U sklopu predmeta Psihologija nastavnici bi trebali koristiti metode i tehnike vrednovanja za učenje te s njim povezano vrednovanje kao učenje. Time će unaprijediti kvalitetu podučavanja i poduprijeti vještine upravljanja vlastitim učenjem koje će učenici moći uspješno primijeniti, kako tijekom srednjoškolskog obrazovanja, tako i u cjeloživotnom učenju. Razvoj vještina planiranja, samoregulacije i samovrednovanja učenja poboljšava kvalitetu učenja i izgrađuje intrinzičnu motivaciju za obrazovna postignuća. Preporučene metode i tehnike u sklopu vrednovanja i ocjenjivanja za predmet Psihologija su:
- samovrednovanje – učenik je aktivno uključen u promatranje, nadgledanje i reguliranje vlastitog procesa učenja te oblikovanje povratne informacije o tijeku i napretku u tom procesu
- vršnjačko vrednovanje – učenik je aktivno uključen u vrednovanje učenja svojih vršnjaka te im pomaže u promatranju, nadgledanju i reguliranju procesa učenja kroz vršnjačku povratnu informaciju
- različite kombinacije samovrednovanja, vršnjačkog vrednovanja i nastavničkog vrednovanja, npr. nakon vlastitih komentara mogu slijediti komentari ostalih učenika ili nastavnika
- test predznanja na početku sata koji učenik korigira na kraju sata – učenici su aktivno uključeni u svoj proces učenja, dok nastavnik dobiva pravodobnu informaciju o uspješnosti podučavanja pojedinoga sadržaja
- ciljana pitanja tijekom odgojno-obrazovnoga procesa za provjeru razumijevanja sadržaja
- konzultacije s učenicima/grupom učenika - u individualnim razgovorima nastavnik može poticati učenike na samorefleksiju/samoanalizu procesa učenja te, prema potrebi, na pronalaženje i primjenu djelotvornih strategija učenja
- rasprave u grupi, npr. rasprava o etičkim pitanjima u istraživanjima, utjecaj uvjerenja na percepciju, pamćenje, rasuđivanje, kako razvijati samopoštovanje i sl.
- kratki prikazi nekih manjih sadržaja prema interesu učenika kojima se razvijaju prezentacijske vještine, kreativnost i inovativnost.
Metode i tehnike u sklopu navedenih formativnih vrednovanja mogu biti različite i nisu strogo zadane ovim kurikulom. Od nastavnika se očekuje kreativnost u pronalaženju i osmišljavanju najboljih metoda i tehnika koje odražavaju načela vrednovanja za učenje i vrednovanja kao učenje, a koje se mogu uklopiti u svakodnevno podučavanje. Izuzetno je važno da nastavnik odabirom metoda i tehnika vrednovanja obuhvati evaluaciju svih ciljeva postavljenih za ovaj predmet.
Vrednovanje naučenoga sastavni je element ukupnog procesa vrednovanja učenika usmjerenog na unapređivanje učenja te razvoj i napredovanje učenika. Zbog toga sumativni pristup vrednovanju treba planirati i provoditi periodično tijekom odgojno-obrazovnog procesa (npr. nakon sadržajne cjeline). Ovdje treba naglasiti da formativno vrednovanje treba služiti nastavniku kao osnovna metoda i način vrednovanja tijekom nastavnog procesa, te je ono zastupljeno u oba opisana elementa. Sumativni oblik vrednovanja optimalno je primijeniti radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda prema jasno definiranim elementima vrednovanja. Važno je naglasiti poticanje dubinskog i trajnog učenja te primjenu znanja i vještina u novim situacijama. Prema razinama postavljenih odgojno-obrazovnih ciljeva jasno se mogu procijeniti: usvojenost temeljnoga činjeničnog znanja; razina konceptualnoga, proceduralnog i metakognitivnog razumijevanja; primjena, analiza, vrednovanje i kreiranje. Usvojenost razine ciljeva nastavnoga predmeta mjeri se različitim metodama i tehnikama, a iskazuje brojčano prema dvama elementima vrednovanja.
Unutar predmeta Psihologija zastupljena su dva elementa vrednovanja:
1. Usvojenost nastavnih sadržaja - element koji ima najveću težinu u konačnoj ocjeni jer služi kao osnova za nadogradnju sljedećeg elementa, Ovaj element je direktno povezan sa svrhom i predstavlja jedan od temeljnih ciljeva predmeta jer se njime evaluira poznavanje i razumijevanje osnovnih koncepata psihologije. Unutar ovoga elementa preporučuje se korištenje sljedećih metoda vrednovanja:
- usmeni odgovori - usmeno ispitivanje ili usmeni odgovori tijekom odgojno-obrazovnoga procesa
- pisane provjere - pitanja ispituju različite dimenzije znanja i potiču različite kognitivne procese.
2. Izvedba na praktičnim zadatcima - element koji je nešto složeniji jer omogućava da iz perspektive znanstveno utemeljenih spoznaja učenici promotre i objasne ljudsko ponašanje u kontekstu isprepletenih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. S druge strane, ovaj element obuhvaća povezivanje znanstvene teorije s praktičnim primjerima kojima se razvijaju socijalne kompetencije i metakognitivne vještine naznačene u predmetnim ciljevima. Ovaj element zahtjeva ovladavanje osnovnim znanjem, mekim vještinama, razumijevanjem i razvijanjem vrijednosti. Unutar elementa preporučuje se korištenje sljedećih metoda vrednovanja:
- istraživački rad - projektno istraživanje odabranih tema unutar zadanih okvira (samostalno ili u grupi) kojim se jasno može vrednovati razina usvojenosti ishoda i poticati razvoj istraživačkih vještina
- prezentacije - upotreba stečenih znanja i vještina u prikazivanju različitih sadržaja, npr. kritički osvrt na istraživanje u psihologiji i primjena rezultata u svakodnevnom životu, predstavljanje istraživanja, primjena spoznaja iz socijalne psihologije na vršnjačke grupe, prezentacija novih sadržaja unutar domene i sl., kojima se vrednuje usvojenost ishoda, kvaliteta prezentacije, vještina izdvajanja bitnog od nebitnoga, originalnost, jasnoća i sl.
- eseji, analize i primjene psihologijskih koncepata u novim situacijama u kojima se iskazuje stupanj usvojenosti ishoda, ali i originalnost i kreativnost
- mentalne mape kojima se može prikazati cjelovit odgojno-obrazovni ishod, a istodobno iskazati razina činjeničnog znanja, konceptualnog razumijevanja i kreacije te metakognitivnog razumijevanja.
Nastavnici mogu osmisliti i kreirati druge metode vrednovanja unutar naznačenih elemenata vrednovanja, a pomoću kojih će evaluirati razvoj učenikovih potencijala i ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Unutar odgojno-obrazovnoga procesa nastavnik autonomno odlučuje o količini sumativno vrednovanih aktivnosti u svakom elementu vrednovanja. Izuzetno je bitno da u sva tri pristupa vrednovanju učenik mora dobiti jasnu i konstruktivnu povratnu informaciju kako bi planirao daljnje učenje i poboljšavanje vlastitih postignuća.
Zaključna ocjena formira se na temelju svih informacija koje je nastavnik prikupio o učeniku tijekom odgojno-obrazovnoga procesa, različitim metodama vrednovanja naučenoga, ali i vrednovanja za učenje i vrednovanje kao učenje. Nastavnici u procjenjivanju mogu koristiti prikupljene bilješke o učeniku unutar sva tri pristupa vrednovanja. Kao polazni orijentir može poslužiti zbirna ocjena koja proizlazi iz različito određenih elemenata sumativnoga vrednovanja. Preporučuje se da element vrednovanja Usvojenost nastavnih sadržaja nosi 60%, a element Izvedba na praktičnim zadatcima 40% konačne ocjene učenika. Međutim, zaključna ocjena treba zrcaliti ono što je učenik pretežno pokazao u obuhvatnom procesu vrednovanja, poštujući njegovo napredovanje tijekom cjelokupnoga nastavnog procesa.