosno preispitivanje stvarnih potreba od želja (trebam kupiti nešto za pojesti da nisam gladan, a s druge strane želim kupiti sličice za album). Slaganjem liste prioriteta na kojoj će učenici krenuti od bitnog za kvalitetu života pa do manje bitnoga, dolaze do planiranja utroška osobnih sredstava.

Kroz oluje ideja i druge metode aktivnog učenja, potaknuti učenike na zaključivanje kako prekomjerno i nepotrebno trošenje resursa ima utjecaja na kvalitetu života ljudi u sadašnjosti kao i u budućnosti (ako obitelj troši 10 metara kubičnih drva za ogrjev cijele kuće i po cijeli dan, a koristi se samo dio prostorija, to mora platiti 1000,00 KM i odreći se nekih drugih stvari, a s druge strane zbog toga je uništena jedna šuma, koja je bila dom životinjama i biljkama).

• kreira oznake za održavanje odjeće 
• koristi se različitim materijalima
• sigurno koristi pribor
• odabire tkaninu, mjeri po dizajnu, reže i šiva.

• šivanje
• materijal i pribor 
• dizajn.

Ovaj ishod se ostvaruje putem praktičnih zadataka za učenike.

Škola odnosno učionica bi trebala imati osnovne uvjete za realizaciju ovog ishoda (pribor za šivanje: igle, konci, tkanine, škare, metar, glačalo).

Učitelj ima ulogu moderatora i osobe koja je zadužena za sigurnost učenika pri rukovanju različitim priborom.

Prijedlozi za samostalne kreacije učenika: platnena torba za kupovinu, odjeća za lutke, kostimi za maskenbal.

• istražuje koja hrana je zdrava za rast i razvoj djeteta i u kojim količinama
• objašnjava zašto je pojedina hrana zdrava za čovjeka
• objašnjava načine čuvanja i skladištenja hrane
• objašnjava važnost pridržavanja roka trajanja pojedinih prehrambenih proizvoda
• istražuje sastav prehrambenih proizvoda čitajući deklaracije proizvoda.

• uspoređuje ishranu ljudi u prošlosti i danas
• istražuje koja hrana je karakteristična za njegov zavičaj
• uočava važnost korištenja domaće (lokalne) i sezonske hrane 
• povezuje utjecaj klime na način ishrane čovjeka.

• zdrava hrana
• sigurna hrana
• čuvanje hrane 
• rok trajanja prehrambenih proizvoda
• sastav prehrambenih proizvoda.

• ishrana u prošlosti i danas
• lokalna hrana.

Učenici se od najranije dobi upoznaju s pojmom zdrave hrane, ali malo se govori o sigurnoj hrani. Sigurna hrana podrazumijeva hranu koja se pravilno čuva, sprema, konzervira i kao takva je zdrava za čovjeka.

Učenike treba navesti na promišljanje o tome zašto se neka hrana čuva u hladnjaku, neka može na sobnoj temperaturi, neka hrana se može čuvati par dana dok neka i više mjeseci.

Navoditi učenike na propitivanje sastava prehrambenih proizvoda (od čega se sastoje, čega sadrže najviše...) kroz čitanje deklaracija proizvoda.

Učenike treba navesti na istraživanje načina ishrane ljudi u prošlosti u zavičaju (koju hranu su pretežno konzumirali, kako su je pripremali, je li to bila hrana koju su sami uzgojili).

U današnjem društvu kad nam je sve dostupno, učenici trebaju prepoznati zašto je važno jesti domaću, sezonsku hranu (jer je prirodna, nije tretirana kako bi održala svježinu, lako je dostupna).

Učenike treba potaknuti na istraživanje ishrane ljudi u različitim podnebljima kako bi uočili utjecaj klime na ishranu čovjeka: ljudi u sjevernijim i hladnijim krajevima konzumiraju masniju i kaloričniju hranu kako bi imali dovoljno energije, a to je ujedno i njima dostupna hrana dok se u primorskim krajevima ishrana više bazira na ribi, maslinovom ulju, povrću.

Obilaskom tržnica ili trgovina vidjeti dostupnost zdravih namirnica u određenim razdobljima godine. Kroz razgovore s odraslima vidjeti koje su namirnice lokalnog podrijetla i na koji način ih kombinirati sa ostalim namirnicama.

• poštuje i uvažava druge u svom okruženju 
• objašnjava važnost odgovornog ponašanja u korištenju resursa (vode, električne energije, novca, hrane..)
• odgovorno upravlja vlastitim novcem (planira troškove)
• pronalazi načine odgovornog ponašanja prema okolini
• procjenjuje utjecaj svog ponašanja na dobrobit svoje zajednice (obitelj, razredi odjel, škola, susjedstvo...).

• resursi (voda, energija, novac, hrana...)
• upravljanje novcem
• okoliš
• dobrobit.

Učenika treba navesti na promišljanje o utjecaju njegovog ponašanja na sve što ga okružuje.

U prvom redu treba poći od osoba s kojima dolazi u susret, sve osobe treba uvažavati i poštivati, bez obzira na različitosti.

U drugom redu je to naša planeta, koju trebamo ostaviti iza sebe u približno istom stanju.

Učenici, na malim stvarima, uče kako se racionalno raspolaže resursima (zatvaranje vode pri pranju zubi, pripremanje optimalne količine hrane, trošenje novca na potrebne stvari, gašenje uređaja koji se ne koriste...).

Razvrstavanje otpada, recikliranje, kompostiranje su navike koje se stječu od najranijih godina te je potrebno ove navike razvijati svakodnevno kod učenika.

Odgovornim ponašanjem u svim ovim aspektima učenik pozitivno utječe na svoju zajednicu i primjer je svima kako se treba ponašati.

• primjenjuje JA poruke
• aktivno sluša sugovornika
• jasno i nedvosmisleno artikulira svoje stavove i razmišljanja
• primjereno komunicira u virtualnom okruženju poštujući druge.

• asertivna komunikacija
• JA poruke
• aktivno slušanje.

Ishod se može povezati sa sadržajima gotovo svih nastavnih predmeta.

Učenicima pojasniti što je to asertivna komunikacija i zašto je ona dobra.

Vježbati s učenicima JA poruke, najbolje u paru (metoda: razgovor u liftu). Kroz JA poruke učenik treba:

- izreći problem ili situaciju koja u njemu budi određene osjećaje ali bez osude (Kada ti...)

- izreći kako se osjeća zbog toga (Osjećam se...)

- iskazati svoju potrebu, vrijednost ili želju (Zato što...)

- izreći konkretne postupke koje tražimo (Stoga želim ...).

Primjer: Kada ne napišeš domaću zadaću, osjećam se razočarano jer znam kako ti to možeš i znaš. Želim da napišeš razloge zbog kojih nisi napisao zadaću kako bismo ih pokušali riješiti.